AUDIO: Propovijed nadbiskupa Vukšića na Misi za Sinodu i za mir u Ukrajini i Svetoj Zemlji

U okviru lanca korizmenih Euharistijskih slavlja europskih biskupskih konferencija, Svetu misu u večernjim satima, u ponedjeljak 19. veljače 2024., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio je predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, te uputio prigodnu propovijed pod naslovom „Što god učiniste jednomu od najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,34-36.40). Propovijed nadbiskupa Vukšića prenosimo je u cijelosti:

Kao zajednica Isusovih vjernika u Bosni i Hercegovini, slavljenjem svetih Misa na današnji dan izražavamo duhovnu potporu inicijativi Vijeća europskih biskupskih konferencija i pridružujemo se europskom lancu korizmenih Euharistijskih slavlja „za sadašnju Sinodu i za žrtve ratova koji bjesne u Ukrajini i Svetoj Zemlji". Ujedno, ovom inicijativom nastavlja se također uzajamna solidarnost i zauzimanje za rast zajedništva Crkve u europskim zemljama.

Lanac korizmenih svetih Misa u Europi započeo je prije nekoliko godina kao izraz duhovne blizine s ljudima, koji su u to vrijeme masovno bili izloženi opasnostima zarazne bolesti i različitim posljedicama koje su s time bile povezane. A nakon što je prošla spomenuta opasnost zaraze, neposredan razlog, zbog kojega je nastavljen ovaj lanac molitve, bio je rat koji je izbio u Ukrajini pa su katolici po cijeloj Europi molili za mir. I jer stradanja i nasilje ne prestaju, na području biskupskih konferencija u Europi nastavlja se spomenuti običaj Euharistijskih slavlja kroz sve dane korizmenoga vremena. Ovaj put svi će moliti za uspjeh biskupske Sinode, koja će završiti u listopadu, te za mir u Ukrajini i Svetoj Zemlji i za žrtve ratova, koji odnose brojne ljudske živote i uzrokuju velika razaranja materijalnih i kulturnih dobara.

Članice Vijeća europskih biskupskih konferencija, kojih ukupno ima 39, tijekom korizme, po jedna svakoga dana osim u nedjelje, slavit će svete Mise i moliti na spomenute nakane sa željom da svi ljudi budu braća, da prestanu ratovi i da zavlada trajan i pravedan mir.

I.

Zahvalni smo Providnosti što je, po liturgijskom rasporedu biblijskih čitanja, upravo za dan, kad je predviđeno da se naša Biskupska konferencija pridruži plemenitom lancu Euharistijskih slavlja, predvidjela vrlo prikladne odlomke. I naravno, oni će nam u ovom razmatranju poslužiti kao nadahnuće i usmjerenje.

Prvo čitanje je odlomak iz starozavjetne knjige Levitskoga zakona. U njemu je sadržana pouka o svetosti na koju Bog poziva svakoga čovjeka i zakon o načinu kako do nje doći u svakodnevnom životu. Dapače, „zapovijed svetosti" središnja je tema cijele ove knjige.

Čovjek treba organizirati svoj život i cijelo društvo polazeći o Božje svetosti. Naime, čovjek je pozvan na svetost jer je stvorenje Boga koji je Svetost sama. Bog ga je učinio sebi sličnim. U svetosti također. Stvoren je i postoji da bude slika i u svijetu prisutnost Svetoga. Zato: „Gospodin reče Mojsiju: 'Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!'" (Lev 19,1-2)

Zakon dobrote i svetosti upućen je narodu Božjemu u svijetu. To vrijedi za svakoga pojedinca i svaku generaciju ljudi. Osim toga, u njemu je jasno naznačen i put pristupa do toga cilja. Taj put do svetosti je svaki drugi čovjek, njegov život, njegova prava i obveze koje treba poštivati. Pri tomu je moja obveza ponašati se tako da drugi čovjek može mirno živjeti, ostvariti svoja prava i uživati dostojanstvo, a poštivanje mojih prava, života i časti njegova je obveza.

Božja pravila na pristupnom putu do čovjekova posvećenja i do uređenja društvenoga sklada vrlo su jednostavna. Kaže Gospodin Bog: „Nemojte krasti; nemojte lagati i varati svoga bližnjega. Nemojte se krivo kleti mojim imenom i tako oskvrnjivati ime svoga Boga. (..) Ne iskorišćuj svoga bližnjega niti ga pljačkaj! Radnikova zarada neka ne ostane pri tebi do jutra. Nemoj psovati gluhoga niti pred slijepca stavljaj zapreku. Svoga se Boga boj! (...) Ne počinjajte nepravde u osudama! Ne budi pristran prema neznatnome niti popuštaj pred velikima; po pravdi sudi svome bližnjemu! Ne raznosi klevete među svojim narodom; ne izvrgavaj pogibli krv svoga bližnjega. (...) Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" (Lev 19,11-18).

Kad bi čovjek poštivao ta pravila, mir i sklad bi uvijek postojali i mi bismo izricali molitve kojima bismo Bogu zahvaljivali za postojeći mir, umjesto što ga prosimo dok brojna braća i sestre stradaju.

II.

Tijekom svoga zemaljskog života i naučavanja Isus je starozavjetnu zapovijed ljubavi, koja glasi: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" (Lev 19,18), uzdigao na mnogo višu razinu. Dopunio je staru zapovijed, oplemenio ju je i podigao na kršćansku visinu. Kazao je: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge" (Iv 13,34). Dakle, pravilo ljubavi prema drugim ljudima nakon Isusa nije više da se bližnjega ljubi sȁmo „kao samoga sebe", nego onako kako je Isus volio svakoga čovjeka.

Kao što sam ja ljubio vas! To je novo pravilo i zato je to nova zapovijed.

Jedna od zgoda, u kojoj je Isus na vrlo konkretan način protumačio novu zapovijed ljubavi, jest njegov govor o posljednjem sudu. Prema toj prispodobi svaki čovjek će pristupiti pred lice Božje i na tom sudu svatko će biti vrednovan prema njegovu načinu na koji se, za vrijeme zemaljskoga života, odnosio prema drugim ljudima, posebice onima u potrebi, s kojima se Isus poistovjetio.

Kao Isusov recept za prestanak sadašnjih patnjȃ, razaranjȃ i sijanja smrti braće i sestara bilo gdje u svijetu, neka zato još jednom odjekne taj njegov nauk o dobroti prema svakom čovjeku, čije su riječi, ako ih se primijeni, melem koji je sposoban izliječiti rane, spriječiti svaku mržnju, zaustaviti svako nasilje i osigurati mir.

Božji je nauk: „Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni. (...) Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25,34-36.40).

Konkretna djela ljubavi, prema kršćanskom nauku nisu, dakle, običan humanizam i sȁmo ljudska plemenitost, već imaju posebnu zaslugu i dostojanstvo jer se Isus poistovjetio sa svakim konkretnim čovjekom, koji je u potrebi, pa se tim djelima, ustvari, pomaže samom Isusu.

III.

Riječi Gospodinove blagoslivljaju dobrotu, liječe zle nakane, zaustavljaju nasilje, jačaju mir, izgrađuju duh i održavaju život. One su i duh i život (usp. Iv 6,63)! I zato su zaista potrebne svakom čovjeku jer, kao što smo čuli u današnjem odlomku iz psalma: „Savršen je Zakon Gospodnji, / dušu krijepi; / pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje, / neuka uči. / Prava je naredba Gospodnja, / srce sladi; / čista je zapovijed Gospodnja, / oči prosvjetljuje" (Ps 19,8-9).  (kta)