Propovijed biskupa Majića na misi Večere Gospodnje

Propovijed biskupa Majića na misi Večere Gospodnje prenosimo u cijelosti.


Banja Luka,  Pet, 29. Ožu. 2024.

Propovijed biskupa Majića na misi Večere Gospodnje

Banjolučki biskup Željko Majić slavio je na Veliki četvrtak, 28. ožujka, Misu Večere Gospodnje u banjolučkoj katedrali. Propovijed biskupa Majića na misi Večere Gospodnje prenosimo u cijelosti.

 

Preuzvišeni oci biskupi, braćo svećenici, poštovane časne sestre i dragi vjernici!

Ovom svetom Misom Večere Gospodnje započinjemo Vazmeno trodnevlje u kojem slavimo godišnje slavlje pashalnoga misterija kojemu je središte Uskrsno bdijenje, a završava s Večernjom nedjelje Uskrsa. Ovi dani su vrhunac liturgijske godine. Oni su jedna cjelina i bilo bi vrlo pogrješno tumačiti ih odvojeno ili kao dane priprave na Uskrs. Po riječima sv. Augustina, ovo su dani jedinstvenoga slavlja Kristova uskrsnuća: „Sveto trodnevlje Krista raspetoga, pokopanoga i uskrsnuloga.“

Danas na Veliki četvrtak uprisutnjujemo dva velika dara koja je Krist podario svojoj Crkvi i pozvao nas da ga nasljedujemo: Ovo činite meni na spomen.

Prvi dar jest dar svećeništva, a drugi dar je Euharistija.

Jučer su se u ovoj katedrali okupili svećenici naše Biskupije na slavlje sv. Mise posvete ulja pod kojom su zahvalili Bogu na daru svećeništva, očitovali zajedništvo s biskupom, obnovili svoja svećenička obećanja izrečena na dan ređenja te potvrdili svoju opredijeljenost za Krista u predanu služenju Crkvi, dijeljenju sakramenta, slavlju Euharistije i radosnu naviještanju Božje Riječi. Bila je to prigoda da još jednom promišljamo o daru svećeništva. A večeras u ovoj sv. Misi – Misi večere Gospodnje, s vama zajedno želim razmišljati o daru Euharistije.

Euharistija. Ona je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Ostali sakramenti, kao i sve crkvene službe i djela milosrđa, tijesno su povezani s Euharistijom i prema njoj su usmjereni. Presveta Euharistija naime sadrži svekoliko duhovno dobro Crkve, to jest samoga Krista – našu Pashu. Ona označuje i naše zajedništvo života s Bogom ali i jedinstvo Božjega naroda, na čemu se temelji sama Crkva. Teološka definicija župe jest da je to zajednica koja se okuplja na slavlje Euharistije. Jer u njoj je vrhunac kako djelovanja kojim Bog u Kristu posvećuje svijet, tako i bogoštovlja koje ljudi iskazuju Kristu i po njemu Ocu u Duhu Svetom. Euharistija je sažetak i ukupnost naše vjere. Drugi vatikanski sabor u konstituciji o sv. liturgiji reći će: “Naš je Spasitelj na Posljednjoj večeri, one noći kad bijaše izdan, ustanovio euharistijsku žrtvu svoga Tijela i Krvi, da ovjekovječi kroz stoljeća žrtvu križa, sve dok ne dođe, te da tako Crkvi, svojoj ljubljenoj Zaručnici, povjeri spomen-čin svoje smrti i uskrsnuća: sakrament pobožnosti, znak jedinstva, vez ljubavi, vazmenu gozbu, ‘na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milosti i daje nam se zalog buduće slave'” (SC, 47).

