Sveti Andrija Dung-Lac, prezbiter, i drugovi, mučenici

Vijetnamski mučenici, Andrija Dung-Lac i drugovi, poznati i kao mučenici iz Tonkina, mučenici iz Annama, mučenici iz Indokine. Povijest katoličanstva u Vijetnamu počinje 1533., kada su stigli prvi portugalski misionari. U XVII. stoljeću tamo su djelovali dominikanski i isusovački misionari. Naviještali su Evanđelje, okupljali vjernike, gradili crkve i organizirali domaće svećenstvo. Razvoj kršćanstva u Vijetnamu obilježen je brojnim progonima.

Progoni su bili nemilosrdni. Ustanovljena je novčana nagrada za one koji pomognu u hvatanju misionara, a uhvaćenim misionarima lomili su lubanje i bacali ih u rijeku. Vjernici su mogli spasiti život, ako su ispred suca pogazili križ. Postojanost i čvrstoća vijetnamskih kršćana nailazila je na strahovite kušnje i patnje. Mnoge od tih brojnih mučenika Crkva je uzdigla na oltar kao blaženike i junake vjere. Od tih blaženika izabrano je 117 istaknutih mučenika, koje je svetima 19. lipnja 1988. u Rimu proglasio papa Ivan Pavao II. Među vijetnamskim svecima mučenicima nalazi se 8 biskupa, 50 svećenika i 59 laika. Od toga su njih 96 Vijetnamci, 11 Španjolci, a 10 Francuzi. Smatra se da je za Krista Gospodina u Vijetnamu minulih stoljeća i desetljeća život položilo između 130 i 300 tisuća vjernika.

Prvi na listi od 117 mučenika obično se nalazi Andrija Dung-Lac (Anrê Trần An Dũng Lạc), prvi vijetnamski vjeroučitelj i svećenik. Rođen je 1795. u pokrajini Bắc Ninh, u poganskoj, siromašnoj obitelji, koja je njegov odgoj povjerila jednom vjeroučitelju u misiji Vinh-Tri. Tamo je kršten i kasnije postao vjeroučitelj. Mnogo puta je bio uhićen, ali su ga svaki puta otkupili mandarini uz pomoć mjesnih kršćana. On je zatim nastavljao djelovati među vjernicima i pripremao ih za sakramente unatoč mnogim opasnostima. Ponovno je uhićen, odveden u zatvor u Hanoiu i podvrgnut ispitivanjima i mučenjima. Više puta su od njega tražili da pogazi i obeščasti križ. Ostao je nepokolebljiv u vjeri pa je osuđen na smrt. Odrubljena mu je glava 21. prosinca 1839. Ostalih 116 svetih vijetnamskih mučenika završili su svoj mučenički život na različitim mjestima i u različito vrijeme. Vijetnamskim mučenicima posvećene su mnoge župe i crkve diljem svijeta, naročito u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Prema posljednjim podacima u Vijetnamu danas u izuzetno teškim uvjetima živi i djeluje oko 6 milijuna katolika. Ovo je prilika da ih se sjetimo u našim molitvama!
 

--------------

Sveti Krševan, mučenik

Krševan, akvilejski mučenik iz IV. stoljeća, istaknuo se u doba Dioklecijanova progonstva beskompromisnom vjerom u Isusa Krista. Predaja ga povezuje sa svetom Stošijom ili Anastazijom, mučenicom. Po toj predaji on joj je bio vjeroučitelj. Dok je Stošija bila u tamnici, Krševan ju je svojim pismima tješio i bodrio. Krševan je sam bio stavljen na veliku, životnu kušnju. Bio je nagovaran da se odreče vjere, da apostatira. Ako to učini, ponuđen mu je visoki, upravni položaj: prefektura i konzulat Rimske provincije. Krševan je odbio tu laskavu karijeru, samo da ne zaniječe sebe i ne pogazi svoje vjere. Najvjerojatnije na današnji dan, 24. studenoga, Krševan je zbog vjere bio smaknut. Odrubljena mu je glava.
"Evo pravoga mučenika, koji je za Kristovo ime krv svoju prolio; nije se bojao prijetnja sudačkih, i tako je ušao u kraljevstvo nebesko." Tako ulaznom pjesmom Zadrani slave danas blagdan Svetog Krševana, latinski Krisogona, zaštitnika svoga grada. Koliko je taj svetac bio štovan i u općoj Crkvi, najbolji je dokaz da je njegovo ime ušlo u Rimski kanon mise. Zadrani su svom zaštitniku Krševanu podigli krasnu romaničku crkvu koju je 4. svibnja 1175. posvetio prvi zadarski nadbiskup Lampridije. Zadarska je biskupija daleko starija. Spominjem to da nas ne iznenadi ime prvog zadarskog nadbiskupa. Biskupija u Zadru spominje se već god. 530. i 533. prigodom zasjedanja Crkvenoga sabora u Saloni. U doba provale Avara i Hrvata, Zadar ostaje pošteden, pa se zato u crkvenom, političkom i narodnom pogledu bez prekida razvija. U njemu je bilo sjedište bizantskog carskog namjesnika. Zadarska je biskupija bila sredinom XII. stoljeća podignuta na nadbiskupiju i metropoliju za biskupe sufragane Osora, Raba, Krka i Hvara. Za biskupa Hvara samo do godine 1181. Jedni drže da je zadarska biskupija bila podignuta na nadbiskupiju god. 1145., tako, na primjer, poznati povjesničar i arheolog don Frane Bulić, dok drugi drže da je to bilo godine 1154.