Sveti Pio iz Pietrelcine

Francesco Forgione je rođen 1887. u Pietrelcini u Italiji. S šesnaest godina ušao je u novicijat Manje braće Kapucina gdje je kršteno ime promijenio u Pio. Nakon godine kušnje koju je prošao uspješno, privremeno a zatim i trajno je položio redovničke zavjete 27. siječnja 1907. a za svećenika se zaredio 1910. Postao je poznat po stigmama koje su se prvi put pojavile 1918., kada je na sebe primio znakove muke gospodinove, iz rana koje su se pojavljivale tekla je krv, mnogi kažu, koja je mirisala na cvijeće. Njegove stigme pregledali su i studirali mnogi stručnjaci koji su izjavili kako nije jasno otkud rane i da nikada nisu bile pod infekcijom. Fra Pio je živio puninu svoga zvanja sebedarnim predanjem u vođenju duša, sakramentalnim pomirenjem ljudi s Bogom i služenjem sv. mise koja je bila vrhunac i punina duhovnosti. Mise koje je vodio trajale su satima. 1940. počeo je organizirati «Molitvene skupine». Njegova slavna rečenica bila je «Moli se, nadaj se i ne brini!» Upućivao je kršćane kako da prepoznaju Boga svugdje oko sebe i kako im je činiti samo po Božjoj volji. Uživao je za života veliku popularnost što zbog svojih kreposti i duha molitve tako i zbog načina života kojim je odisao šireći vjeru i molitvu posvećujući se dobru svih duša. Preminuo je 23. rujna 1968., cijeloga života pratilo ga je loše zdravlje ali ipak je doživio duboku starost. Nakon njegove smrti stigme su se povukle kao da nikada nisu ni bile, što je potegnulo mnoge sumnje, ali vjernici su vjerovali samo kako je to još jedan znak njegove svetosti. Potom su dolazile vijesti o čudesima koja su se događala po preporukama na njegov zagovor, poslije čega nije trebalo dugo da kapucnski red pokrene prve korake za početak procesa njegova proglašenja svetim. Nakon postupka istrage otac Pio proglašen je blaženim 2. svibnja 1999., na Trgu sv. Petra u Rimu čemu je prisustvovalo, nagađa se, milijun hodočasnika iz cijeloga svijeta. Napokon papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim 16. lipnja 2002.