Propovijed biskupa Semrena na Misi o 125. godišnjici smrti biskupa Ivana Antunovića

Kaločko-kečkemetska nadbiskupija


Kalocsa,  Uto, 27. Kolovoz 2013.

Pomoćni biskup banjolučki mons. dr. Marko Semren boravio je od 24. do 26. kolovoza u Kaločko-kečkemetskoj nadbiskupiji u Kalači (Kalocsa) u povodu 125. godišnjice smrti biskupa Ivana Antunovića. U nedjelju, 25. kolovoza, koji se svake godine slavi kao kao Dan Hrvata u Kalačkoj nadbiskupiji, biskup Semren preslavio je svečano Euharistijsko slavlje. Prigodnu propovijed biskupa Semrena prenosimo u cijelosti:

Uvod. Draga braćo u svećeništvu, braćo i sestre, s posebnom radošću vas pozdravljam na ovoj gozbi ljubavi gdje smo jedno u Uskrslomu. Kao povijesna bića živimo iz sjećanja i iz nade. Sjećanje i nada se uzajamno uključuju. Tko je sposoban za istinsko sjećanje, sposoban je i za nadu. Istinsko sjećanje nas ne zatvara u prošlost, nego otvara novoj budućnosti time  učimo od prošlosti za budućnost. Kršćanstvo je upravo religija sjećanja i nade. U tom duhu i slavimo 125. obljetnicu smrti biskupa Ivana Antunovića svjesni da se nalazimo u Godini vjere i nove evangelizacije kako bismo ponovno otkrili radost vjere u sebi, i da bismo iznova pronašli zanos za prenošenje vjere(usp. Porta fidei 7) kao što je to činio biskup Ivan Antunović. Njegovo životno geslo „sve za vjeru, narodnost i riječ svoju"i dalje je živo i nadahnjujuće i danas.Snaga naše vjere, na osobnoj i zajedničkoj razini, mjeri se također sposobnošću njezina prenošenja drugima, njezina širenja i življenja u ljubavi, svjedočenja onima s kojima se susrećemo i koji dijele s nama životni put.Stoga odstranimo grijeh i dopustimo da Bog bude u nama, s nama i među nama kajući se za svoje grijehe.

U Godini vjere i nove evangelizacije i 125. obljetnici smrti biskupa Ivana Antunovića (1815.–1888.)želimo si posvijestiti kako valja zauzeto živjeti odnos između vjere i ljubavi, između vjere i života jer su te zbilje tijesno vezane. Kad Bog stupa s čovjekom u proces vjere, onda jamči svojim životom i daje sigurnost za sve istine koje je izgovorio i čine koje je učinio. Za njega vjera nije samo izgovorena riječ, nego ona prelazi u djela, kako bi čovjek vidio da On stoji iza njih. Iz saveza koji je Bog sklapao s ljudima pokazuje se da je vjera dobila prigodu postati čovjekov životni stav i odnos s Bogom neprocjenjive stabilnosti i nezamjenjive čvrstoće. Stoga naš čin vjere treba biti ispunjen i oblikovan ljubavlju i zbog ljubavi. Sve što je Bog učinio za čovjeka svjedoči o tome koliko je vjerovao u njega. Bog vjeruje čovjeku!Zato vjernik treba da gorljivim činom vjere opravda iskazano povjerenje svojim životom, svojim djelom, jer su vjera i život neodvojivi. Činom vjere uspostavlja se zajedništvo s Bogom, čime se pokazuje bit i prava snaga vjere. Vjera je dragocjeni dar Boga, koji otvara naša srca da ga možemo upoznati i ljubiti. On želi ući u odnos s nama da nas učini dionicima samog svog života i naš život učiniti smislenijim, boljim, ljepšim (usp. Papa Franjo). Iz ovoga odnosa Boga i vjernika nastaje radost vjere, radost vjerovanja. Vjernik živi ono u što vjeruje. „Početnik i Dovršitelj vjere“ (Hebr 12,2) jest Isus Krist. U Isusu ispunjenje nalazi svaki napor i čežnja ljudskog srca. Svrha puta vjere jest voditi ljude iz pustinje života prema mjestu života, prema prijateljstvu sa Sinom Božjim – Isusom Kristom po svjedočenju, gozbi ljubavi, zajedništvu i služenju, na što nas upućuju današnja liturgijska čitanja.
 
