Propovijed nadbiskupa Vukšića na misnom slavlju u katedralnoj župi „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ za vjernike istočnog obreda u Strumici

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić u pratnji skopskog biskupa i strumičko-skopskog eparha mons. Kire Stojanova u nedjelju 20. studenog 2022., g., pohodio je katedralnu župu „Uznesenja Blažene Djevice Marije“ za vjernike istočnog obreda u Strumici.

Svetu arhierejsku liturgiju predvodio je eparh Stojanov, a prigodnu propovijed uputio je nadbiskup Vukšić. Propovijed prenosi u cijelosti:

 

DOBRIM DJELIMA POKAZIVATI BOGATSTVO BOŽJEGA MILOSRĐA

20. studenoga 2022.

1. „Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi“ (Ef 2,4), poslao je među ljude Isusa Krista, koji je po svom djelu, smrti i uskrsnuću otkupio neposlušne sinove i kćeri. Svima je po Isusu Kristu ponudio izbavljenje iz stanja grešnoga neposluha i okupio ih u novi narod Božji, u zajednicu svojih vjernika, koju nazivamo Crkva. A po služenju Crkve u njoj su dostupna svim ljudima i na raspolaganje su im sva sredstva Božje milosti i blagoslova radi njihova obraćenja, ustrajnosti u dobru i vječnoga spasenja.

2. Sakrament krštenja predstavlja vrata kroz koja se ulazi u zajednicu Isusovih vjernika, a prolazom kroz ta vrata svaki kršćanin započinje svoj hod s Kristom i svoje sudjelovanje u milosnom životu Crkve. Tako je bilo i sa svakim od nas koji smo se okupili na ovo Euharistijsko slavlje. To jest, sve do svoga krštenja živjeli smo i mi među onima, koji su Bogu bili neposlušni, te u takvu stanju također „po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi“ (Ef 2,3) ljudi. A onda, upravo po krštenju, Bog, koji je bogat milosrđem, sve „nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupâ, oživi zajedno s Kristom“ (Ef 2,5). Tako je, kao što poručuje naslov odlomka iz kojega je uzeto današnje prvo čitanje (Ef 2,4-10), kao u klici u nama ostvaren spasiteljski naum Božji.

Biti moralno mrtav a fizički živ, odnosno živjeti „u požudama svoga tijela“ (Ef 2,3), je ono stanje u kojemu se čovjek prepušta samo svojim snagama i, uvjeren da je sâm sebi dostatan, udovoljava prohtjevima tijela i ćudi.

3. Nakon prolaska kroz vrata krštenja i ulaska u zajednicu novoga naroda Božjega, Bog, koji je bogat milosrđem, prima svakoga kršćanskog vjernika i po Crkvi nudi mu svoje svete tajne koje su sredstva Božjega blagoslova i mjesta Božje prisutnosti. Tako je i nas, koje je u svoje vrijeme po krstu oživio zajedno s Kristom, danas okupio u katedrali Uspenja Presvete Bogorodice na ovo sveto Euharistijsko slavlje.

Euharistijsko slavlje je uvijek vrijeme i mjesto kada Isus, pod prilikama kruha i vina, i svaki put iznova, dolazi među svoje učenike. To je također prigoda kada Isus po navještaju Riječi Božje opet govori i kada ih po tumačenju Crkve Duh Sveti upućuje u svu istinu te kada ih po njihovu obraćenju i pristajanju uz Božja pravila podržava na pravom putu i vodi prema vječnom životu.

4. Čovjek dolazi na ovaj svijet nepotpun, u takvu stanju da nije ostvaren dokraja te se tijekom svoga života stalno treba ostvarivati. Tako je i s kršćanskim vjernikom. A osnovni smisao tom tijeku života ne daje čovjek sâm sebi već mu dolazi „odozgor“, daje mu ga Bog kao dar koji čovjek usvaja u procesu kroz cijeli život, a ispunjava se taj dar i posvema dovršava tek u uskrsnuću. Pri tomu čovjek, koji je Božje djelo, treba biti zahvalan Bogu, kao svome stvoritelju, i otvoren Bogu kao prema onomu koji ga „odozgor“ propituje i nudi mu spasenje.

