Prof. dr. sc. Mato ZOVKIĆ
Biografija
Rođen 9. svibnja 1937. u Donjoj Tramošnici, općina Gradačac, Vrhbosanska nadbiskupija. Roditelji Marijan i Manda r. Ivanković, uz njega kao drugog po redu, imali su još četiri sina i pet kćeri. Kao svećenički kandidat Vrhbosanske nadbiskupije srednju školu pohađao u Zagrebu i u Đakovu, gdje je maturirao u lipnju 1957. Od sredine rujna 1957. do sredine rujna 1959. služio vojni rok na Prevlaci u Boki Kotorskoj i u Beogradu. Studij teologije započeo na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu u listopadu 1959. U desetom semestru prešao na nastavak studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu; diplomirao u lipnju 1965., a licencijat teologije postigao koncem listopada 1965.
Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen u Đakovu 29. lipja 1963.Nakon nepune godine dana kapelanske službe u Travniku, nadbiskup Alaupović šalje ga ponovno na KBF u Zagreb radi doktorandske godine i pripremanja doktorske disertacije. Usmeni ispit za doktorat položio sam 15. listopada 1968., a disertaciju s naslovom „Obnova struktura Crkve u Duhu Svetom prema Drugom vatikanskom saboru” obranio 16. listopada 1968. te 30. lipnja 1969. bio promaknut u doktora teologije, nakon objavljivanja izvatka iz disertacije. U međuvremenu bio privremeno kapelan u Crkvici (Zenica), te tri mjeseca ponovno u Travniku, da bi ga nadbiskup Čekada 26. listopada 1968. imenovao župnikom Župe Srca Isusova u Sarajevu (katedrala). Od te službe razriješen 19. rujna 1969. i upućen na studij Svetog pisma u Rim na Papinski biblijski institut, gdje je u lipnju 1972. postigao licencijat iz Svetog pisma.
U listopadu 1972. počeo predavati Novi zavjet i ekleziologiju na Vrhbosanskoj teologiji u Sarajevu i imenovan prefektom studija. Uz to, kao gostujući profesor predavao u ak. god. 1973./1974. Sveto pismo na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Od listopada 1976. do srpnja 1983. bio rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i Vrhbosanske teologije. U listopadu 1980., s dopuštenjem nadbiskupa Jozinovića, uzeo „subotnju godinu” studijskog odmora te kroz devet mjeseci pohađao odabrana predavanja na Papinskom biblijskom institutu u Rimu. Završivši program doktorandske godine, stekao naslov „candidatus ad doctoratum in re biblica ‒ kandidat za doktorat iz Svetog pisma”. Pronašao moderatora za doktorsku disertaciju i službeno rezervirao naslov „Novi čovjek u poslanici Efežanima“. Međutim, dajući prednost objavljivanju egzegetskih radova na hrvatskom jeziku, odustao 1985. od pripremanja doktorske disertacije na PBI-u. Imenovan 7. siječnja 1985. kanonikom vrhbosanskim, a 23. siječnja 1987. generalnim vikarom vrhbosanskim. Apostolski administrator Vrhbosanske nadbiskupije biskup Ćiril Kos 19. travnja 1990. imenovao ga svojim delegatom s ovlastima generalnog vikara. Novi nadbiskup msgr. Vinko Puljić imenovao ga generalnim vikarom 5. travnja 1991. i tu službu obavljao do 1. srpnja 2008. Savjetnikom Kongregacije za katolički odgoj na pet godina imenovan sam 11. rujna 1993. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga 21. prosinca 1993. svojim počasnim prelatom s pravom na naslov „monsinjor“ Od 1982. do 1986. bio član komisije biskupa Žanića za ispitivanje međugorskih događanja.
U skladu s Pravilnikom KBF-a u Zagrebu o privatnim docentima, nakon što je M. Z. udovoljio svim normama, veliki kancelar Fakulteta nadbiskup Franjo Kuharić dodijelio mu je 4. ožujka 1986. diplomu „naslovnog docenta Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu pri katedri Sv. Pisma Novog zavjeta”. U dva navrata biran i imenovan za potpredsjednika Instituta za biblijski pastoral pri KBF-u u Zagrebu. Od 1997. god., kad je na Vrhbosanskoj teologiji pokrenut časopis Vrhbosnensia, jedan je od članova uredničkog vijeća. Kardinal Vinko Puljić, kao predsjednik BK BiH, imenovao ga 26. lipnja 2006. redovitim profesorom na katedri Svetoga pisma Novoga zavjeta.
M.Z. sudjelovao je na znanstvenim skupovima koji se bave biblijskim i ekleziloškim temama te ekumenskim i međureligijskim dijalogom. Dekan dr. Zdenko Spajić razriješio ga, zbog godina, 7. svibnja 2009. službe redovnog profesora na Vrhbosanskoj teologiji. Kroz još dvije akademske godine nastavio predavati izborne predmete. Zbog navršene dobi za mirovinu prema crkvenom pravu, 9. svibnja 2012. umirovljen od aktivne svećeničke službe, ali predvođenje mise na engleskom u katedrali, koje je preuzeo u lipnju 1996., nastavio do početka adventa 2014. Kardinal Puljić šalje ga povremeno i kao umirovljenika na međureligijske skupove kao svoga delegata. Na prijedlog KBF-a Sarajevo, uz pismenu suglasnost Fakultetâ humanističkih nauka, Senat Univerziteta u Sarajevu dodijelio mi je 26. studenoga 2015. počasno akademsko zvanje, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu. Evanđeoski teološki fakultet u Osijeku dodijelio mi je Ekumnesku povelju za 2017. godinu, 28. listopada.
Sarajevo, Uto, 31. Pro. 2024.
Novi Travnik, Čet, 07. Stu. 2024.
Travnik, Sri, 06. Stu. 2024.
Gromiljak, Ned, 20. Lis. 2024.
Sarajevo, Pet, 18. Lis. 2024.
Marija Bistrica, Sub, 12. Lis. 2024.
Sarajevo, Pet, 11. Lis. 2024.
Vatikan, Sub, 05. Lis. 2024.
Beograd, Sub, 05. Lis. 2024.
Vatikan, Sub, 05. Lis. 2024.
Zagreb, Sub, 05. Lis. 2024.