U znaku mira završen prvi dan radova na konzistoriju

Kardinali okupljeni na konzistoriju u Dvorani Pavla VI. jučerašnje su poslijepodne proveli u razgovoru. Svi su se složili da je potrebno raditi na izgradnji mira i 'civilizacije ljubavi', također kroz jezik koji čine slušanje i oprost. Brojne su skupine istaknule potrebu da se prevlada logika pravednog rata te da se umjesto toga govori o pravu na razmjernu obranu. Papa Lav je govorio na početku zasjedanja, i potom na kraju, predvodeći završnu molitvu, piše Vatican News.

Mišlju na tešku situaciju u Venezueli i brojne žrtve potresa započelo je jučer, 26. lipnja, popodnevno zasjedanje Izvanrednog konzistorija koji se održava u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu. Zasjedanje o temi "Kultura moći i civilizacija ljubavi", posvećeno razmišljanju o V. poglavlju enciklike Magnifica Humanitas, započelo je zajedničkom molitvom. Papa Lav je bio prisutan na otvaranju zasjedanja i poslije se vratio na plenarnu sjednicu.

Tijekom radova 11 je skupina dalo izvještaj, a svi su govorili o ključnim pitanjima sadašnjega vremena – istaknuto je u priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice – o dehumanizirajućoj snazi kulture moći, o njezinoj univerzalnosti, o iskušenju da se prilagodimo logici moćnih, o normalizaciji rata i polarizaciji koje dovode do snižavanja praga tolerancije prema nasilju i opasnog pojednostavljenja u traženju rješenja. Stoga je upućen poticaj na odgovornost za izgradnju mira i civilizacije ljubavi, na vjerodostojno svjedočenje, prije svega unutar Crkve, govorilo se zatim o potrebi za jezikom usmjerenim na ljude, temeljenim na slušanju, oprostu, pomirenju, restorativnoj pravednosti i gestama. Jezikom sposobnim dirnuti srce onih koji su u sukobu i sposobnim razumjeti rane prouzročene ratom, jezikom koji olakšava traženje jedinstva u Crkvi.

Jedinstvo unutar Crkve poradi vjerodostojnosti i nužnoga dijaloga s drugim vjerama i religijama, posebno s islamom – to je bila još jedna točka istaknuta u raspravama u skupinama. U vremenu u kojemu nas globalizacija ravnodušnosti čini neosjetljivima na patnju drugih, svaka osoba treba preuzeti odgovornost za izgradnju mira. Iz te perspektive, sve su skupine istaknule središnje mjesto vjere u Krista, evanđelja koje mijenja svijet kada se ne prihvati da je to samo teorija te izvornoga poziva Crkve, jer ima situacija koje, kako bi se riješile, trebaju Božju intervenciju. U tom su smislu neke skupine istaknule rad Crkve u Svetoj zemlji i u Istočnoj Europi.

Razgovaralo se također o ulozi političke moći, oslobođene svoje toksične povezanosti s gospodarskom moći; razgovaralo se o obitelji, obrazovanju, o teškoći prevladavanja logike neposrednih odgovora i odvažnom djelu evangelizacije. Više je skupina spomenulo ulogu diplomacije Svete Stolice i nuncijā u tome da se čuje glas Crkve.

U tom se kontekstu pojavila potreba da se prevlada logika 'pravednog rata', budući da se evanđelje ne nameće silom, te da se umjesto toga govori o pravu na proporcionalnu obranu. Izražena je duboka zahvalnost papi Lavu za encikliku, za njegovu osudu sukoba i za pozive na mir. Razmišljalo se i o munus petrinum, Petrovoj službi, jamstvu neovisnosti Crkve od političke vlasti, te o potrebi za gestama koje u ovom vremenu mogu biti simboli mira.

Na kraju je bilo vremena i za osobna razmišljanja o temama zasjedanja. Neki su kardinali izrazili zahvalnost za tu priliku za dijeljenje koju pruža konzistorij, te istaknuli također potrebu za suradnjom s vođama drugih religija u promicanju civilizacije ljubavi. Neki su izvijestili o reakciji mnogih na Papine oštre riječi u enciklici o odugovlačenju Crkve u osudi ropstva; riječi koje su otvorile srca. Kardinali su istaknuli da je enciklika također poziv i Kardinalskom zboru da preuzme odgovornost za izgradnju mira, također kroz simbole kao što je bio Molitveni susret za mir koji je sazvao Ivan Pavao II. u Asizu 1986. godine. Na kraju zasjedanja, oko 19 sati i 30 minuta, papa Lav je predvodio završnu molitvu. (kta)