AUDIO: Propovijed biskupa Fabijana Svaline u sarajevskoj katedrali na proslavi Srca Isusova, naslovnika Vrhbosanske nadbiskupije

Biskup Svalina uputio je i prigodnu propovijed pod jednostavnim naslovom „Srce“, a prenosimo je u cijelosti.


Sarajevo,  Ned, 09. Lip. 2024.

AUDIO: Propovijed biskupa Fabijana Svaline u sarajevskoj katedrali na proslavi Srca Isusova, naslovnika Vrhbosanske nadbiskupije

Izvor: KTA

Svečanim Euharistijskom slavljem, koje je u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata mons. Tomom Vukšićem te biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem i pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Marko Semrenom, svečano je proslavljena svetkovina Srca Isusova, naslovnika Vrhbosanske nadbiskupije. Biskup Svalina uputio je i prigodnu propovijed  pod jednostavnim naslovom „Srce“, a prenosimo je u cijelosti.

 

 

 

Srce

Srce: tako jednostavna, obična riječ, a ipak teška za doreći, jer je bogata i značenjem i znakovitošću. Njena složenost posljedica je njenog bogatstva.

Srce, to nije najprije neki mišić, to je „znak“: kao što fizičko srce vlada životom, krvotokom u organizmu, prestanak njegova rada naviješta smrt, tako je „moralno srce“ u čovjeku središte njegova duhovnog života: ono izražava nutrinu razumnog i slobodnog bića, ono najbolje izriče njegovu bit.

Blago čovjeku koji ima „srce“, koji je „dobrog srca“. I za prisno prijateljstvo kaže se „od srca k srcu“.

Iz srca - dobrog ili zlog - izlaze dobra ili zla djela, preljubi, mržnje pa i heroizmi.

Srce izražava i osjećaje i strasti koji izlaze iz naše nutrine, ali i volju kojom ravna razum: srce, dakle, upravlja osjećajima, vlada strastima, suvereno odlučuje slobodom. U rječniku duhovnih pisaca srce je „središte (završnica) duše“, a u Bogu to je sama njegova bit, tj. ljubav.

Bog upravo i gleda u srce, on koji „istražuje srca i bubrege“; „Ja poznajem tvoja djela“, kaže knjiga Otkrivenja, a to znači, ja poznajem tvoje duboke naume, a ne samo vanjštinu tvoga djela, tvoj ugled.

Bog je srce!

To je srce Oca, koje je bolno ucviljeno zbog bune njegove djece, kao što kaže prorok Izaija. To je srce majke: čak, ako tjelesna majka napusti svoje dojenče, on ne napušta svoju djecu.

Bog je srce i on ljubi: on je toliko ljubio svijet da je poslao svoga  jedinorođenoga Sina, kaže Isus Nikodemu, a sv. Ivan na drugom mjestu uvjerava: ako vas vlastito srce osuđuje, Bog je veći od našega srca (1 Iv 3,20).

Tako se Božja Riječ utjelovila: tako je i ona postala Srce „per excellentiam“, bez premca, i božansko i ljudsko. Kao Bog on je Ljubav, tj. i Mudrost i dar, a kao čovjek on je osjećaj i slobodna volja.

A čovjek-Bog nas je ljubio i ljubi nas. Sve do poniženja, sve do križa. Sve do toga da je dao da njegovo tjelesno srce probode vojnik. I od tada je otvoreno fizičko srce postalo ljudima znak spasenja. Da, ono je doista izražajni znak vječne Božje ljubavi prema nama, njegove utjelovljene, bolne i patničke ljubavi.

Da bi se u pustinji spasili od ugriza zmija, Izraelci su morali pogledati u mjedenu zmiju što ju je Mojsije dao načiniti. - Da se u pustinji ljudskog života spasimo od ugriza paklene zmije, i mi moramo promatrati na križu probodeno Srce.