Dragi vjernici, u ovoj Godini molitve, u kojoj u središte želim staviti osobnu i obiteljsku molitvu, podsjećam kako je Crkva u Hrvata, slaveći Veliki jubilej 13-stoljetne vjernosti Kristu i njegovoj Crkvi, u proslavi Branimirove godine (1979.), na poziv svojih biskupa, učinila zavjet da će svakodnevno uzdizati molitve Bogu i slaviti nedjeljnu Euharistiju: Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi sv. Misu! U ovom geslu – bolje kazano zavjetu – vidim očuvanje naših obitelji i nadu da će isklijati mladica iz panja Jišajeva. Stoga vas i u ovoj sv. Misi pozivam na redovito slavlje Euharistije, te najuzvišenije molitve. Jer Euharistija je srce vjerničkoga i obiteljskoga života. Jedino tako, oslonjena na stupove svagdanje zajedničke obiteljske molitve i redovita sudjelovanja u nedjeljnim misnim slavljima, očuvat će se kao istinska zajednica vjere, života i ljubavi. Obitelj koja je najvažnija stvarnost na zemlji, jer ona je kolijevka iz koje izlazi svaki čovjek, danas je na poseban način ugrožena. Razarana neslogom i razdorom, nerazumijevanjem i nesusretljivošću, nevjernošću u braku i sve češćim rastavama, neotvorenošću prema životu pribjegavajući svim i svakakvim sredstvima za sprječavanje života te nerijetko teškom grijehu pobačaja, zadojena materijalizmom i hedonizmom sve se manje predstavlja u onome što u svome iskonu ona jest: zajednica ljubavi, života i vjernosti. Stoga, braćo i sestre, nema nam drugoga puta, lijeka protiv ove teške bolesti koja nas uništava, nego okrenuti se molitvi i sv. Misi, tim stupovima punine života i svakoga Božjeg obilja. Jer u sv. Misi obitelj se sjedinjuje s Bogom, ali i sa sobom. Po molitvi, kako je to isticao bl. Ivan Pavao II., obitelj postaje složna. Upravljajući svoj pogled na Isusa članovi obitelji ponovno postaju sposobni pogledati jedni drugima u oči, razgovarati, biti solidarni jedni s drugima, uzajamno opraštati i gajiti međusobnu složnu ljubav obnovljenu Duhom Božjim. Vratiti obitelj nedjeljnoj sv. Misi i svagdanjoj obiteljskoj molitvi, posebno molitvi krunice, znači ispuniti svakodnevni život sasvim drugim slikama: slikom otajstva koje spašava, slikom Otkupitelja, slikom njegove Presvete Majke. Obitelj koja zajedno moli stvara dio ozračja Nazaretske obitelji: njezini članovi stavljaju Isusa u središte, dijele s njim radosti i boli, u njegove ruke stavljaju svoje potrebe i planove, iz njega crpe nadu i snagu da idu dalje, poručuje sveti Papa.

Prije nekoliko minuta zvona naših crkava svečano su zvonila da bi nakratko utihnula. Za koji trenutak ogolit će se i oltari, prekrit će se raspela. Oči, srca i duh cijele Crkve okreću se Kalvariji u kojoj se u potpunosti razumijeva ono o čemu je Isus na Posljednjoj večeri govorio: kruh je Tijelo koje se za nas predaje i vino je Krv koja se prolijeva za nas i za otpuštenje grijeha. Stoga i mi s cijelom Crkvom zaronimo u ovo otajstvo Ljubavi – otajstvo Križa u kome je spas, život i uskrsnuće naše. Otvorimo svoja srca rijeci ljubavi koja je iz Kristova tijela na Križ pribijena i iz srca kopljem probodena s Kalvarije potekla s molitvom da otajstvo Križa ne zasja samo na uzvisinama, raskrižjima, pročeljima, crkvenim zvonicima i na lančićima oko vrata, nego da se sjaji i djeluje u dubinama vjerničkoga srca, duše i savjesti, u zbilji životnog iskustva. Samo po ovom uranjanju i potpunu predanju i mi ćemo biti dionici njegove slavne pobjede nad grijehom i smrću, dionici njegova uskrsnuća, a naše obitelji žarište vjere, oaze ljubavi, vjernosti, poštovanja, mira i oprosta. Neka nam je svima blagoslovljeno i plodonosno ovo sveto Vazmeno trodnevlje. Amen. (kta/biskupija-banjaluka.org)


Papa Lav XIV.: Putovao je više od bilo kojeg drugog pape prije nego što je preuzeo dužnost

Vatikan,  Čet, 15. Svi. 2025.

Papa Lav XIV.: Putovao je više od bilo kojeg drugog pape prije nego što je preuzeo dužnost

Kao kardinal, biskup, a posebno tijekom svojih dvanaest godina kao generalni prior Augustinskog reda, otac Robert Francis Prevost putovao je više od bilo kojeg drugog pape prije nego što je preuzeo dužnost

Konferencija u Rimu o teologiji nade iz napaćene Ukrajine

Rim,  Čet, 15. Svi. 2025.

Konferencija u Rimu o teologiji nade iz napaćene Ukrajine

Na Papinskom sveučilištu Gregoriana i Sveučilištu Notre Dame u Rimu, 14. i 15. svibnja održan je međunarodni susret pod nazivom „Prema teologiji nade za i iz Ukrajine“

Mostar: Znanstvena konferencija povodom 1100. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva

Mostar,  Čet, 15. Svi. 2025.

Mostar: Znanstvena konferencija povodom 1100. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva

Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru otvoreno je u četvrtak, 15. svibnja, posebno izdanje 11. međunarodne znanstvene konferencije Identiteti – Kulture – Jezici posvećene 1100. obljetnici uspostave Hrvatskoga Kraljevstva

Iz tiska izišla nova knjiga vlč. Bojana Ivešića

Sarajevo,  Čet, 15. Svi. 2025.

Iz tiska izišla nova knjiga vlč. Bojana Ivešića

Ovih je dana iz tiska izišla knjiga Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleya o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947. čiji je autor povjesničar vlč. Bojan Ivešić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, doktorand crkvene povijesti