Đakoni iz BiH u pohodili Biskupski ordinarijat i mostarsku katedralu

Đakoni iz BiH, njih 15, koji pohađaju zajedničku đakonsku godinu predvođeni svojim voditeljima mons. Pavom Jurišićem i fra Mirom Relotom od 16. do 20. svibnja 2022. nalaze se na duhovno-studijskom putovanju po Bosni i Hercegovini.

Nakon što su odslušali predviđena predavanja posljednji tjedan predviđen je za obilazak crkvenih institucija u Bosni i Hercegovini.

Prvoga dana putovanja, 16. svibnja posjetili su Mostar. U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve slavili su Svetu misu koju je predslavio generalni vikar Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije don Nikola Menalo te im održao prigodnu propovijed, predavanje o katedrali i upoznao ih s djelovanjem Biskupskog ordinarijata u Mostaru.

Prenosimo glavne misli iz don Nikoline propovijedi:

1. Pavao i Barnaba. Današnje nam prvo čitanje stavlja dva velikana i sveca pred oči. Oba čovjeka puna Duha svetoga i vjere, pobožna i darežljiva. Držali su se Mojsijeva zakona.

Cijenjeni đakoni, između vas također postoje Pavli i Barnabe, držite se kao prijatelji i govorite jedan drugom da ćete biti vječno prijatelji. Možda jedan drugoga smatrate u nekim stvarima i božanstvom. Lijepo je ostati prijatelj i pratitelj na životnome putu. Najviše dođe do izražaja u dalekoj zemlji. Tada srce drugačije kuca. Prijateljstvo je kategorija koja se često gubi u kleričkom životu i malo je ljudi koji će ostati istinski prijatelji, a svaki istinski prijatelj želi svome prijatelju: 1. da postoji i živi; 2. svako dobro; 3. činiti mu dobro; 4. uživati u njegovoj prisutnosti; 5. podijeliti s njim vlastite radosti i žalosti, živeći s njim jednim srcem. (sv. Toma Akvinski)

2. Ikonij i Listra. Pavao i Barnaba zadržali su se u Ikoniju pokazujući autentičnu apostolsku smjelost(usp. 2,29; 9,27s; 13,46). Ovdje se po prvi puta spominje da vjeri pristupa mnoštvo Grka pogana (14,1) dok su Likaonci su vjerovali u mitološke bajke. Listrani su posvetili svoj grad Zeusu. Ova bajka o Zeusu dala je povoda nesporazumu koji je Pavla mogao stajati života (prema J. Holzner, Pavao). Pavao je izabirao izvanredno opasan i dugotrajan put kroz malaričnu Pamfiliju i preko visokog Taura da stigne u zemlju Galaćana. Takve su razloge trgovci nalazili u svojoj želji za dobitkom, vojnici u dužnosti, a vjerovjesnici u – pozivu Božjem! Po ovom vidimo da Pavao nije poznavao riječi »teško« ili »opasno«. (J. Holzner, Pavao).

Cijenjeni đakoni, čut ćete toliko bajki i mitova, što od naroda kojemu budete poslani što od kolega koji se uz mitologiju služe mitomanijom. Ono što je bit studija jest prepoznati i odbaciti mitove i mitomane, ali ne bojte se riječi teško i opasno, čak ih treba voljeti. Bi će opasnih putova, bit ćete poslani kroz uske klance, u malarična podneblja, na visoke planine, kroz BiH, uzduž i poprijeko, to je naša Galacija. Svaki svećenik proći će svoje putove. Bit će različiti, vijugavi, makadamski i autoputovi, ali sigurno beskrajni na Zemlji. Molimo Duha Svetoga da nas vodi kao što je vodio neustrašivoga Pavla, branite svoju vjeru od mitologije. Tada će vam teško biti lako a opasno lako rješivo! Budite smioni kao što su bili Pavao i Barnaba!

3. Pavlova nagrada za kamenovanje.

Deset godina ranije Pavao je bio svjedokom kod Stjepanova kamenovanja, a kao nagradu pridobila je Crkva za sebe svoga najhrabrijega borca. Kada su Pavla ostavili sama dobio je za nagradu plahog mladića – mladoga Timoteja. On je bio Pavlova glavna nagrada za kamenovanje! Ali takav sud, koji bi imao u vidu jedino trenutačni uspjeh, bio bi kratkovidan. Bog postavlja svoje skretnice daleko u budućnost (J. Holzner, Pavao).

Cijenjeni đakoni, često ćete biti kamenovani, udarani, šibani. Ostat ćete sami, ali i pripremate se da budete uglavnom sami. Bog se pobrine za nagradu, uvijek pošalje nekog Timoteja, nekog plahog mladića (može biti i djed), jer Bog postavlja svoje skretnice daleko u budućnost. Želim vam da imate u životu više Timoteja i Timotejki koji će vas u životu usmjeravati, a vi budite utjeha i nagrada starijima kako je to bio Timotej Pavlu. Lako mlad čovjek odbaci starijega, a za dušak i on ostari.

4. Odjedriše. Pavao i Barnaba bili su vrsni propovjednici i prijatelji, ali do jednom: “…dođe do zaoštrenosti, tako da se rastaše jedan od drugoga”(Dj 15,39).

Rastadoše se Pavao i Barnaba, a i vi ćete rastati i to često zbog zaoštrenih stavova. Pavao i Barnaba nikada se nisu rastali od naviještanja Riječi niti od vjere koju su prigrlili jer su bili puni Duha Svetoga. Barnaba i Marko odoše na Cipar, a Pavao i Silvan odoše na treće misijsko putovanje. Obojica do mučeništva: Jedan do kamenovanja a drugi do mača.

Cijenjeni đakoni i vi ćete se u životu ubrzo jedni od drugih rastati, a i oni što misle da će ostati cijeli život zajedno bit će im kao Pavlu i Barnabi: što zbog zaoštrenih stavova ili zbog toga što ćete odjedriti u životne Antiohije ili Antalije. Vi ste vjeru prigrlili, jačajte je i vježbajte se, naviještajte bogatstvo svoje tradicije koju vam predadoše stariji. Sretno vam u životu bilo!, prenosi mrežna stranica Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije. (kta)