Naglašavam da se nalazimo u Godini vjere, zauzeti u novoj evangelizaciji, svjesni da je potreba svijeta i poziv upućen kršćanima da odvažno naviještaju evanđelje, da vjerom pobijede strah. Nova evangelizacija počinje s novim susretom s Isusom Kristom i to u zajednici Crkve. Usmjerena je na evangelizaciju same Crkve, dakle svakoga od nas samih, i svijeta u kojem živimo. Treba započeti u samoj Crkvi tako da se crkvena zajednica više usredotoči na srž Evanđelja, na osobu Isusa Krista i njegovu poruku spasenja, kako bi odatle spoznala da je ponajprije ona stalno potrebna promjene, čišćenja, pokore i obraćenja, te kako bi svoj vlastiti život uskladila s evanđeljem. To je otvoren proces i stalna zadaća svakoga pojedinog kršćanina i cijele vjerničke zajednice. Navjestitelji evanđelja trebaju biti otvoreni milosnom djelovanju Duha Svetoga, životom svjedočeći Radosnu vijest kako bi Duh Sveti otvorio srca onima koji ih slušaju da prihvate evanđelje i po njemu žive. Evangelizacija je nužna i nezamjenjiva zadaća Crkve kao nastavak djela Isusa Krista. Kristovo otajstvo usmjereno je prije svega prema siromašnima, bolesnima, ranjenima i svima potrebnima
 
Tri su odrednice nove evangelizacije: obnova sakramentalnog života, naviještanje onima koji još ne poznaju Krista, te ponovno naviještanje evanđelja krštenima koji su zapustili vjerski život. Karakteristike su navjestitelja: hrabrost u naviještanju vjere, zajedništvo s Crkvom i učiteljstvom, te osobna radost u naviještanju Radosne vijesti. Navjestitelj je svjestan hitnosti i neodgodivosti evangelizacijskog pastorala.
 
Prigode za susret s Isusom Kristom su i slušanje Božje riječi u Sv. pismu preko kojega bolje upoznajemo Isusovu osobu te mijenjamo svoj život obraćajući se njemu i dajući mu prostor kako bi preko nas djelovao u konkretnom svijetu. Posebna pomagala za evangelizaciju su Dokumenti II. vatikanskog koncila i Katekizam katoličke crkve. Svijet u kojem živimo pun je izazova, ali je uvijek svijet koji Bog voli. Sam evangelizator mora biti najprije osobno evangeliziran da bi drugima mogao navijestiti i svjedočiti Krista.
 
Posebno veliku ulogu u evangelizaciji ima obitelju otkrivanju i prenošenju vjere što je isticao i živio i biskup Ivan Antunović. Prihvaćanje i svjedočenje "Evanđelja obitelji" nudi svjetliju perspektivu društvu u različitim krizama, jer nema budućnosti čovječanstva bez obitelji. Napose djeca i  mladi, da bi usvojili vrijednosti koje daju smisao životu, trebaju se rađati i stasavati u onoj zajednici života i ljubavi koju je sam Bog htio za muškarca i ženu: to je zajednica ljubavi, utemeljena na braku i pozvana biti svetištem života, mala Crkva, stanica društva. Po Božjoj zamisli samo muškarac i žena u punom neopozivom zajedništvu, otvoreni novom životu čine brak i obitelj.Sretne obitelji šalju poruku nade, koja je srž njihovih iskustava: moguće je i radosno, premda u isti mah i zahtjevno, živjeti trajno vjernu ljubav, otvorenu životu; kao takve sudjeluju u poslanju Crkve i u izgradnji društva. Djeca po roditeljima upoznaju ljubav i po toj ljubavi upoznaju Boga koji je sama Ljubav. Neka s Božjom pomoći i posebnom zaštitom Presvete Marije, Kraljice obitelji, iskustvo stečeno u obitelji donese obilne plodove na putu Crkve i neka bude zalogom sve veće pozornosti prema obitelji, koja je samo izvorište čovjeka i društva.
 
