Sarajevo, Ned, 09. Lip. 2024.
Svečanim Euharistijskom slavljem, koje je u katedrali Srca Isusova u Sarajevu predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim i apostolskim upraviteljem Vojnog ordinarijata mons. Tomom Vukšićem te biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem i pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Marko Semrenom, svečano je proslavljena svetkovina Srca Isusova, naslovnika Vrhbosanske nadbiskupije. Biskup Svalina uputio je i prigodnu propovijed pod jednostavnim naslovom „Srce“, a prenosimo je u cijelosti.
Srce
Srce: tako jednostavna, obična riječ, a ipak teška za doreći, jer je bogata i značenjem i znakovitošću. Njena složenost posljedica je njenog bogatstva.
Srce, to nije najprije neki mišić, to je „znak“: kao što fizičko srce vlada životom, krvotokom u organizmu, prestanak njegova rada naviješta smrt, tako je „moralno srce“ u čovjeku središte njegova duhovnog života: ono izražava nutrinu razumnog i slobodnog bića, ono najbolje izriče njegovu bit.
Blago čovjeku koji ima „srce“, koji je „dobrog srca“. I za prisno prijateljstvo kaže se „od srca k srcu“.
Iz srca - dobrog ili zlog - izlaze dobra ili zla djela, preljubi, mržnje pa i heroizmi.
Srce izražava i osjećaje i strasti koji izlaze iz naše nutrine, ali i volju kojom ravna razum: srce, dakle, upravlja osjećajima, vlada strastima, suvereno odlučuje slobodom. U rječniku duhovnih pisaca srce je „središte (završnica) duše“, a u Bogu to je sama njegova bit, tj. ljubav.
Bog upravo i gleda u srce, on koji „istražuje srca i bubrege“; „Ja poznajem tvoja djela“, kaže knjiga Otkrivenja, a to znači, ja poznajem tvoje duboke naume, a ne samo vanjštinu tvoga djela, tvoj ugled.
Bog je srce!
To je srce Oca, koje je bolno ucviljeno zbog bune njegove djece, kao što kaže prorok Izaija. To je srce majke: čak, ako tjelesna majka napusti svoje dojenče, on ne napušta svoju djecu.
Bog je srce i on ljubi: on je toliko ljubio svijet da je poslao svoga jedinorođenoga Sina, kaže Isus Nikodemu, a sv. Ivan na drugom mjestu uvjerava: ako vas vlastito srce osuđuje, Bog je veći od našega srca (1 Iv 3,20).
Tako se Božja Riječ utjelovila: tako je i ona postala Srce „per excellentiam“, bez premca, i božansko i ljudsko. Kao Bog on je Ljubav, tj. i Mudrost i dar, a kao čovjek on je osjećaj i slobodna volja.
A čovjek-Bog nas je ljubio i ljubi nas. Sve do poniženja, sve do križa. Sve do toga da je dao da njegovo tjelesno srce probode vojnik. I od tada je otvoreno fizičko srce postalo ljudima znak spasenja. Da, ono je doista izražajni znak vječne Božje ljubavi prema nama, njegove utjelovljene, bolne i patničke ljubavi.
Da bi se u pustinji spasili od ugriza zmija, Izraelci su morali pogledati u mjedenu zmiju što ju je Mojsije dao načiniti. - Da se u pustinji ljudskog života spasimo od ugriza paklene zmije, i mi moramo promatrati na križu probodeno Srce.
Uprimo svoj pogled i vjerujmo u Ljubav! To je poruka današnje svetkovine Presvetog Srca Isusova. A naša molitva stapa se s vapajem svetoga kralja Davida: „Srce čisto stvori mi, Bože!“.
Jer, koliko vrijedi naše srce? Je li dobro ili zlo? Kako pred Bogom izgleda? Je li s njim zadovoljan ili mu je odvratno?
Pred Bogom vrijedi samo ono i onaj koji nasljeduje Srce bez premca, srce Isusovo. Kaže se: Srce Pavlovo srce Krista. To je pravi kršćanski ideal svakoga od nas.
Isus je srce.
Isus je odgovor što ga svatko može učiniti svojim i osobno ponoviti. Liturgijska proslava pa i rubnih događaja kao što su srce Isusovo postaje, tada, prilika da kritički postavimo pitanje o vlastitom zalaganju u ljubavi: obnova ustrajnosti vjernosti onome kao, što kaže Krist: „Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio“ (Iv 13, 34)...
A Isus nije proglasio ni neki opći ni teoretski navještaj: on je zajamčio vrijednost vlastitog evanđelja i mogućnost njegova ostvarenja cijelim svojim životom. Evanđelje nam donosi cijeli spektar životnih situacija koje svjedoče istinitost Isusove riječi i u isto vrijeme trajni su primjer i za današnjeg čovjeka.
Isus je pobijedio napastovanje zloga (Mt 4, 1-11), i Petra (Mt 16, 23) koji su mu predložili da svoj mesijanski poziv ostvari drugim putem a ne onim što ga je Bog zacrtao, jer želi ostati vjeran: ljubav je vjernost.
