Propovijed mons. Slađana Ćosića na sprovodnoj Misi za pokojnu s. Mariju-Anu Kustura


Vitez,  Sub, 18. Lipanj 2022.

Sestra M. Maria-Ana (Marica) Kustura, Služavka Maloga Isusa, koja je blago preminula u Gospodinu 12. lipnja 2022. u bolnici u Belgiji u 70. godini života i u 47. godini redovništva, sahranjena je u subotu, 18. lipnja 2022. na groblju Dubravica u Vitezu. Svetu misu zadušnicu u filijalnoj crkvi sv. Leopolda Bogdana Mandića Dubravica u župi Vitez predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić kao delegat nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića. Propovijed mons. Ćosića prenosimo u cijelosti:

Prva Ivanova 3,14-16; Psalam 23,1-3a.3b-4.5.6; Matej 4,18-22

 

 

Svaka suza za našim dragim pokojnima s vremenom iščezne; svaki cvijet na grobu naših pokojnika s vremenom uvene; jedino naša molitva za njih vječno traje jer upućena je Bogu u kojemu svi imamo život u izobilju, u punini [usp. Iv 10,19]. U skladu s običajem Svete majke Crkve, kao vjernici skupili smo se da preporučimo Bogu dušu naše pokojne sestre M. Marije-Ane Kustura, članice Družbe Služavka Malog Isusa. Naša prisutnost ovdje u ovolikom broju znak je, prije svega, naše zahvalnosti Bogu za dar njezinog ovozemaljskog i posvećenog života, ali i naše zahvalnosti njoj za sve dobro što ga je Bog po njoj učinio. Molimo stoga Boga da joj dobra djela koja je učinila iz ljubavi i u duhu poniznog služenja uračuna u pravednost a dušu joj pridruži broju svojih svetih i izabranih.

Dragi prijatelji sestre Marije-Ane! Riječju prijatelji obraćam se svima koji su je poznavali, počevši od onih koji su s njom bili povezani obiteljski: braća Ante i Ivica s obitelji, kćeri pokojne sestre Celine, sestre Pavka i Tereza, tj. s. Vianeja; redovnički: Sestre Služavke Malog Isusa; ili rodbinski: obitelji Kustura, Šarić i Barišić; kao i svima koji su je upoznali i surađivali s njom osobno ili s redovničkom Družbom kojoj je pripadala.

U današnjem događaju vjere i molitve sudjelujem kao delegat mons. Tome Vukšića, vrhbosanskog nadbiskupa, koji je u nemogućnosti osobnog sudjelo-vanja, uputio svoju sažalnicu koja glasi:

Poštovana sestro provincijalko!

U povodu smrti sestre Marije-Ane Kusture, koja će biti pokopana u Vitezu 18. lipnja 2022., Vama osobno, svim sestrama Vaše Provincije i cijele Družbe Služavaka Malog Isusa te cijeloj njezinoj rodbini i svim poznanicima izražavam najiskreniju sućut, a pokojnu sestru Mariju-Anu sam već jučer u svetoj Misi preporučio Božjemu milosrđu.

Neka dragi Bog pokojnu Sestru nagradi za sva njezina dobra djela i molitve, za njezino služenje na raznim službama koje su joj povjerava-ne u Crkvi i Družbi, za predanost u Božju volju u patnjama koje joj je bolest donijela, za njezinu susretljivost i spremnost za suradnju radi dobra ljudi, sestara u Družbi i porasta Crkve Kristove. A svima, koji su ožalošćeni njezinom smrću, neka utjeha bude vjera u život vječni i uskrsnuće tijela.

U raj poveli je anđeli. Na dolasku njezinu primili je sveci i mučenici!

Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Don Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski

Uz sažalnicu našeg Nadbiskupa, prenosim izraze kršćanske sućuti i blizine Vinka kard. Puljića, nadbiskupa u miru.

S druge strane, osjećao sam i osobnu potrebu danas biti ovdje u znak kršćanske solidarnosti s onima koji u ljudskom tugovanju zbog neizbježne smrti utjehu traže i nalaze je u Božjem obećanju buduće besmrtnosti. Smatram, naime, duhovno korisnim pridružiti se molitvenoj zahvali Gospodinu koji nas i u ovom trenutku potiče nadasve razmišljati o daru posvećenog života kao svjedočanstvu Njegove ljubavi prema čovjeku: one ljubavi koja je uvijek kristalno jasna i na kojoj nema nikakve sjene.

