Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju, 14. siječnja 2024.

Papa Franjo je u nedjelju, 14. siječnja 2024., s prozora svoje radne sobe u Apostolskoj palači izmolio molitvu Anđeo Gospodnji s vjernicima i hodočasnicima okupljenim na Trgu sv. Petra. Donosimo u cijelosti, preuzeto od Informativne katoličke agencije, Papino obraćanje prije i nakon molitve Angelusa.

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg svetog Petra

Nedjelja 14. siječnja 2024.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje nam evanđelje stavlja pred oči Isusov susret s prvim učenicima (usp. Iv 1, 35-42). Taj nas prizor poziva prisjetiti se našeg prvog susreta s Isusom. Svatko od nas imao je prvi susret s Isusom; kao dijete, kao mladić ili djevojka, kao odrasli muškarac, kao odrasla žena… Kada sam prvi put susreo Isusa? Možemo se prisjetiti. I nakon tog razmišljanja, tog sjećanja, obnoviti radost nasljedovanja njega i zapitati se: što znači biti Isusov učenik? Prema današnjem evanđelju možemo uzeti tri riječi: tražiti Isusa, ostati s Isusom, naviještati Isusa.

Prije svega: tražiti. Dvojica su učenika, zahvaljujući Krstiteljevu svjedočanstvu, pošla za Isusom, a On, „vidjevši da idu za njim, upita ih: ‘Što tražite?’“ (r. 38). To su prve riječi koje im Isus upućuje: poziva ih prije svega da zavire u svoju nutrinu, da se pitaju koje želje nose u svom srcu: „Što tražiš?“. Gospodin ne želi stvarati prozelite, ne želi površne „pratitelje“ („followers“), nego ljude koji same sebe preispituju i dopuštaju da ih njegova Riječ izazove. Stoga, da bismo bili Isusovi učenici, moramo ga prije svega tražiti, imati otvoreno srce koje traži, a ne zasićeno ili zadovoljno.

Što su ti prvi učenici tražili? Vidimo to preko drugog glagola: ostati. Oni nisu tražili vijesti ili informacije o Bogu, ni znamenja ni čuda, nego su željeli susresti Mesiju, Pomazanika Božjega, razgovarati s njim, biti s njim, slušati ga. Što je prvo što pitaju? „Gdje stanuješ?“ (r. 38). I Krist ih poziva da ostanu s njim: „Dođite i vidjet ćete“ (r. 39). Biti s njim, ostati s njim, to je najvažnije za Gospodinova učenika. Vjera, ukratko, nije teorija, već susret, to znači poći vidjeti gdje Gospodin stanuje i biti s njim.

Tražiti, ostati i, na kraju, naviještati. Učenici su tražili Isusa, zatim su pošli s njim i proveli s njim cijelu večer. A sad navješćivati. Vraćaju se i naviještaju. Tražiti, ostati, naviještati. Tražim li Isusa? Ostajem li u Isusu? Imam li hrabrosti naviještati Isusa? Taj prvi susret s Isusom bio je tako snažno iskustvo da su dvojica učenika zauvijek zapamtili čas u kojem se zbio: „bilo je oko četiri sata popodne“ (r. 39). To pokazuje snagu tog susreta. A srca su im bila tako puna radosti da su odmah osjetili potrebu govoriti drugima o daru koji su primili. Naime, jedan od njih dvojice, Andrija, pohitao je podijeliti to sa svojim bratom. Braćo i sestre, spomenimo se i mi danas svog prvog susreta s Gospodinom. Svaki je od nas imao taj prvi susret, bilo u obitelji ili izvan nje… Kad sam ja susreo Gospodina? Kad je Gospodin dotaknuo moje srce? I zapitajmo se: jesmo li još uvijek zaljubljeni učenici, tražimo li Gospodina ili smo uljuljkani u vjeru sačinjenu od navika? Ostajemo li s njim u molitvi, znamo li boraviti u tišini pred njima? Znam li prebivati u molitvi s Gospodinom, šutjeti s njim? I, potom, osjećamo li želju dijeliti s drugima, naviještati ljepotu susreta s Gospodinom?

Neka nam Presveta Marija, prva Isusova učenice, podari želju da ga tražimo, da ostanemo s njim i da ga naviještamo.

Nakon Angelusa

Upućujem pozdrav svima vama, Rimljanima i hodočasnicima iz Italije i iz mnogih dijelova svijeta. Osobito pozdravljam članove Hermandad Sacramental de Nuestra Señora de los Remedios, Villarrasa (Španjolska).

Ne zaboravimo moliti za žrtve klizišta koje se dogodilo u Kolumbiji, a koje je prouzročilo brojne žrtve.

I ne zaboravimo one koji trpe okrutnost rata u mnogim dijelovima svijeta, posebno u Ukrajini, Palestini i Izraelu. Početkom godine razmjenjivali smo želje za mirom, ali oružje je nastavilo sijati smrt i uništavanje. Molimo da oni koji imaju moć nad ovim sukobima razmisle o tome kako rat nije način za njihovo rješavanje, jer on sije smrt među civilima i uništava gradove i infrastrukturu. Drugim riječima, danas je sam po sebi rat zločin protiv čovječnosti. Ne zaboravimo to: rat je sam po sebi zločin protiv čovječnosti. Narodi trebaju mir! Svijet treba mir! Prije nekoliko minuta u emisiji “A Sua Immagine” („Na njegovu sliku“) slušao sam oca Faltasa, vikara Kustodije Svete zemlje u Jeruzalemu: govorio je o odgoju za mir. Moramo odgajati za mir. Vidimo da još nismo – cijelo čovječanstvo – stekli odgoj kojim ćemo zaustaviti sve ratove. Uvijek molimo za ovu milost: odgajati za mir.

Želim vam svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!