"Božji arhitekt" Antoni Gaudí postaje časni sluga Božji

Papa Franjo je priznao herojske vrline Antonia Gaudíja, španjolskog arhitekta poznatoga u cijelom svijetu po tomu što je vodio radove za izgradnju katedrale Svete obitelji (Sagrada Familia) u Barceloni. Stoga je od danas, 14. travnja, taj veliki predstavnik katalonskoga modernizma časni sluga Božji, piše Vatican News.

Antonio Gaudí, “Božji arhitekt”

Njegovo je najpoznatije djelo crkva Sagrada Familia. Antonio Gaudí i Cornet, rođen 25. lipnja 1852., vjerojatno u Reusu, pristao je voditi radove 1883., godinu dana nakon što je položen prvi kamen. Tada je imao 31 godinu. Od tada je cijeli svoj život proveo gradeći to mjesto bogoštovlja u kojemu očituje svoj umjetnički genij, svoje vjerske osjećaje i duboku duhovnost. Samo pet godina prije toga stekao je zvanje arhitekta i napisao nekoliko bilježaka o arhitekturi – poznatih kao „Rukopis“ iz Reusa – u kojima je iznio svoje prijedloge o ukrasima i vjerskim građevinama te pokazao znatno poznavanje i privrženost otajstvima kršćanske vjere.

Mladi Gaudí smatrao je crkvu Sagrada Familia poslanjem koje mu je Bog povjerio te je u toj svijesti izvorni neogotički projekt pretvorio u nešto drugačije i originalno, nadahnuto oblicima prirode i bogato simbolikom koja izražava njegovu duboku vjeru i duhovnost, u kojoj se uočava benediktinski i franjevački utjecaj.

Kao štovatelj svetoga Filipa Nerija, originalni se arhitekt suočava s preprekama i teškoćama hrabro i s povjerenjem u Boga dok upravlja gradilištem, te podnosi također zavist i ljubomoru. Od 1887. do 1893. projektirao je i vodio druga djela, civilna i vjerska. Potom, tijekom korizme 1894. pogodila ga je teška bolest, prouzročena rigoroznim postom koji ga je, iako je stavio u opasnost njegov život, doveo do dubokoga duhovnog iskustva u njegovu traženju Boga.

Nakon što je prebrodio krizu, nastavio je raditi na raznim projektima. Međutim, izgubivši pomalo sve članove obitelji, započeo je istinsku duhovnu askezu, odbijao nove zadatke i koncentrirao se isključivo na Sagradu Familiju, tako da je 1925. godine malenu prostoriju pokraj crkve preuredio u svoju rezidenciju. Uvjereni i praktični kršćanin, ustrajan u sakramentima, umjetnost je učinio hvalospjevom Gospodinu kojemu daruje plodove svojega rada koji smatra poslanjem upoznavanja i približavanja ljudi Bogu. Dana 7. lipnja 1926. godine udario ga je tramvaj. Budući da ga nitko nije prepoznao, odveden je u Bolnicu Santa Creu, bolnicu za siromašne. Nakon što je primio posljednje sakramente, preminuo je poslije tri dana, 10. lipnja. U pogrebnoj povorci sudjelovalo je oko 30 tisuća ljudi.

Ostali dekreti

Na temelju herojskih vrlina časni sluge Božji sada su također tri dijecezanska svećenika: Belgijac Pierre Joseph Triest, te dva Talijana, Angelo Bughetti i Agostino Cozzolino. Papa Franjo je, naime, tijekom jutrošnje audijencije u koju je primio kardinala Marcella Semerara, prefekta Dikasterija za kauze svetaca, odobrio također objavljivanje dekreta koji se odnose na njih, te na dekrete koji se tiču beatifikacije Eliswe od Blažene Djevice, utemeljiteljice Kongregacije Trećega reda bosonogih karmelićanki, te talijanskoga misionara u Brazilu, svećenika mučenika Nazarena Lanciottija. (kta/rv)