Po svetoj tajni krsta Bog nas je oživio zajedno s Kristom. To jest, nakon što smo po krstu prestali biti djeca gnjeva i postali udovi njegova tijela, pozvani smo živjeti u skladu s Kristom, sa svojom glavom, kao Kristovi, na način Isusa Krista i u službi Isusa Krista. On je naša glava. On je glava cijeloga svoga tijela koje se naziva Crkva i glava svakoga uda toga tijela. A to znači da je on glava i ovoga dijela svoje Crkve koji kao eparhija ima katedralu ovdje u Strumici. I također Isus je glava svakoga njezina uda, odnosno svakoga vjernika i vjernice ove biskupijske zajednice.

5. Isus Krist, koji je naša glava, je uskrsnuo. A mi koji ispovijedamo vjeru u uskrsnuće tijela i život vječni, nadamo se također svom uskrsnuću. Dio našega tijela već je uskrsnuo, jer je uskrsnula naša Glava, i nadamo se svom životu vječnomu zajedno s njom. Dapače, jer je Glava našega duhovnog tijela, kojemu pripadamo, već uskrsnula, svi ostali udovi žive u nadi da su milošću spašeni u vjeri. Vjerujemo da nas je tako milosrdni Bog u Kristu Isusu uskrisio i posadio na nebesima „da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje“ (Ef 27).

Ako je naša Glava uskrsnula, onda je dio nas zajedno s njom na nebesima u vječnosti. A ostatak čeka, vjeruje i nada se. Zato zajedno sa svetim Augustinom možemo kazati: „Ako ondje još nije naše tijelo, ondje je već naša nada.“

6. Naša vjera i naša nada nisu sȁmo naše djelo i plod sȁmo naših opredjeljenja, želja i nastojanja. Ni naše buduće spasenje također. Naspram napasti takvog uvjerenja i ponašanja, apostol Pavao opominje da smo – i neka to još jednom odjekne ovom dvoranom – Božjom „milošću spašeni po vjeri. I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.“ (Ef 2,8-9)

Postavlja se onda pitanje: Što je s čovjekovim dobrim djelima? Čemu ona služe? I što kršćanin može učiniti za svoje spasenje?

Kršćanska je istina da je spasenje čovjeka milost Božja i dar Božji. Čovjek ne može spasiti sebe samoga i ne spašava se svojim djelima. Ali kršćanin svojim dobrim djelima očituje da je njegova vjera živa jer „vjera ako nema djelâ, mrtva je u sebi“ (Jak 2,17). I nitko se ne smije hvaliti svojim djelima jer, kao Božja stvorenja: „Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo“ (Ef 2,10).

Kršćanin je stvoren da vrši dobra djela. A njegova dobra djela, koja su također Božje „stvorenje“ i Božji dar, dokazuju da je on mjesto Božje prisutnosti. Ona su produžena ruka Božje dobrote i očituju da je kršćaninova vjera zaista živa. Naša dobra djela su tako ustvari Božja djela jer je kršćanski vjernik Božje stvorenje koje živi i ostvaruje se u dobrim djelima i po njima svjedoči Božju ljubav.

7. Draga braćo i sestre Kristovi vjernici i svi prisutni svećenici! Radujem se što sam danas zajedno s vama u Strumici. I zahvaljujem Božjoj providnosti što me, po pozivu vašega vladike, dovela na ovo Euharistijsko slavlje.

Poštovani i dragi vladika Kiro, hvala ti!

Ovdje je Crkva Kristova prisutna od apostolskih vremena, jer Makedonija je kraj, čije se ime čita već na biblijskim stranicama. Njezini ljudi su već tada – da posudimo riječi apostola Pavla – oživljeni zajedno s Kristom i milošću spašeni (usp. Ef 2,5). To je bilo tako jer se u ime Isusovo propovijedalo obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema. Vi ste danas toga nasljednici i potomci i budite tomu ponosni svjedoci (usp. Lk 24,47-48).

Po zagovoru Blažene Bogorodice, zaštitnice ove katedrale, neka vas Bog, koji je bogat milosrđem, blagoslovi te se po vama i vašim dobrim djelima u našem vremenu i budućim vjekovima pokazuje preobilno bogatstvo Božje milosti i dobrote.  (kta)