Dakako, svjestan sam da bi mnogi od vas mogli dati dublje i ljepše svjedočanstvo o dragoj nam Sestri jer ste imali priliku, pa i sreću, poznavati je dulje i bolje od mene. Jedno od tih svjedočanstava – ono s. Martine Ane Begić – imali smo priliku čitati na mrežnoj stranici Katoličke tiskovne agencije. Razmišljam koliko drugih lijepih svjedočanstava bi iznijela djeca, mladi, siročadi, bolesnici, nevoljnici, postulantice, novakinje, juniorke i susestre te svi drugi koji su mogli osjetiti i doživjeti brigu i ljubav ove Bogu posvećene Služavke, koja je molitvom, djelima pokore, djelotvornom ljubavlju i primjerom vlastitog života [Konstitucije, 3] nastojala drugima svjedočiti i s njima dijeliti slatku ljubav i blagu moć Malog Isusa. Upravo zbog svoje ljubavi prema Malom Isusu, kojemu je posvetila cijeli svoj život i biće, a ne isključivo zbog svojih sposobnosti – koje su je, treba i to reći, itekako krasile kao osobu i kao redovnicu! – ova Služavka uspjela je doprijeti do mnogih osoba i dotaknuti mnoga srca.

U Konstitucijama Družbe Služavki Malog Isusa, koje je s. Marija-Ana potpisala kao vrhovna glavarica, čitamo: "Ljubav prema Bogu je naše osnovno raspoloženje i po njoj služimo nejakoj i zapuštenoj siročadi, nevoljnicima i patnicima. U njima gledamo Malog Isusa koji je radi nas bio malen i koji je radi nas trpio" [br. 2].

Pretpostavljam da će osobe puno pozvanije od mene, ovdje ili u nekoj drugoj prigodi, govoriti i pisati o životu i djelu naše Sestre, a što će mnogima biti od duhovne, ljudske i vjerničke koristi!

U ovoj Misi zadušnici želim se kratko zaustaviti nad Božjom riječi – i to pod vidom zahvalnosti za Njegovu trajnu prisutnost u životnom pozivu ili zvanju i djelovanju naše drage Sestre, a što se jednako tiče svih nas koji smo prihvatili slijediti Isusa Krista kao Bogu posvećene osobe ili svećenici.

U četvrtom poglavlju svog evanđelja, sv. Matej piše o pozivu četiri prva učenika [Mt 4,18-22]. U tom izvješću, posebno naglašava da »oni brzo ostave mreže, lađu i oca i pođu za njim« [r. 20 i 22]. S tim u vezi, sv. Jeronim primjećuje da su ti ljudi na Isusovom licu sigurno vidjeli nešto božansko; inače, ne bi pristali slijediti čovjeka kojega dotad uopće nisu poznavali. Isto se događa svaki put kad jedna djevojka ili jedan mladić odluči napustiti ili promijeniti svoj dotadašnji način života i zanimanje kako bi izbližega slijedili Isusa koji ih zove. Tako je bilo s našom Sestrom: u svojoj 21. godini života, čula je Isusov poziv na koji je odgovorila: "Evo me!" Od tog trenutka, ona je u središte svog života i u svoje srce stavila Isusa Krista. A to znači da samo onaj tko shvati ga da Isus neizmjerno voli, u stanju je iz ljubavi prema Njemu promijeniti svoj život i slijediti Ga. Svoje želje i planove, naime, moguće je ostaviti samo zbog neke veće ljubavi: ostavlja se manje da bi se dobilo više, odnosno pristaje se da ljudska ljubav ustupi mjesto onoj božanskoj. U tome je tajna duhovnog poziva: uz potpunu i predanu ljubav prema Isusu, moguće je svoj život posvetiti Bogu i tako ga cijeloga učiniti darom Bogu i drugima, pritom nimalo ne žaleći za onim što se ostavilo. Upravo zato, onima koji ostave svoje mreže da bi se potpuno posvetili pozivu i poslanju, Isus daje obećanje da će ih »učiniti ribarima ljudi« [Mt 4,19]. To jest, djela koja učine iz ljubavi prema Njemu, bit će dostatna da spasiteljska ljubav dopire do svih, posebno do onih koji su siromašni, odbačeni, prezreni.

