Papin djelitelj milostinje u Ukrajini donosi utjehu Svetoga Oca

Nadbiskup Luis Marín de San Martín, Papin djelitelj milostinje i prefekt Dikasterija za službu milosrđa, u pratnji Massima Rallija, podtajnika istog Dikasterija, nalazi se na misiji u Ukrajini uime pape Lava XIV. kako bi se susreo s onima koji nastoje olakšati patnje naroda koji je teško pogođen ratom, izvijestio je Vatican News.

Na rasporedu su brojni susreti koji svjedoče o Crkvi koja, usred tame sukoba, odlučuje ostati uz svoj narod: u skloništima, pučkim kuhinjama i malim zajednicama koje ponovno nastaju među ruševinama.

Putovanje koje je započelo u utorak 27. listopada znak je Papine blizine stanovništvu koje već godinama trpi zbog rata, ali i prilika za susret s onima koji mu nastoje biti blizu pružajući konkretnu pomoć.

Prva postaja bila je glavni grad Kijev koji su Papini izaslanici posjetili 28. listopada, a do 30. listopada planiraju posjetiti nekoliko drugih gradova, među kojima Zaporožje, Dnipro i Fastiv.

Čuvati budućnost djece

Nakon mise slavljene u Apostolskoj nuncijaturi, augustinski nadbiskup uputio se, zajedno s papinskim predstavnikom nadbiskupom Visvaldasom Kulbokasom, biskupom Oleksandrom Yazlovetskyijem, pomoćnim biskupom Kijiva i Žitomira i predsjednikom organizacije Caritas-Spes, te don Vyacheslavom Grynevychom, izvršnim direktorom, u jedan od centara te organizacije u glavnom gradu.

Podjela hrane, prihvat osoba koje nemaju kamo otići za vrijeme napada, konkretna i psihološka potpora starijim osobama, a osobito ženama koje su ostale same s djecom dok su njihovi muževi na bojištu – to su usluge koje pruža to mjesto, gdje se posebna pozornost posvećuje djeci. Mnoga od njih već godinama ne pohađaju nastavu uživo, najprije zbog pandemije bolesti COVID-19, a potom zbog rata, te žive daleko od svojih prijatelja i u osamljenosti. Dobrotvorna organizacija stvara prilike za susrete kako sukob ne bi oduzeo radost zajedničkog druženja ili još više produbio unutarnje rane. Štititi djetinjstvo, čak i dok odjekuju sirene, konkretan je način stvaranja budućnosti.

Blagoslov Papina djelitelja milostinje

Nakon susreta s volonterima, čija tiha i svakodnevna služba održava tu mrežu solidarnosti, Papini su predstavnici obišli prostore za prihvat ljudi tijekom bombardiranja, koji ondje mogu pronaći toplinu, topli obrok ili mogućnost punjenja mobitela: jednostavne geste koje u ratnim vremenima postaju neophodne. Uslijedio je posjet podzemnom skloništu, u kojem se nalazi nekoliko ležajeva za odmor. Na tom mjestu, obilježenom iščekivanjem i strahom, Papin djelitelj milostinje blagoslovio je prostorije i ljude koji su se ondje okupili, zazivajući na sve njih Božju zaštitu.

Živo kamenje

Također u Kijevu, skupina je posjetila katoličku crkvu koja je još u izgradnji. Riječ je o župi koja je već u potpunosti aktivna te uz pastoralno djelovanje pruža i intenzivnu humanitarnu pomoć. U kuhinji uređenoj unutar crkve volonteri svakodnevno pripremaju tople obroke za stotine ljudi, neovisno o njihovoj vjerskoj pripadnosti jer se pred potrebom ne pita odakle tko dolazi ni u što vjeruje. Generatori osiguravaju električnu energiju i grijanje te pretvaraju župnu zajednicu u mjesto okupljanja za sve kojima je to potrebno. Ondje se također nalazi sklonište s krevetima u kojemu se Ukrajinci mogu skloniti tijekom noćnih bombardiranja. Na taj se način crkva ne gradi samo ciglama, nego i živim kamenjem ujedinjene zajednice.

Veze koje rat ne može prekinuti

Nakon posjeta patrijarhalnoj katedrali Kristova uskrsnuća u Grkokatoličkoj kuriji u Kijevu, Papini su se predstavnici izravno upoznali s uslugama koje se ondje pružaju: svakodnevna priprema stotine toplih obroka, vojni ordinarijat koji vojnicima pruža materijalnu, duhovnu i psihološku potporu, radio koji u domove prenosi Papine riječi i kateheze, čime se i na daljinu održava živo zajedništvo s Crkvom. Nakon razgovora o najhitnijim potrebama uslijedila je razmjena darova kao znak bratstva koje rat nije uspio prekinuti.

Malo sjeme

Potom je uslijedila posljednja etapa obilježena pjesmom nade. Mali centar kao istinsko sjeme nade jest zapravo montažni objekt od svega nekoliko četvornih metara, podignut iza bombardirane zgrade na kojoj su još uvijek vidljivi tragovi razaranja. Upravo je ondje, pokraj ruševina, vojni kapelan podigao zajednicu koja slavi misu, prihvaća djecu i obitelji, naviješta evanđelje te pruža psihološku i materijalnu potporu. Brojne su aktivnosti namijenjene najmanjima. Primjerice, djeca su za Uskrs oslikavala pisanice zajedno s očevima koji su se na nekoliko dana vratili s bojišta te su na taj način mogli provesti nekoliko sati zajedno, daleko od strahota rata. Od maloga broja ljudi nastala je velika zajednica; poput gorušičina zrna iz Evanđelja, iz maloga sjemena izraslo je stablo nade, piše Vatican News. (kta)