Uprimo svoj pogled i vjerujmo u Ljubav! To je poruka današnje svetkovine Presvetog Srca Isusova. A naša molitva stapa se s vapajem svetoga kralja Davida: „Srce čisto stvori mi, Bože!“.

Jer, koliko vrijedi naše srce? Je li dobro ili zlo? Kako pred Bogom izgleda? Je li s njim zadovoljan ili mu je odvratno?

Pred Bogom vrijedi samo ono i onaj koji nasljeduje Srce bez premca, srce Isusovo. Kaže se: Srce Pavlovo srce Krista. To je pravi kršćanski ideal svakoga od nas.

Isus je srce.

Isus je odgovor što ga svatko može učiniti svojim i osobno ponoviti. Liturgijska proslava pa i rubnih događaja kao što su srce Isusovo postaje, tada, prilika da kritički postavimo pitanje o vlastitom zalaganju u ljubavi: obnova ustrajnosti vjernosti onome kao, što kaže Krist: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 13, 34)...

A Isus nije proglasio ni neki opći ni teoretski navještaj: on je zajamčio vrijednost vlastitog evanđelja i mogućnost njegova ostvarenja cijelim svojim životom. Evanđelje nam donosi cijeli spektar životnih situacija koje svjedoče istinitost Isusove riječi i u isto vrijeme trajni su primjer i za današnjeg čovjeka.

Isus je pobijedio napastovanje zloga (Mt 4, 1-11), i Petra (Mt 16, 23) koji su mu predložili da svoj mesijanski poziv ostvari drugim putem a ne onim što ga je Bog zacrtao, jer želi ostati vjeran: ljubav je vjernost.

Isus je u Kani Galilejskoj sudjelovao u radosti svadbenoga slavlja koje postalo prilika očitovanja njegove „slave“ (Iv 2,11), i znak njegova Kraljevstva u evanđelju s prispodobama o zarukama i gozbi: ljubav je sudjelovanje.

Isus je prihvatio Nikodema, opreznog uglednika među farizejima koji je k njemu došao po noći i kojemu on daje jedno od najdragocjenijih teoloških priopćenja: Gospodinov stav i riječ izazivaju kod njega krizu njegove sigurnosti kao učitelja i njegove dobronamjernosti kao farizeja, tako da će braniti Krista kad se protiv njega budu urotili (Iv 7, 50-51) i izaći na vidjelo u času njegove smrti na križu (Iv 19, 39-40): ljubav je raspoloživost.

Isus se susreo sa ženom Samarijankom na zdencu Sihar: svladavši sve rasne i religiozne predrasude on joj je dao povjerenje u tom času (njoj koja je ulupala život u traženju ograničene ljubavi) i pružio joj sakrament svoje riječi koja je obraća: ljubav je pažnja prema zahtjevima drugih.

Isus se namjerio na ženu optuženu za preljub, protiv koje bjesne pismoznanci i farizeji koji su iskoristili taj slučaj da i njega iskušaju i da ga mogu osuditi, ali on nadilazi „pravdu“ povezanu uz zakon i odbija osuditi preljubnicu (Iv 8, 1-11): ljubav je opraštanje.

Isus je posjetio kuću carinika i grešnika tako da dopusti optužbu da je njihov prijatelj (Lk 7,34; 15,1), ali on je u njima izazvao razmišljanje: ljubav je otvorenost bez razlike i bez straha prema ikome (i od koga).

Isusa se razočarao nad onim koji nije htio prihvatiti sve posljedice poziva na savršenost, jer se zaustavio na pitanju odvojenja od bogatstva: ljubav je trpljenje.

Isus je proglasio novu radosnu poruku, otvorenu svakome tko je želi prihvatiti, ali nije skrivao njezinu težinu, niti ublažavao ozbiljnost posljedica: ljubav je iskrenost.

Isus je okružen prijateljima koje ljubi i koji ga primaju u svoju kuću i povjeravaju mu svoju ljubav: ljubav je odgovor na ljubav.

