Papa u UNESCO-u: Život je dar, a ne roba. Rat je najstrašnije ljudsko djelo

Papa Lav XIV. došao je u petak poslijepodne, 25. rujna, kao – kako je rekao – svjedok mira, u sjedište UNESCO-a u Parizu, u svjetovni hram gdje se jezici i kulture susreću kako bi doprinijeli miru kroz obrazovanje, znanost i kulturu, piše Vatican News. Bila je to druga postaja na njegovom putovanju u Francusku, i prvi posjet jednoga pape u novom tisućljeću nakon posljednjega i jedinog posjeta Ivana Pavla II. 2. lipnja 1980. godine. Četrdeset šest godina i svijet potresen nejednakošću, siromaštvom i oblicima despotizma ili barbarstva koji potiču rivalstvo i sukobe, dehumanizacijom osobe i humanizacijom prepuštenom "inteligenciji" strojeva i računala. Zbog toga je Papa, u jedinom govoru na engleskom jeziku na ovom putovanju, ponovno potaknuo projekt zajedničke izgradnje pravednoga svijeta kao prostora koji je gostoljubiv prema svima i plodan za svakoga, kako bi svaki narod mogao rasti u miru.

'Mir' je riječ koja se u govoru pape Lava XIV. pojavila 20-ak puta. Mir se – istaknuo je – ne može graditi samo ugovorima, ni kompromisima između suprotstavljenih sila.

"Mir je istinski kada proizlazi iz vrline pravednosti, a ne iz pukog ugovora, iz pravedne volje, a ne iz nestabilne ravnoteže interesa. Naime, samo pravedna volja može u drugomu prepoznati brata ili sestru, osobu poput sebe" rekao je pap Lav XIV. 

Braća smo i sestre jer smo prije svega 'djeca' – istaknuo je Papa. Biti čovjek znači 'biti dijete'. Nitko od nas nije izabrao biti takav. Nitko nije odlučio tko, kada ili gdje će se roditi. To ističe činjenicu koja nije samo biološka, ​​nego i etička: kao djeca, svi smo braća i sestre. Naša je ljudskost odmah dar i dokaz, obećanje i odgovornost. Drugo, svi smo rođeni goli i u potrebi, svi smo siromašni rođenjem, potrebiti kruha i riječi, brige i ljubavi – napomenuo je. Kao odrasli to možemo zaboraviti, a posljedice tog zaborava podnose upravo potrebiti, svaki put kada je njihova ljudskost izdana ili odbačena, iskorištena ili prevarena.

"Zaboravljanje našega rođenja zamagljuje ideju ljudskog života, jer ga odvaja od povijesti zajedničke svima nama. Tada se život više ne shvaća kao dar, nego kao roba. Više se ne doživljava kao poziv na brigu i odgovornost, nego kao proizvod koji treba iskoristiti", pojasnio je Sveti Otac.

Ta dramatična alternativa podsjeća nas da biti čovjek znači biti slobodan po naravi. Sloboda koju je Bog darovao „veličanstvenom“ čovještvu, odnosno punom potencijala, iako obilježenom brojnim zlima i nepravdama, može zasjati u svojoj ljepoti ili biti unakažena. Lijepa je kada je usmjerena na dobro i istinu; unakažena je kada sklizne u samovolju, nasilje i žeđ za moći – istaknuo je Papa te napomenuo da svojim zauzimanjem čovjek može njegovati ​​ili unakaziti zemlju, stvarati umjetnost ili uništavati.

U ovom je trenutku najstrašnije ljudsko djelo rat; jer je u njemu sama znanost stavljena u službu neljudske volje za uništavanjem i ubijanjem – upozorio je Papa. To je također navedeno u preambuli UNESCO-vog Ustava, sastavljenoga nakon Drugoga svjetskog rata.

"Budući da ratovi nastaju u duhu ljudi, u duhu ljudi mora se postaviti i zaštita mira", poručio je Papa.

Ljudi su shvatili – dodao je – da znanstveni napredak, kada je odvojen od mudrosti, može postati razorno oružje; da kultura, kada se pokori ideologiji, može postati laž i propaganda; da se obrazovanje, kada se odrekne istine, pretvara u sredstvo za manipuliranje savješću. Posebno je danas sâmo načelo mira potkopano rivalstvima i sukobima, ali i izazovima na znanstvenom i obrazovnom području, prije svega izazovima novih tehnologija, područja za koje papa Lav potiče da se ulože napori kako bi ostale u službi ljudske osobe, a ne da postanu još jedan instrument dominacije i nepravde.

Rimski se biskup potom osvrnuo na umjetnu inteligenciju, središnju temu enciklike Magnifica humanitas, te primijetio kako su neki umjetni sustavi čak dobili ime naše ljudske sposobnosti mišljenja: 'inteligencija'. Istovremeno, međutim, naše bi ideje i odnosi mogli biti osiromašeni procesom dehumanizacije – upozorio je te dodao: "Dok se 'inteligencija' pripisuje računalnim sustavima, teško prepoznajemo neotuđivo dostojanstvo ljudskih osoba, čiji se životi procjenjuju kriterijem učinkovitosti i, kada se smatraju neproduktivnima, odbijaju se i odbacuju".

To je bolna stvarnost koja nas potiče da razmislimo i o krhkosti naše ljudske prirode i o neizmjernom dostojanstvu svake osobe. Dostojanstvo koje – istaknuo je – ne uništavaju bolest ili patnje, niti ono ovisi o učinku za koji je osoba sposobna; naprotiv, ono zahtijeva brižnu skrb u svakom razdoblju života.

