AUDIO: Propovijed apostolskog nuncija Chullikatta na Vazmenom bdijenju u sarajevskoj katedrali

Nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić, u svetoj uskrsnoj noći, s 30. na 31. travnja 2024. u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, predvodio je svečano Vazmeno. Prigodnu homiliju uputio je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskup Francis Assisi Chullikatt. Homiliju nuncija Chullikatta prenosimo u cijelosti:

Preuzvišeni nadbiskupe Tomo,

uzoriti kardinale Vinko,

dragi svećenici, redovnici, redovnice i bogoslovi,

draga braćo i sestre u Isusu Kristu!

Uskrsno bdijenje koje večeras slavimo, sveti Augustin nazvao je "Majkom svih bdijenja". Prema drevnoj tradiciji u ovoj svetoj noći katekumeni primaju krštenje i rađaju se na novi život a potom pristupaju euharistijskom stolu što ga je Gospodin svojom smrću i slavnim uskrsnućem pripravio svome narodu.

Svojom žrtvom na križu, koje smo se sinoć prisjetili, Isus Krist nas je uputio na pravi put i pozvao nas na duhovnu preobrazbu, s ciljem da nas približi našoj nebeskoj domovini, gdje ćemo konačno vidjeti "Boga licem u lice" (1 Kor 13,2). Vjera u uskrslog Krista jamči sigurnost i početak je života vječnoga u našem ovozemaljskom hodočašću. To je Kristova istina u nama koju nitko ne može izbrisati iz povijesti čovječanstva.

Iz tog razloga, slavlje Kristova uskrsnuća srce je kršćanskog života i središte svakog liturgijskog slavlja Crkve. Naša vjera temelji se na Kristovoj smrti i uskrsnuću: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vjera naša" – piše sveti Pavao (1 Kor 15,14). Doista, ovim uskrsnim bdijenjem ne slavimo samo Kristovo uskrsnuće već i sve ono što je prethodilo uskrsnuću, to jest Kristovu muku, patnju i smrt na križu, oruđe našeg otkupljenja. U tom smislu, ova liturgija također nas podsjeća da nam ne bi bilo nikakve koristi da smo se rodili a da nas Krist nije otkupio svojom neizmjernom ljubavlju!

S tim u vezi, čuli smo maloprije u Evanđelju riječi anđela na grobu: "Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu!" (Mk 16,6). Ova radosna najava Uskrsa pruža nam "utješnu sigurnost da je ponor smrti prijeđen i, s njim, poraženi su žalost, jauk i tjeskoba" (Franjo, Urbi et Orbi, 27. ožujka 2016.). Da, križem Kristovim, koji je simbol neizmjerne patnje i krajnje žrtve a koji je Isus prihvatio kao najveći čin ljubavi za nas, Bog je cijelom čovječanstvu dao svoj konačan otkupiteljski odgovor. Papa Franjo jednom reče: "Križ je put prema uskrsnuću... i Božja je ljubav jača od zla i same smrti" (Križni put, 3. travnja 2015.). "Iz tog razloga na tijelu uskrslog Krista rane ne nestaju, one ostaju, jer te su rane trajni znak Božje ljubavi prema nama i neophodne su za vjeru u Boga" (Franjo, Homilija, 27. travnja 2014.).

Grijeh i smrt nikada više neće imati posljednju riječ o nama jer Krist nas je otkupio, spasio, vratio nam izgubljenu nevinost, pomirio čovjeka s njegovim Stvoriteljem a zemlju s nebom. "Kristovo uskrsnuće djeluje u povijesti kao vrelo obnove i nade. Svaki koji je očajan ili je na smrt umoran, ako se uzda u Isusa i njegovu ljubav može ponovno početi živjeti. I započeti novi život, promijeniti život je neko uskrsnuće, ustajanje na novi život" (Franjo, Angelus, 28. lipnja 2015.). Kako lijepa poruka pobjede Božje ljubavi, nade i milosrđa, koja blista u uskrsnuću koje ovim uskrsnim bdijenjem pobožno slavimo.

Stoga, dok još jednom proživljujemo milost Uskrsa, spomendana njegove smrti i uskrsnuća, molimo uskrslog Gospodina da u nama rasplamsa žarku želju za nebom, da u nama potvrdi blaženu nadu za sudjelovanjem u njegovoj pobjedi nad smrću, i da s njime živimo Uskrs koji nema kraja, radosno navješćujući svoju vjeru riječima:

Krist uskrsnu, doista uskrsnu. Aleluja!   (kta)