AUDIO: ​​​​​​​Propovijed nadbiskupa Vukšića na Misnom slavlju na kraju Đakonske pastoralne godine

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, u srijedu, 29. svibnja 2024. u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika u gradu Pale pokraj Sarajeva, predvodio je Euharistijsko slavlje i nakon Mise podijelio diplome dvanaestorici đakona koji su sudjelovali na Đakonskoj pastoralnoj 2023./2024. godini prije nego što budu zaređeni za svećenike. Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

Draga braćo,

polazeći od činjenice da je danas blagdan svetog pape Pavla VI., želio bih s vama podijeliti dvije misli. Jednu koja dolazi iz njegovog obraćanja svećenicima, a drugu iz današnjega odlomka iz evanđelja koja je jednako upućena Isusovim apostolima, odnosno svećenicima.

Pavao VI., jedan od svetaca našega vremena, kao što rekoh, vrlo često, kao što to uostalom čine i drugi pape, pisao je svećenicima i obraćao se svećenicima. I možda jedna od njegovi najpoznatijih misli na tu temu, koja je upamćena i vrlo se rado koristi ne samo u obraćanju svećenicima, nego doslovce i u duhovnim vježbama, jest njegov govor i njegovo razmišljanje o odnosu između propovijedanja i svjedočenja. Kazao je, otprilike, da je ovaj svijet pun propovjednika, različitih vrsta, među njima i kršćanskih propovjednika, ali da svijet, odnosno onaj najfiniji dio ljudskoga roda, od svih tih propovjednika najviše vjeruje onima koji su svjedoci. Drugim riječima, ono što se naviješta i ono što se govori, ono što se tumači, potrebno je da bude posvjedočeno vlastitim primjerom i vlastitim životom. I dodao je, ako i vjeruju propovjednicima, mislio je na suvremene ljude, onda to čine zato što su ti propovjednici istovremeno svjedoci.

I ovdje se sada spaja svećeničko poslanje, ova dva pojma, odnosno ova dva programa koji su dio našeg poslanja i našeg osobnog identiteta. Poslanje i svjedočenje su naše djelovanje koje mora i treba, da bi bilo svećeničko na katolički i Isusov način, proizlaziti iz najdubljega uvjerenja. To duboko uvjerenje jest polazna točka autentičnosti i pravih Isusovih svjedoka. Volio bih da svi mi, koji smo svećenici, istovremeno dok smo propovjednici, budemo i svjedoci ljudima koji nas okružuju, ljudima kojima nas Crkva šalje radi toga kako bi kraljevstvo Božje na ovoj zemlji raslo i u tom kraljevstvu Božjemu mi iz dana u dan rasli u svom obraćenju i posvećenju.

Želim vam, dakle, da vi, budući svećenici, zaista istovremeno budete i propovjednici Isusovog evanđelja i još više svjedoci Isusovoga evanđelja. Prije svega radi vas i radi vašeg spasenja, a onda i radi toga da bi ovaj svijet vama, propovjednicima koji ćete biti svjedoci i koji jeste svjedoci, zaista vjerovao, odnosno da bi autentičnost vaših riječi i sadržaja, koji se naviješta na takav način, potvrdili vlastitim primjerom.

Druga misao, nadahnuta iz današnjega odlomka iz evanđelja, govori istovremeno o ljudskom elementu među Isusovim najbližim učenicima i potrebi da se taj ljudski element i ta napast ljudskoga i karijernoga dovede na pravu razinu. Isus u današnjem odlomku iz evanđelja je opisan u situaciji dok se primiče Jeruzalemu gdje će domalo biti osuđen, gdje će domalo biti raspet, gdje će domalo na vrlo tragičan način i umrijeti. Istovremeno svoje učenike upozorava na to što će se dogoditi, a dvojica od njih traže pozicije, traže ovozemaljsku karijeru. Opterećeni su da bude jedan s lijeva, drugi s desna u Isusovom kraljevstvu. A Isus koristi prigodu, kao što to često čini, umjesto da izravno i frontalno napada one koji su u takvim napastima, da poučava umjesto da napada, pa im govori da onaj koji je najveći u njegovom kraljevstvu mora biti poslužitelj, a onaj koji je prvi da bude sluga jer da ni On nije došao da bude služen nego da služi.

Poruka je to ne samo ovoj dvojici braće iz evanđelja koji su bili žrtve vlastitih napasti, vlastite ljudskosti, vlastite potrebe za pozicijom i karijerom kako su oni to razumjeli, nego je to pouka za sva vremena Isusovim apostolima, Isusovim učenicima, navjestiteljima i svjedoci njegovog evanđelja. Onaj tko je najvažniji pozvan je da više nego li itko drugi bude poslužitelj. Onaj tko je prvi da bude sluga.

Vi ćete sutra vjerojatno u ovom ili onom obliku zajednica, pastoralnih, župnih ili nekih drugih, biti u poziciji da budete i prvi. Neka vam poslanje uvijek bude služenje. To biti prvi u Crkvi nikako nije da se bude u kraljevstvu na poziciji, nego da se iz službe koja je povjerena služi narodu Božjemu. Jer ni On, to jest Isus, nije došao da bude služen nego da služi.

Doći ćete i bit ćete poslani narodu Božjemu koji imamo. To je uvijek, i važno je da to znamo stalno, jedini narod ovoga vremena, jedini Božji narod ovoga vremena kojeg imamo i jedini kojemu možemo biti poslani. I samim time je i najbolji. Boljega jednostavno nema. Naše poslanje nije kritika i na moguće slabosti koje postoje, nego, po Isusovu primjeru, korištenje prilika i kad se očituju slabosti, da se na afirmativan način predlaganjem pozitivnih rješenja izlazi iz napasti koje postoje. Kao što Isus nije formalno, nije verbalno napao dvojicu braće koji su željeli pozicije jedan s desna, drugi s lijeva, nego koristi priliku da tu njihovu slabost iskoristi kao odskočnu dasku da promovira misao o služenju, o tome da najvažniji mora biti poslužitelj, da prvi mora biti sluga i poziva se na sebe samoga jer ni On, koji je očito i najvažniji, i uvijek prvi, nije došao da bude služen nego da služi.

Neka vaša buduća svećenička služba, draga braćo, bude služenje. To biti prvi u Crkvi nikako nije istoznačno s onim što ovaj svijet zove vlast, uprava i dominacija, nego u Isusovom evanđelju to je uvijek i jedino služenje. Samo tako bit ćete svjedoci. Samo tako bit ćete autentični i samo tako odgovorit ćete na onu početnu misao svetoga Pavla VI., koju smo kazali, da se i dobrim propovjednicima vjeruje samo zato što su istovremeno i svjedoci.

Neka, dragi Bog, po zagovoru svetoga pape Pavla, blagoslovi svakoga od vas da budete odlični propovjednici i jednako odlični svjedoci jer samo na takav način, tamo gdje budete prvi i tamo gdje budete najvažniji, bit ćete i poslužitelji i sluge, odnosno bit ćete autentični poslužitelji evanđelja Isusa Krista. Neka tako bude! Amen.