Isusovo se obećanje potpuno obistinilo u životu i djelovanju naše Sestre koja se kao Služavka Malog Isusa pokazala voljnom i sposobnom ljubiti Isusa iznad svega, a samim time i druge s kojima se On sam poistovjetio. I tako dolazimo do zaključka da su »ribari ljudi« oni koji prihvate Isusov poziv da svojom obitelji učine sve ljude koje On svakodnevno šalje na njihov životni put da za njih skrbe na isti način i u istoj mjeri kao što On skrbi za njih. To je, ujedno, najveći i jedini potrebni razlog njihove životne radosti, koja postaje snaga u trenutcima kad se životni valovi uzburkaju i bujice navale. Znati da su drugi u nama doživjeli Isusa Krista i osjetili Božju ljubav: nije li upravo to najljepše i jedino saznanje i priznanje koje redovnica i svećenik ovdje na zemlji može i treba očekivati. Sve drugo je manje važno, čak i nevažno!

S druge strane, sv. Ivan u svojoj Prvoj poslanici, u kojoj je sažeo bit svoga religioznog iskustva, s uvjerenjem piše: »Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću« [3,14]. Vjerujemo, a donekle nam je i poznato da je naša Sestra svoju ljudsku i redovničku ljubav prema braći i sestrama u Kristu obogaćivala božanskom ljubavlju tako što je u svoja djela ulagala darove i talente koje je od Boga primila. Zato je njezina ljubav – u mjeri u kojoj je to ovdje na zemlji uopće moguće – bila stalna i svakodnevna.

Smatram da njezin životni primjer, barem u mjeri u kojoj mi je poznat, može i nama biti poticaj da se kao Bogu posvećene osobe i svećenici ne bojimo potpuno prigrliti novi život na koji nas je Isus pozvao. To je život ljubavi koji se ne libi uhvatiti se u koštac čak ni sa smrću koja nije ništa drugo doli trenu-tak u kojemu nas Isus grli svojom vječnom ljubavlju. Tko tako živi svoj poziv ili zvanje, pa i svoj ljudski i vjernički život, može biti siguran da će iz smrti prijeći u život.

Nadamo se i čvrsto vjerujemo da je naša Sestra sada u zagrljaju svog nebeskog Zaručnika, kojemu je posvetila svoj život. Vjerujemo da ju je On prepoznao kao svoju mudru i vjernu zaručnicu i da joj je u tom susretu »licem u lice« [1 Kor 13,12; usp. Otk 22,4] rekao: »Što god si učinila jednomu od ove moje najmanje braće, meni si učinila: dođi, blagoslovljena Oca mojega!« [Mt 25,40.34].

To je milost koju u ovoj svetoj Misi molimo za sestru Mariju-Anu i koju prati naša ljubav i zahvalnost prema njoj osobno i prema njezinom redov-ničkom pozivu i djelovanju. Za našu molitvu, ona će nam biti zahvalna i zagovarat će nas pred Bogom, a posebno svoje susestre Služavke Malog Isusa kako bi još predanije, dosljednije i vjerodostojnije mogle nastaviti karizmu Družbe kojoj pripadaju i po Isusovu primjeru služiti najmanjoj braći i svim ljudima.

Svima koji za njom tuguju, izražavam iskrenu kršćansku sućut i zajedno s vama molim: Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!  (kta)

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Vatikan,  Pon, 27. Lip. 2022.

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Sveti Otac u audijenciju primio članove Neokatekumenskoga puta, te poslao 430 obitelji u misije na najsiromašnija i sekularizirana područja svijeta: „Hvala vam na vašoj velikodušnosti. Hodite zajedno s biskupom, on je poglavar mjesne Crkve“

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Auchi,  Pon, 27. Lip. 2022.

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Katoličke biskupije Auchi i Kaduna tuguju zbog smrti vlč. Christophera Odije i vlč. Vitusa Boroge, koji su ubijeni u nigerijskim državama Edo i Kaduna

FRA GORAN AZINOVIĆ Nova knjiga

Hrvatska,  Pon, 27. Lip. 2022.

FRA GORAN AZINOVIĆ Nova knjiga "Svjetlo života" zbir je kolumni koje mladi franjevac piše za HKM

Nova knjiga fra Gorana Azinovića "Svjetlo života" nastala je kao zbir kolumni koje fra Goran od veljače 2021. godine piše za portal Hrvatske katoličke mreže. "Svjetlo života" je 18. knjiga fra Gorana Azinovića, a sadrži 90 priča.

Djeca Subotice zahvalila Bogu za plodove polja i za školsku godinu

Subotica,  Pon, 27. Lip. 2022.

Djeca Subotice zahvalila Bogu za plodove polja i za školsku godinu

Subotički vjeroučenici i ostala djeca zahvalili su u nedjelju 26. lipnja Bogu za proteklu školsku godinu, a ujedno i na daru žita, u sklopu ovogodišnje Dužijance malenih.