Isus je u Kani Galilejskoj sudjelovao u radosti svadbenoga slavlja koje postalo prilika očitovanja njegove „slave“ (Iv 2,11), i znak njegova Kraljevstva u evanđelju s prispodobama o zarukama i gozbi: ljubav je sudjelovanje.
Isus je prihvatio Nikodema, opreznog uglednika među farizejima koji je k njemu došao po noći i kojemu on daje jedno od najdragocjenijih teoloških priopćenja: Gospodinov stav i riječ izazivaju kod njega krizu njegove sigurnosti kao učitelja i njegove dobronamjernosti kao farizeja, tako da će braniti Krista kad se protiv njega budu urotili (Iv 7, 50-51) i izaći na vidjelo u času njegove smrti na križu (Iv 19, 39-40): ljubav je raspoloživost.
Isus se susreo sa ženom Samarijankom na zdencu Sihar: svladavši sve rasne i religiozne predrasude on joj je dao povjerenje u tom času (njoj koja je ulupala život u traženju ograničene ljubavi) i pružio joj sakrament svoje riječi koja je obraća: ljubav je pažnja prema zahtjevima drugih.
Isus se namjerio na ženu optuženu za preljub, protiv koje bjesne pismoznanci i farizeji koji su iskoristili taj slučaj da i njega iskušaju i da ga mogu osuditi, ali on nadilazi „pravdu“ povezanu uz zakon i odbija osuditi preljubnicu (Iv 8, 1-11): ljubav je opraštanje.
Isus je posjetio kuću carinika i grešnika tako da dopusti optužbu da je njihov prijatelj (Lk 7,34; 15,1), ali on je u njima izazvao razmišljanje: ljubav je otvorenost bez razlike i bez straha prema ikome (i od koga).
Isusa se razočarao nad onim koji nije htio prihvatiti sve posljedice poziva na savršenost, jer se zaustavio na pitanju odvojenja od bogatstva: ljubav je trpljenje.
Isus je proglasio novu radosnu poruku, otvorenu svakome tko je želi prihvatiti, ali nije skrivao njezinu težinu, niti ublažavao ozbiljnost posljedica: ljubav je iskrenost.
Isus je okružen prijateljima koje ljubi i koji ga primaju u svoju kuću i povjeravaju mu svoju ljubav: ljubav je odgovor na ljubav.
Isus „učitelj“ i „Gospodin“, preuzimajući ulogu sluge u kući, učenicima koje je pozvao na vazmenu večeru oprao je noge kao znak svoga služenja prema njima i kao upozorenje da na njih prenosi ulogu poslužitelja prema njihovoj braći: ljubav je služenje.
Isus je svojim učenicima i narodu pružio svoju riječ i svoje čudesne znakove: ljubav je darivanje onoga što drugi očekuju.
Isus je u teškim časovima svoga života traži društvo i podršku prijatelja i učenika (Mt 26, 36-46): ljubav je traženje ljudske prisutnosti.
Isus je ispaštao za grijehe svoje braće on koji nije znao za grijeh (2 Kor 5,21): on ih je učinio svojom braćom jer im je dao mogućnost da izvrše, poput njega, volju njegova Oca koji je postao Otac naš (Mt 6,9) - koji je na nebesima: ljubav je bratstvo.
Isus je posvećivao vrijeme molitvi Bogu (Mk 1,35; Lk 6,12; 11i 1) i poistovjetio svoju volju s Očevom voljom, koja je postala njegova hrana (Iv 4,33): ljubav je otkriće i razmatranje o Bogu „Ocu“.
To su samo neke točke razmatranja da uočimo znakove ljubavi Isusa Krista, da shvatimo njezin smisao, da ih osjetimo i predložimo kao prave ljudske odgovore. Zato liturgijsko slavlje Srca Isusova može postati prilika da razmišljamo o istini povijesti spasenja: Bog je ljubav, i Krist nam ju je očitovao. Bog je vodio brigu o svom narodu, kao brižni pastir o svome stadu. Krist i kao čovjek produžava istu ljubav, štoviše, on kao dobri pastir daje svoj život za svoje stado.
A konkretnu poruku mogli bismo sažeti Isusovim riječima iz Evanđelja: „Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29). Učiti od njega znači „ići k njemu“ i nastaviti njegov stil života i prihvatiti njegova uvjerenja: osobno svjedočiti da je Bog ljubav, kao što je to Krist svjedočio. Amen.
Sarajevo, Uto, 31. Pro. 2024.
Sarajevo, Sub, 30. Stu. 2024.
Sarajevo, Sri, 20. Stu. 2024.
Sarajevo, Pet, 15. Stu. 2024.
Sarajevo, Sri, 13. Stu. 2024.
Fojnica, Uto, 12. Stu. 2024.
Sarajevo, Čet, 07. Stu. 2024.
Novi Travnik, Čet, 07. Stu. 2024.
Vatikan, Čet, 07. Stu. 2024.
Vatikan, Čet, 07. Stu. 2024.
Vatikan, Čet, 07. Stu. 2024.
Janjevo/Skadar, Čet, 07. Stu. 2024.