Graditelj jaslica

Alojzije Gašparević Gašo je samouki umjetnik dobro poznat ne samo u svom žepačkom kraju, već i puno šire, po izradi božićnih jaslica. Ovaj župljanin župe Maglaj izradio je brojne jaslice od Doboja, preko Žepča do Kiseljaka. Njegovi prikazi Isusova rođenja krase i mnoge obiteljske domove.

Na pitanje kako je sve počelo naš sugovornik odgovara:

„Neke sklonosti likovnom izražavanju već sam pokazivao u osnovnoj školi. Djelovao sam u raznim sekcijama, uvijek rado crtao. Nakon završetka osnovne škole život me je odveo drugim smjerom. Ipak, ta ljubav prema likovnoj umjetnosti nije nikada prestala. Živjela u meni i razmišljao sam o njoj. Ponešto bi se i uradilo u trenucima inspiracije, motivacije i slično. Ali pred odlazak u mirovinu, a pošto sam bio profesionalni vojnik u mirovinu se ide ipak nešto ranije, razmišljao sam čime se baviti kako bi mi ti dani u mirovini bili ispunjeni. Zaključio sam da bih mogao slikati. Potom sam pohađao razne likovne radionice, uzimao sate crtanja za odrasle. Malo sam se družio i s profesorima na Akademiji likovne umjetnosti u Sarajevu, pošto sam jedno vrijeme radio u Sarajevu. Želio sam da mi to bude neka vrsta hobija kojim ću ispunjavati slobodno vrijeme. Naš narod bi rekao - spojiti ugodno s korisnim.“

Prizemlje svoje obiteljske kuće Alojzije je pretvorio u atelje i galeriju. U tom prostoru posjetitelj odmah uočava različite tehnike kojim se naš domaćin služi u svom likovnom izričaju.

„Kao što sam rekao, osnove sam tehnike likovne umjetnosti upoznao još u osnovnoj školi. A kada sam počeo iz hobija sve više crtati onda sam krenuo 'školskim' putem – znači učiti kroz literaturu, kroz edukacije, kroz radionice. Počeo sam od tehnika crtanja, pa tehnika slikanja, onda kombinirane tehnike, ovladavanje materijalima i slično.“

Ovaj razgovor smo vodili sredinom adventa 2025. godine. U žepačkom kraju, ali i šire, ljudi Gašin rad prepoznaju često i po brojnim božićnim jaslicama. Kako je sve počelo i gdje su sve jaslice postavljene?

„Počeo sam prvo s izradom malih jaslica za obitelji. Ubrzo smo pokušali izraditi jaslice u orijentalnom stilu, dakle po uzoru na krajolik Betlehema. Tadašnji župnik u Maglaju vlč. Jakov Filipović vidio je te male jaslice i predložio da napravim jaslice u maglajskoj crkvi na površini od šest ili sedam četvornih metara. Tako je nastao prvi reljef s prikazom jaslica i s oslikanim kulisama u pozadini. Te su jaslice stradala u velikim poplavama te sam izradio nove. To su vidjeli i neki drugi svećenici te su zatražili da jaslice izradim i za njihove župe. Potom sam izradio i jaslice u Žepču, Osovi, Radunicama, Doboju, Žabljaku i Kiseljaku. Pred ovaj Božić uradio sam jaslice za kuću časnih sestara u Maglaju i jaslice za župu Globarice. Naravno, i dalje često izrađujem male jaslice za obitelji.“

Na pitanje izrada kojih jaslica je bila najzahtjevnija Gašo odgovara:

„Prve su uvijek najzahtjevnije. Poslije njih čovjek stekne određeno iskustvo. Naravno, svake druge određuje i mjesto njihova izlaganja, forma i veličina. Najzahtjevnije su mi bile one u Žepču u crkvi svetog Ante Padovanskog. One su i najveće, ali i najsloženije. Ni jedne jaslice nisu kopije nekih drugih. U nekim smo župama težili povezati mjesnu župu s događajima iz Betlehema od prije 2000. godina te tako napraviti poveznicu između pučke tradicije i ondašnjeg Betlehema.“

Kada govorimo o božićnim jaslicama, njihovoj izradi i materijalima Alojzije Gašparović Gašo objašnjava:

„To je jedna vrsta reljefa, slično maketarstvu. Koristiti se stiropor, pur pjena, ljepila, impregnacije, preparature, grundovi i onda akrilna boja, bojenje i na kraju se nanosi zaštita. Takve jaslice mogu trajati dugo, godinama.“

U cijeloj ovoj priči ne mogu se zaobići ni uskrsne pisanica koje Gašo također izrađuje i koje rese trgove Žepča i Jajaca.

„Što se tiče pisanica inspirirali su me naivni slikari iz Hrvatske. Te pisanice su njihovi zaštitni proizvod - velike uskrsne pisanice visine i do dva metra, pa i više. Posebno su upečatljivi motivi koji su oni oslikavali na tim pisanicama. A onda sam razmišljao: pošto ovdje nemamo nekog koji bi proizveo tu uskrsnu pisanicu, te veličine, koja se radi stiropora, a negdje sam kroz pretraživanje pronašao da to radi samo na jedna tvrtka u Hrvatskoj, pa izrada, prijevoz, granica… zašto ne bih sam pokušao.

Onda sam osmislio i razradio ideju kako uraditi pisanicu. Oblikovao sam tu pisanicu od stiropora sa sistemom impregnacije, preparature, rundiranja i na kraju oslikavanja. Potom sam ih oslikavao. Te pisanice sam uradio u Žepču i Jajcu (gdje sam samo oslikao već izrađene pisanice). Mislim da je to bilo uspješno. Radim i male pisanice od 20 do 30 cm visine za obiteljske potrebe.“

Uz sve to treba dodati da Alojzije Gašparević Gašo izrađuje i Kristov grob.

Za kraj nas je zanimalo koliko su slični, a koliko različiti Božići iz njegova djetinjstva i danas:

„Iz djetinjstva se sjećam odlazaka na zornice u Maglaj s pokojnom majkom. Trebalo je preći skoro pet kilometara do crkve, a pola puta je bio uspon. Sjećam se i skromnih jelki okićenih ponekom bombonom. Danas je ipak sve raskošnije… No srž, bit, Božića ostaje ista. Najvažnije je ono nutarnje, duhovno kako Božić doživimo. To je bitno, sve ostalo je u drugom planu.“

(kta)