Propovijed nadbiskupa Vukšića na blagdan Rođenje Blažene Djevice Marije i 150. obljetnicu postojanja župe Bežlja

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić slavio je, 8. rujna 2024. godine euharistiju na blagdan Rođenje Blažene Djevice Marije i 150. obljetnicu postojanja župe Bežlja. Tom prigodom nadbiskup Vukšić uputio je propovijed naslovljenu „RADOSNO SVETKUJEMO ROĐENJE BLAŽENE MARIJE DJEVICE I ŽUPE U BEŽLJI“ koju prenosimo u cijelosti:

 

RADOSNO SVETKUJEMO ROĐENJE BLAŽENE MARIJE DJEVICE I ŽUPE U BEŽLJI

Blagdan rođenja blažene djevice Marije, 8. rujna 2024.

150. obljetnica postojanja župe Bežlja

Današnje razmišljanje na blagdan Male Gospe, kad obilježavamo i 150. godišnjicu postojanja župe Rođenja blažene djevice Marije sa sjedištem u Bežlji, prikladno je započeti svečarskim pozdravom: Sretan rođendan! Odnosno, neka vam je sretno i blagoslovljeno današnje slavlje dvostrukoga rođendana. Naime, cijela Katolička crkva danas se sa zahvalnošću sjeća rođenja Majke Spasitelja našega Isusa Krista, a ova župna zajednica, čija je upravo Gospa nebeska zaštitnica, sjeća se svoga „rođenja", odnosno osnutka, i zahvaljuje Gospodinu za stoljeće i pol svoga postojanja i vjernosti pod zaštitom Male Gospe. I raduje se ova župa, i mi svi zajedno s njom, posebice zato što njezine vjernike kroz to vrijeme, koje bilo puno kušnja i stradanja, ništa nije moglo rastaviti od ljubavi Kristove Nisu to uspjele učiniti ni nevolja, ni tjeskoba, ni progonstvo, ni glad, ni golotinja, ni pogibao, ni mač (usp. Rim 8,35), iako su se smjenjivale u naletima i često ponavljale. Te u nadi da će vjernost također u budućnosti krasiti katoličke vjernike, koji potječu iz ovoga kraja ili ovdje žive, zajedno s apostolom Pavlom ponavljamo riječi, kojima je on hrabrio teško iskušavanu zajednicu kršćana u gradu Rimu: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem" (Rim 8,38-39).

I.

U Katoličkoj crkvi se blagdani svetaca vežu redovito uz dan njihova preminuća, jer se u duhovnom smislu njihov odlazak s ovoga svijeta razumije kao dan njihova rođenja za nebo. I budući da se slavi samo njihova svetost, lako je razumljivo što je tako jer, rođeni s ljagom istočnoga grijeha, ni sveci tijekom života nisu bili bez grijeha. Pa ipak, ne odstupajući od pravila da se slavi jedino svetost, u katoličkom kalendaru postoje tri iznimke. Odnosno, tijekom godine postoje tri blagdana kojima se na liturgijski način slavi dan fizičkoga rođenja neke osobe.

Prvi je blagdan Božića, svetkovina Rođenja Isusa Krista, Sina Božjega i našega spasitelja, druge osobe Presvetoga Trojstva, Boga svemogućega, kojemu anđeli na nebesima u susretu s njim oduvijek radosno pjevaju: „Svet, svet, svet, Gospodin nad vojskama" (Iz 6,3). Zato i cijela Crkva ponavlja iste riječi svaki put neposredno prije pretvorbe u Euharistiji, to jest u svom susretu s Gospodinom koji dolazi pod prilikama kruha i vina. I lako je shvatiti opravdanje blagdana Božića jer Isus je svetost sama. To je jedna od temeljnih istina naše vjere.

Drugi je blagdan Rođenja svetog Ivana Krstitelja. Naime, kršćanska duhovna tradicija smatra da je Ivan, u prigodi susreta u gorju između majke Isusove Marije i njegove majke Elizabete, bio očišćen od istočnoga grijeha te kasnije i rođen bez njega. Ta se raširena tradicija, koja ipak nije istina katoličke vjere, oslanja na biblijsku tvrdnju da je, na Marijin pozdrav, u Elizabeti od radosti zaigralo njezino čedo kojim je u tom času bila trudna (usp. Lk 1,41.44). Taj zaigrana radost Elizabetina čeda, koju neki razumiju kao Ivanovo očišćenje od istočnoga grijeha, odnosno kao njegovu svetost od toga trenutka, temelj je blagdana njegova rođenja.

Treći je blagdan Rođenja blažene djevice Marije koji se, posebice u pučkoj tradiciji među vjernicima, obično naziva Mala Gospa. On postoji, jer je istina katoličke vjere učenje, da je „blažena djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Otkupitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljana od svake ljage istočnoga grijeha, od Boga objavljeno, te zbog toga svi vjernici moraju čvrsto i postojano u njega vjerovati" (Ineffabilis Deus, 1854.).