Isus „učitelj“ i „Gospodin“, preuzimajući ulogu sluge u kući, učenicima koje je pozvao na vazmenu večeru oprao je noge kao znak svoga služenja prema njima i kao upozorenje da na njih prenosi ulogu poslužitelja prema njihovoj braći: ljubav je služenje.

Isus je svojim učenicima i narodu pružio svoju riječ i svoje čudesne znakove: ljubav je darivanje onoga što drugi očekuju.

Isus je u teškim časovima svoga života traži društvo i podršku prijatelja i učenika (Mt 26, 36-46): ljubav je traženje ljudske prisutnosti.

Isus je ispaštao za grijehe svoje braće on koji nije znao za grijeh (2 Kor 5,21): on ih je učinio svojom braćom jer im je dao mogućnost da izvrše, poput njega, volju njegova Oca koji je postao Otac naš (Mt 6,9) - koji je na nebesima: ljubav je bratstvo.

Isus je posvećivao vrijeme molitvi Bogu (Mk 1,35; Lk 6,12; 11i 1) i poistovjetio svoju volju s Očevom voljom, koja je postala njegova hrana (Iv 4,33): ljubav je otkriće i razmatranje o Bogu „Ocu“.

To su samo neke točke razmatranja da uočimo znakove ljubavi Isusa Krista, da shvatimo njezin smisao, da ih osjetimo i predložimo kao prave ljudske odgovore. Zato liturgijsko slavlje Srca Isusova može postati prilika da razmišljamo o istini povijesti spasenja: Bog je ljubav, i Krist nam ju je očitovao. Bog je vodio brigu o svom narodu, kao brižni pastir o svome stadu. Krist i kao čovjek produžava istu ljubav, štoviše, on kao dobri pastir daje svoj život za svoje stado.

A konkretnu poruku mogli bismo sažeti Isusovim riječima iz Evanđelja: „Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29). Učiti od njega znači „ići k njemu“ i nastaviti njegov stil života i prihvatiti njegova uvjerenja: osobno svjedočiti da je Bog ljubav, kao što je to Krist svjedočio. Amen.


Kardinal Parolin zaželio Trumpu mudrost u predsjedničkoj službi

Vatikan,  Čet, 07. Stu. 2024.

Kardinal Parolin zaželio Trumpu mudrost u predsjedničkoj službi

Državni tajnik Svete Stolice kardinal Pietro Parolin, komentirao je izbor 47. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa

Papa primio španjolske hodočasnike povodom proslave 450. obljetnice samostana sestara augustinki u Talavera de la Reina

Vatikan,  Čet, 07. Stu. 2024.

Papa primio španjolske hodočasnike povodom proslave 450. obljetnice samostana sestara augustinki u Talavera de la Reina

Sveti Otac ponovno je istaknuo svoju blizinu Valenciji. Potaknuo ih je da ne izgube dobro raspoloženje i da uvijek imaju na srcu potrebe drugih

Papa talijanskim vojnicima: Hvala vam za pomoć slabima tijekom ratova i prirodnih nesreća

Vatikan,  Čet, 07. Stu. 2024.

Papa talijanskim vojnicima: Hvala vam za pomoć slabima tijekom ratova i prirodnih nesreća

Povodom 70. obljetnice proglašenja svetoga Kristofora njihovim zaštitnikom, Sveti Otac je podsjetio na izvanredno djelo očuvanja mira Korpusa Talijanske vojske za transport i logistiku te služenje stanovništvu u različitim trenutcima izvanrednih situacija

Ususret proglašenju blaženim fra Alojzija Palića

Janjevo/Skadar,  Čet, 07. Stu. 2024.

Ususret proglašenju blaženim fra Alojzija Palića

Franjevac rodom iz Janjeva fra Alojzije Palić bit će proglašen blaženim u subotu, 16. studenog 2024. u Skadru u Albaniji. Informativna katolička agencija je ususret beatifikaciji objavila prigodni tekst don Marija Karadakića