Obitelj za biskupa Ivana Antunovića predstavlja jednu od neprolaznih i najvećih vrijednosti. O tome da obitelj nije samo danas toliko važna, već da je ona apsolutna vrijednost, za koju se valjalo boriti i u XIX. stoljeću, svjedoči knjiga subotičkog svećenika dr. Andrije Anišića koji nudi svojevrsni "Antunovićev model", koji proizlazi iz njegova života i djela, za opstanak naroda, Hrvata – Bunjevaca i Šokaca kroz povijest sve do naših dana: "Glavne sastavnice toga modela su vjersko-moralno učenje, vjersko-moralna obnova braka i obitelji, narodni preporod i prosvjeta, gospodarski napredak, ali je od temeljne važnosti sloga, odnosno udruživanje svih narodnih snaga. Time se potvrđuje teza da vjersko-moralna obnova braka i obitelji zapravo vodi opstanku naroda". Djelo Ivana Antunovića u njegovom hrvatskom narodu i „milom mu Rodu" bunjevačkom i šokačkom, prisutno je i živo. Njegovo životno geslo „sve za vjeru, narodnost i riječ svoju" i dalje je misao koja nadahnjuje i svjetlo koje ih vodi u njihovom radu te donosi i danas one plodove koje je on želio i za koje je cijeli život izgarao. Biskup Ivan Antunović ima što reći svom narodu ali i svim ljudima trećega tisućljeća. Njegove moralne pouke i mudre poruke mogu dati značajan doprinos u izgradnji bolje, ljepše i sretnije budućnosti hrvatskog naroda i Crkve u Hrvata i dati doprinos toliko željenoj civilizaciji ljubavi.
 
Biskup Antunović nas poziva da otkrijemo svoj identitet i svoju zavičajnost jer svatko od nas za sobom vuče, sa sobom nosi, svoj zavičaj. Zavičaj duboko određuje svakog čovjeka, iako mi ljudi nismo toga često svjesni. Zavičajnost nas povezuje u jednu zajednicu i upućuje uvijek na rodni kraj. Ma gdje živjeli ne zaboravimo rodni kraj! Pomozimo mu da se razvija, i raste, jer time raste i dio nas. Mi ljudi smo vremenita bića, živimo u vremenu, nismo nadvremeni. Bitno nas određuje naša prošlost, ali naša je zadaća da ne budemo robovi ni svoje prošlosti, ni svoje sadašnjosti, nego vjernički smiono moramo ići u budućnost dostojnu svakoga čovjeka. Stoga držimo ono što je bilo dobro i pozitivno u našem rodnom kraju, u našem zavičaju, u našoj tradiciji, da ono što je bilo dobro još više razvijamo i da se otvorimo još boljem.
 
Stoga je Antunovićeva pouka i poruka za budućnost: „U obitelji leži izvor, vrilo, gnjizdo i ognjište svakog blaženstva ali i nesriće po ljudstvo. Ako obitelji budu u skladu s Božjom voljom, s Božjim naumom otvarat će posvuda vrila iz kojih će izticat blagodati po ljudstvo. Naprotiv ako one ne budu u skladu s Božjim naumom nego budu podložne pritisku raznih predrasuda onda neće manjkati nevolje, koje će kiniti čovječanstvo“(Ivan ANTUNOVIĆ, „Hvaljene žene“, u: Bunjevačka i šokačka vila, III/1873., br. 4., str. 14.).
 
Ponesimo ove Antunovićeve poruke u svojim mislima i u svoj obiteljski život. Bit će nam izvorom Božjega blagoslova i obiteljske sreće. Neka nam to izmoli Sveta Obitelj Isusa, Josipa i Marije uzor svakoj obitelji. Amen.

 

Nedjelja Božje riječi u župi Orašje

Orašje,  Pon, 24. Sij. 2022.

Nedjelja Božje riječi u župi Orašje

Na treću nedjelju kroz godinu, 23. siječnja 2022. u crkvi blaženog Alojzija Stepinca u Orašju treći puta je obilježena Nedjelja Božje riječi

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Sarajevo,  Ned, 23. Sij. 2022.

Održana sjednica Vijeća za liturgiju BK BiH pod predsjedanjem biskupa Komarice

Vijeće za liturgiju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pod predsjedanjem biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, održalo je u Sarajevu, u subotu 22. siječnja 2022. svoju redovitu sjednicu.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa: Riječ Božja nas mijenja, krutost nas skriva

Na treću nedjelju kroz liturgijsku godinu, posvećenu produbljivanju Svetoga pisma, Papa je u vatikanskoj bazilici slavio misu pozivajući vjernike da otkriju pravo Božje lice koje nije nikada udaljeno i ravnodušno, nego uvijek čovjeku blisko.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Vatikan,  Ned, 23. Sij. 2022.

Papa pozvao na molitvu za mir u Ukrajini

Papa Franjo pozvao je u nedjelju, 23. siječnja sve vjernike da se u srijedu 26. siječnja pridruže molitvi za mir u Ukrajini.