Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 22. kolovoza 2021.

Draga braćo i sestre, dobar dan.

Evanđelje današnje liturgije nam pokazuje odnos mnoštva i učenika nakon Isusova umnažanja kruhova. Isus poziva da taj čin bude u svrhu vjere u Njega, u istinski kruh koji je s neba sišao, kruh života; objavio je kako je kruh koji će nam On dati njegovo Tijelo i njegova Krv. Te riječi se čine nerazumljivima i nejasnima ljudima, do te mjere da mnogi ljudi odlaze od njega, prestaju slijediti Učitelja. Zbog toga Isus pita dvanaestoricu: „Da možda i vi ne kanite otići?“, a Petar, u ime sviju, potvrđuje odluku da žele ostati s Njime: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo, ti si svetac Božji.“

Zaustavimo se nakratko na stavu ljudi koji prestaju slijediti Isusa. Odakle proizlazi njihova nevjera? Zašto odbijaju Isusa?

Isusove riječi izazivaju sablazan: On kaže da se Bog izabrao objaviti i spasiti svijet preko ljudskog tijela. Upravo je Božje utjelovljenje ono što u mnoštvu izaziva sablazan, i nama samima ista stvar često predstavlja određenu prepreku. Isus objavljuje kako je on istinsku kruh spasenja, koji donosi Život Vječni, samo Njegovo Tijelo. Objavljuje kako je, kako bismo bili u zajedništvu s Bogom, više od obdržavanja zakona i vjerskih propisa, važno biti u konkretnom i stvarnom zajedništvu s Njime. To znači da Boga ne moramo promatrati u Njegovoj veličini i moći, već ga je potrebno prepoznati u Isusovoj čovječnosti, osnovno, u braći i sestrama koje svakodnevno susrećemo na našemu putu. Bog se utjelovio: ponizio se do te mjere da je postao čovjekom kao što smo mi, ponizio se do te mjere da je na sebe uzeo naše patnje i naše grijehe. On želi da ga tražimo, no ne van naše povijesti i van našeg života, već u odnosu s Kristom i braćom.

I danas Božja objava čovječanstvu može izazivati sablazan i neprihvaćanje. To je ono što sveti Pavao naziva ludošću evanđelja za ljude koji traže čuda i mudrost svijeta. Ta sablazan je danas vidljiva preko sakramenta euharistije: kakvog smisla ima, u očima svijeta, klečati pred komadićem kruha? Zašto se hraniti tim kruhom?

Nakon što je Isus umnožio pet kruhova i dvije ribe, čime je nahranio mnoštvo, svi su mu se divili te su ga željeli zakraljiti. No, nakon što Isus objašnjava kako je taj čin gesta i znak žrtve, darivanja života, darivanja njegova tijela i Njegove krvi, te kako je, ako ga želimo slijediti potrebno biti sličan Njemu, tada se isti Krist više ne sviđa mnoštvu. Draga braćo, nemojmo se čuditi ako nas Krist stavlja u krizu. Naprotiv, zabrinimo se ako nije tako, jer smo možda ublažili Njegovu poruku. Molimo milost obraćenja pred Kristovim riječima života. Djevica Marija, koja je u svojemu tijelu nosila Tijelo Kristovo, i koja je bila ujedinjena s Njime u Njegovoj žrtvi, neka nam pomogne kako bismo mogli svjedočiti vjeru u našem svakidašnjem životu.

(kta/laudato)