Propovijed biskupa Avgustinija u mostarskoj katedrali

Uzoriti gospodine kardinale Vinko Puljiću,
draga braćo biskupi,
braćo svećenici,
redovnici i redovnice,
dragi vjernici, braćo i sestre u Kristu!

Ponajprije želim zahvaliti dragom Bogu i pastiru ove mjesne Crkve biskupu Ratku za poziv i za ovaj milosni dar da mogu, povodom svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Mostarsko-duvanjske biskupije, uputiti Vam nekoliko riječi. Stoga najprije upućujem Vama, pastiru, i cijeloj ovoj mjesnoj Crkvi svoje iskrene čestitke moleći zagovor sv. Josipa da zagovara kod dragog Boga zaštitu i pomoć u pastirskom radu i životu ove Crkve.

Dolazim iz Albanije, iz naroda koji je za vrijeme ateističkog - komunističkog režima pretrpio pravo mučeništvo za vjeru. Vjera je bila potpuno zabranjena, a narod bio zatvoren i jednom velikom zatvoru. Upravo ovih ožujskih dana sjećamo se naših mučenika koji se ne samo trpjeli mučeništvo nego su i u najtežim časovima života znali svjedočiti ljubav i oprost prema neprijateljima po primjera Isusa Krista na križu. Pa i na današnji dan sjećamo se smrti u zatvoru nadbiskupa Tirane Vicenca Prenushija. I moj predšasnik biskup Gjergj Volaj bio je strijeljan 1947. godine u 43. godini života. Dan prije strijeljanja susreo je svoju majku. Bio je to susret sličan susretu Isusa i njegove majke na kalvarijskom putu. Biskup Volaj, vidjevši suze u očima majke, rekao joj je: majko, ne oplakuj danas mene nego plači radi onoga što će sutra snaći narod i Albaniju.

Dragi vjernici, pravi uspjeh života jest svetost; to je potpuno ostvarenje čovjekova života. Po sakramentu krštenja svi smo pozvani na svetost. Zajedništvo svetih počinje na zemlji, u našim obiteljima, u našim župnim zajednicama. Blažena majka Terezija poručuje nam da biti svet znači „pripadati potpuno Bogu“. Sveci nisu oni koji se nalaze na prvim stranicama novina i medija nego oni koji žive prema planu i zapovijedima Božjim; oni koji vrše volju Božju.

Govori se da je u jednom samostanu jedan redovnik, koji je bio cijelo vrijeme svoga života vratar i čistio samostan, jednom prilikom rekao svome subratu koji je stalno pisao knjige i tumačio vjerske istine: blago tebi, brate, ti si osigurao vječni život; stalno govoriš o Bogu i tumačiš vjerske istine. A on, poznavajući ga dobro u vjernosti Bogu i posvećenom životu, odgovori: nisam zaslužio manje nego ti, dragi brate, s metlom u ruci. Upravo tako nam svjedoči i blažena majka Terezija kada nam govori da se svetost ostvaruje u prepoznavanju i izvršenju volje Božje u svakodnevnim trenucima našeg života; sveti možemo biti i ti i ja.

Riječ Božja, koju smo upravo čuli, treba biti za sve nas svjetlo u našim koracima i hrana našim mislima, činima i djelima našeg života. Današnje evanđelje govori nam da je Josip bio čovjek pravedan koji je iskreno tražio Božju volju, a ne osobni interes. Poslanica Rimljanima primjećuje da pravednost dolazi od vjere. Josip je povjerovao Bogu, kao i Abraham, i ostao čvrst i u časovima nejasnoća i poteškoća i onda kad je izgledalo da je njegova sreća došla u pitanje, da je uništena. Josip je sačuvao duboko pouzdanje; ostao je otvoren Božjem svjetlu koje ga je prosvjećivalo i vraćalo mu mir i sreću.

Današnji svetac je značajan zbog poslušnog i poniznog prihvaćanja Božje volje. Tu se nalazi ključ za svačiji život: biti otvoren za volju Božju – u osobnom životu, u obiteljskom životu, u društvenom životu, u životu na svim razinama.

Evanđelje nam malo govori o Josipu, ali ono što je rečeno, dovoljno je da u njemu prepoznamo onoga koji je znak i poslanje, poticaj svima nama za savjesno obavljanje svih naših obveza. Sv. Josip ostvario je ono što bi trebalo resiti svakog kršćanina: poštovanje i prihvaćanje Božjeg plana, vjernost i pouzdanje u Boga, potpuna i čudna šutljivost, poniznost i radinost i, iznad svega, potpuna spremnost da prihvati služenje koje mu je Gospodin povjerio.

Ono što još želim istaknuti kod sv. Josipa jest njegov rad, onaj posvećeni, razumni, blagoslovljeni rad za dobro Obitelji. Nije to gramzivo stjecanje, jurnjava za zaradom, podlaganje svega novčanim interesima. Uz rad ima vremena i za hodočašće u Jeruzalem i za prikazivanje žrtve i za potragu za Isusom.

Današnji svijet predstavlja nam život bez vrjednota, bez ikakvih pravila, bez morala u jurnjavi. Nemamo vremena ni za Boga niti jedan za drugoga. Čovjek danas proživljava tešku krizu, ne samo ekonomsku, nego i gubitak onih vrijednosti duhovnog usavršavanja. Papa Franjo nam govori o vjerskom analfabetizmu. A tom vjerskom neznanju pridonose novi način života, razdor u obiteljskom životu, bračni raskol, brak istih spolova, droga, alkohol, hazardne igre itd. Sve su to načini života koje nam društvo predstavlja kao primjer. To nije sloboda nego zarobljavanje duha i tijela, gubitak duhovnih vrijednosti, udaljenost od Boga i Crkve, a to vodi u propast i krizu današnje društvo.

Svemu tome može se naći lijek ozdravljenja, a to je život s Bogom kao što nam je poručio i papa Benedikt XVI. koji kaže da „bez Boga čovjek ne zna kamo ide“. Bog nije daleko od nas; On je u našoj sredini preko Isusa Krista koji po svom Tijelu ostaje među nama ako ga želimo i ako mu otvorimo svoja srca. Današnji svijet treba svjedoke vjere koji će životom svjedočiti Isusa Krista i ljepotu življenja s Bogom.

Molimo sv. Josipa da nam isprosi istu vjeru, pouzdanje, poučljivost, velikodušnost i čistoću ljubavi. Neka njegova čvrsta vjera, njegovo spremno služenje, njegova poniznost, poslušnost, vjernost, čestitost i radinost budu i nama putokaz u hodu putem kršćanskog života. Ako nas i kad nas snađu krize i sumnje; ako ne čujemo Božji odgovor ma koliko ga molili; ako nam ponekad i vjera zbog toga dođe u iskušenje, uprimo pogled u Josipa i molimo ga da nam pomogne; da pomogne svima koji rade u Božjem vinogradu da nastave Isusovo poslanje. Amen.