AUDIO: Propovijed kanonika Marka Zubka na Svetoj misi prigodom XX. Susreta zborova Vrhbosanske nadbiskupije

U subotu, 11. svibnja 2024. u katedrali Sra Isusova u Sarajevu održan je XX. Susret zborova Vrhbosanske nadbiskupije. Susret je započeo Euharistijskim slavljem koje je, u ime nadbiskupa vrhbosanskog mons. Tome Vukšića, predvodo kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog i rektor sarajevske katedrale preč. Marko Zubak. Prigodnu propovijed rektora Marka Zubka pod naslovom „Pjevat ću Gospodu mom dok živim ja“, prenosimo u cijelosti:

Pjevat ću Gospodu mom dok živim ja
pjevat ću hvalu Bogu svom dok traje mi dah.

Moje misli o njemu biti će ljubav, radujem se,
kličem sad Gospodu svom.

Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda,
Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda,
Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda,
Proslavljaj ga dušo moja, slavi ga.

D. Brockway

Kad nešto triput ponovimo - to ima trajno značenje. Triput svet je zauvijek svet, a ovdje ponavljamo 4 puta: Proslavljaj ga dušo moja, slavi Gospoda... Četiri puta: Proslavljaj ga u prošlosti, u sadašnjosti, u budućnosti i u vječnosti. Blažene uspomene kardinal Franjo Kuharić znao je reći da se mi kršćani triput rađamo: prvi put za zemlju-rodjenjem, drugi put za nebo krštenjem i treći put kroz prijelaz smrti – rađamo se za vječnost. Vama pjevačima to se sve događa kroz pjesmu: Dio je moj Gospodin, veli mi Duša... zato još jednom Proslavljaj ga dušo moja, slavi ga...

Rekoh na početku sv. Mise da su dva razloga našeg okupljanja: Prvo, upravo ovo rečeno Da slavimo Gospodina, da ga slavimo zajedno i Drugo, da slaveći Gospodina rastemo u duhovnoj povezanosti, radosti i zajedništvu.

U apostolskom pismu:“Ulaskom u novo tisućljeće“ Sveti papa Ivan Pavao II. Pozvao nas je da napravimo od Crkve dom i školu zajedništva. To je, smatrao je on za nas veliki izazov želimo li odgovoriti Božjem planu i očekivanjima ljudi u tisućljeću koje je tada bilo pred nama. Zato nas je Papa pozvao da prije nego bilo što drugo učinimo promičemo duhovnost zajedništva na svim razinama našeg društvenog i kršćanskog života: u odgoju, školi, obiteljima i u raznim drugim zajednicama i prigodama. Jer i sam Bog je zajedništvo Oca i Sina i Duha Svetoga. Stoga nema ništa prirodnije, ako smo slika njegova, da i mi budemo takvi i svim svojim bićem to činimo i uvijek podupiremo one koji to čine. Zato i Vama, dragi članovi župnih zborova od srca hvala i u ime našeg Nadbiskupa Tome za te izraze duhovnog zajedništva kojem vi svakodnevno doprinosite sudjelujući i u ovom zajedničkom zborovanju, ali i svakodnevnom kroz probe pjevanja i same nastupe na nedjeljnim i blagdanskim slavljima.

Papa je u spomenutom apostolskom pismu izrijekom napisao: Duhovnost zajedništva znači ponajprije pogled srca usmjeren na otajstvo Presvetog Trojstva koje boravi u nama i čije sesvjetlo treba vidjeti takodjer na licu braće i sestara koji su među nama.

2. Nadalje, duhovnost zajedništva znači sposobnost da se čuje brata i sestru pokraj sebe. I u pjevanju je to važno, stalno slušati i čuti jedni druge, kako ne bismo solirali izvan zbora. I konačno duhovnost zajedništva je sposobnost da se vidi prije svega ono što je pozitivno u drugome, da se to prihvati i vrjednuje kao Božji dar. I kada vidimo da mu onda damo prostora, noseći njegovo breme. I to se ističe u polifonom pjevanju, kada pojedini glasovi takoreći nasljedjuju od drugih i nastavljaju izricati notne zapise, čineći sve to skladno, pravovremeno i ustrajno.

KOJI JE INSTRUMENT NAJSAVRŠENIJI? – LJUDSKI GLAS! Ljudski glas je najljepši i najsavršeniji instrument što ga je Bog dao. Stoga nema ništa veličanstvenije od toga koristiti taj Božji dar i to koristiti ga Bogu na slavu i na spasenje ljudskih duša.

Ovdje smo danas da ponajprije zahvalimo dragom Bogu za dar života, za talente koje imamo, za mogućnost i priliku da ga slavimo svojim glasom, a onda i za zdravlje i zajedništvo koje ostvarujemo i primamo, ugradjujući sebe u veliki orkestar zvani Crkva Kristova koja nama i svim ljudima svijetli i pokazuje put prema vječnosti. Zato i mi poput velikog skladatelja J. S. Bacha ustrajno umnažajmo svoje talente. On, naime jednom reče: „Glazba ne smije imati druge svrhe ni namjere nego da proslavlja Boga i da duši daje osvježenje. Gdje toga nema, nema ni prave glazbe, postoji samo đavolska graja.“ Svoje je skladbe započinjao slovima I.I., tj. Početnim slovima dviju riječi: Iesus iuva, koje znače: Isuse, pomozi. Na koncu notnoga zapisa svake skladbe stavljao bi slova S.D.G. tj. Početna slova riječi u rečenici Soli Deo gloria- Samo Bogu slava. Glazba nije satkana samo od tonova. Među svim je tonovima tišina. Tišina tonove nosi i ističe. Rijetko smo je svjesni, a bez nje nema ni glazbe ni slušanja glazbe. Tako je i s glazbom našeg života. Često previše govorimo, a premalo slušamo. I bojimo se tišine jer se bojimo što ćemo u njoj pronaći. Darujemo li svoju tišinu Bogu, njega ćemo u njoj i pronaći.

Neka i ovo naše glazbeno zborovanje bude radost zajedništva s Bogom i jednih s drugima i ostvarenje svega onoga što sveta glazba označuje i čemu služi, a to je proslava Boga kroz naše zajedništvo i pjesmu. Amen.