Svojim rođenjem Marija je najava i zora našega spasenja. Stoga nju kršćanska duhovna tradicija vrlo često upravo tako naziva. Ona je nazvana i zvijezda zornica jer je svojom pojavom, odnosno svojim rođenjem, najavila izlazak Svjetla svijeta, dolazak Krista Boga našega. Kad se u svemiru na obzorju pojavi zvijezda zornica, svima je znano da uskoro prestaje mrak i da dolazi jasnoća dana. Slično, na duhovnom području Marijino rođenje je događaj koji je najavio da dolazi kraj mraka zla i da počinje vrijeme svjetla Božjega. Uz to, kao što u prirodi ni jedna zvijezda, pa ni zornica, ne svijetli vlastitim svjetlom, kojemu bi ona bila izvor, nego je njezino svjetlo samo odbljesak jer je primljeno od sunca, tako je je i Marijina svetost odsjaj svetosti Sunca pravde, njezina Sina, Boga i čovjeka. Upravo zato ulazna pjesma za Euharistijsko slavlje današnjega blagdana glasi: „Radosno svetkujemo rođenje Blažene Marije Djevice: od nje se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš."

Moglo bi se kazati da je Gospa bila prvo svetohranište u povijesti jer je u sebi nosila i čuvala Isusa. Ona bi bila i prvi kršćanski hram Boga svemogućega jer je u njoj boravio Sin Božji. Također, i prvi oltar Božji jer je ljudskom rodu darovala Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. Ona je primjer osobe koja nesebično služi Božjoj volji da se svi ljudi obrate i spase.

Od Marije se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš! Ona ga je svojim rođenjem najavila, kasnije ga je začela i rodila i time ljudima darovala njihova Spasitelja. To je njezin doprinos u povijesti spasenja, uzrok njezine veličine i razlog današnjega blagdana. Boga je donijela i ljudima darovala!

II.

Danas obilježavamo i 150. rođendan župe Rođenja blažene djevice Marije sa sjedištem u Bežlji. S velikom zahvalnošću sjećamo se svih Isusovih učenika koji su u ovoj župi, po zagovoru Majke Isusove, pred lice Božje donosili svoje zahvale i upućivali svoje molitve, krstili se, ispovijedali, pričešćivali, krizmali, vjenčali, primali lijek za dušu i tijelo i koji su uz molitvu zajednice sprovedeni prema nebesima na završetku svoga zemaljskog života. Časteći Majku Božju slavili su zoru svoga spasenja i u vjeri očekivali da im sine Sunce pravde.

Molimo za pokojnoga biskupa Paškala Vujičića, koji je bio apostolski vikar u vrijeme nastanka ove zajednice vjernika. On ju je 1874. godine osnovao te imenovao i ovamo poslao prvu dvojicu svećenika. Zahvaljujemo Dobrom pastiru ljudskih duša također za sve ostale naše biskupe i svih 26 svećenika, od prvoga fra Dominika Markičića do današnjega don Ivana Karače, koji su kao župnici služili ovom dijelu naroda Božjega. Posebice pak molimo za one biskupe i 21-dnoga župnika, koji su preminuli i za koje vjerujemo da su ih na dolasku njihovu u raj poveli anđeli, da su ih primili sveci i mučenici u općinstvo svetih gdje Sunce pravde nikada ne zalazi.

Slično kao što ispovijedamo da je Gospa majka Isusova i majka cijele Crkve, to jest kao što je Marija također duhovna roditeljka sve Isusove braće i sestara, i za ovu župu bi se moglo kazati da je na duhovni način doprinosila da se rađaju, množe i rastu djeca Božja. Pomagala im je da se u vjeri odgajaju i napreduju u dobroti i svetosti. Bila im je kao kolijevka u kojoj su duhovno odnjihani i u kojoj su se osjećali zaštićeni. A župljani su uvijek, molitvom i dragovoljnim doprinosima, uzvraćali svojoj župi. Pohvalno je vidjeti da oni koji žive ovdje redovito sudjeluju na svetim Misama te osobito na pobožnostima kroz korizmeno vrijeme i kroz marijanske mjesece svibanj i listopad. Raduje također snažna povezanost iseljenih i njihovih potomaka s rodnim krajem, sa župom i onima koji ovdje žive.

Imala je ova župna zajednica i brojna velika iskušenja. Često i tragična. Nisu je zaobišli ni progonstvo ni mač, ni nevolje ni tjeskobe, ni glad ni golotinja, ni pogibli ni smrti. No, iako su sjećanja na takve dane strahotâ teška, ne bismo bili istinoljubivi i vjerodostojni ako ih ne bismo spomenuli. Ponajprije zato što milosrdnom Gospodinu Bogu upućujemo molitvu da se nikada, nikomu i nigdje više takvo zlo ne bi ponovilo. Međutim, treba prepoznati i danas izreći i lijepu stranu priče o stradanjima članova ove župne zajednice. Naime, u svim tim teškim iskušenjima kroz prošlost, ostali su vjerni zavjetu apostola Pavla i nisu dopustili da ih od ljubavi Kristove rastave „ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor" (Rim, 8,38-39). I samo zato što je tako, to jest zato što ste ostali i jeste vjerni ljubavi Kristovoj, moguće je bilo okupiti se danas na ovu Euharistiju, koju slavimo kao molitvu za budućnost ove župne zajednice, vas njezinih članova, njezinih duhovnih potomaka koji su se razišli po svijetu i za slogu i mir među svim ljudima.

III.

Po zagovoru blažene djevice Marije, neka vas sve njezin Sin Isus Krist, spasitelj svijeta, blagoslovi kako biste uvijek slijedili Njega, Sunce pravde. Na tom putu obraćenja i posvećenja neka vas predvodi znak i primjer Marije, koja je do svršetka svijeta svim ljudima nada i zora spasenja. (kta)