Papa Lav XIV. je potom istaknuo paradoks: sredstva sposobna u jednom trenutku povezati ljude i kontinente, ali stvaraju nove oblike izolacije, materijalnog i duhovnog siromaštva i napuštenosti; komunikacija je mnogo brža, ali ne nužno istinitija; informacija ima u izobilju, ali se množe lažne informacije i riječi bez smisla.

Umjetna inteligencija pogoršava taj problem: sustavi su sposobni povezati podatke, ali ne i odgovoriti na pitanja o smislu ljudskog postojanja. Međutim, ljudska bića ne mogu živjeti bez smisla, "kisika uma“ – napominje Papa. Stoga, izazovi u komunikaciji, koji su uvijek obrazovni izazovi, nameću pitanje istine kao pitanja socijalne pravednosti i povijesne jednakosti. Zato je obrazovanje bitno – istaknuo je papa Lav XIV. te potaknuo UNESCO-ov program medijske i informacijske pismenosti.

Bez istine, izražavanje na kraju podliježe logici nasilja i proizvoljnoj volji moćnih. Drugi su tako isključeni u ime profita, a nedužne se ubija u ime slobode – upozorio je Papa.

"Umjesto da poštuju zakon, oni na vlasti se pozivaju na njega kada služi njihovim interesima i ignoriraju ga kada ih ograničava, čak tretirajući pravednost kao robu koja se kupuje i prodaje. Ako prepoznamo da korupcija zakona proizlazi iz korupcije srca, možemo shvatiti da svaka znanost može izgubiti smisao ako se provodi bez etike, prestajući tako služiti i odražavati ljudsko dostojanstvo", rekao je papa Lav.

Suočeni s takvim scenarijem, Papa je preporučio zaštitu djece i mladih da u digitalnom dobu njihova ranjivost nikada ne postane prilika za iskorištavanje. Naprotiv, tehnologije moraju podupirati njihov rast, obrazovanje, odnose, slobodu misli i razlučivanje.

Tko radi na području obrazovanja zna da nas samo istina oslobađa – napomenuo je Papa. Oni koji poučavaju i oni koji provode istraživanja znaju da nas pogreška čini robovima neznanja i praznovjerja.

"Postoji samo jedna zemlja za sve i jedna, zajednička ljudska narav. Ljudsko se biće ne može razumjeti odvajanjem onoga što pripada cjelini: tijelo i duša, osobni život i odnosi, naš odnos s drugima i s okolišem", rekao je Sveti Otac.

U tom smislu, slijedeći stope svojih prethodnika - Benedikta XVI., koji je govorio o "ekologiji ljudske osobe", i pape Franje o "integralnoj ekologiji" – papa Lav XIV. je ponovno potaknuo na zajedničku brigu o ljudskoj osobi i o svemu stvorenomu. Jer njegovanje zemlje podrazumijeva njegovanje čovječanstva koje ju nastanjuje – napomenuo je.

Ključna je briga o najmanjima i najsiromašnijima. O djeci u majčinoj utrobi i na raznim ratištima, osobama s tjelesnim i intelektualnim oštećenjima, starijim osobama, migrantima i izbjeglicama te svima koje oholost isključuje kao neproduktivne. Oni su pokazatelji našega potvrđivanja poštovanja ljudskoga dostojanstva, čija se zaštita i promicanje protežu i na stvoreni svijet. S druge strane, postoji želja za iskorištavanjem i pljačkom, kojoj je svrha iscijediti što je više moguće iz svakog živog bića, trošeći bez očuvanja i uništavajući bez njegovanja – upozorio je Papa.

"Trenutna ekološka kriza je antropološka kriza", istaknuo je papa Lav.

'Habitat' ljudske osobe je društvo. U socijalnom miru narodi napreduju u skladu s pravednošću – napomenuo je Papa. UNESCO u strpljivom radu na izgradnji mira vidi jednu od svojih najviših obrazovnih i znanstvenih zadaća, posebno u vrijeme kada svijet na međunarodne institucije gleda s oprečnim osjećajima. Institucije, naime, proživljavaju krizu učinkovitosti, posebno kada se dijalog smatra preprekom za djelovanje, a ne resursom za mir, oblikom licemjerja, a ne prilikom za zajedničko traženje dobra. Prema Papinim riječima to su zastranjivanja, a lijek je za to pouzdanje. Pouzdanje da razlike nisu nužno prijetnja; pouzdanje da iskreni razgovor može donijeti veće dobro od onoga koje bi svaki pojedinac mogao postići sam.

"Sveta Stolica želi usaditi to povjerenje u UNESCO, kao i u druge međunarodne organizacije, svjesna da svaki narod posjeduje bogatstvo koje treba podijeliti u potrazi za istinskim napretkom koji može jamčiti samo mir. Nije riječ o propovijedanju naivnog optimizma, koji zanemaruje teškoće, nego o ustrajnosti u nadi da je dobro uvijek moguće", naglasio je Sveti Otac.

Neka UNESCO svjedoči tu nadu poticanjem razumijevanja među narodima kroz dijalog među njihovim kulturama – potaknuo je papa Lav XIV. te izrazio nadu da će obrazovanje biti sredstvo za prevladavanje međusobnih strahova i da će znanost služiti životu svakog ljudskog bića, sijući u sadašnjosti obilnu žetvu budućnosti.

"Ako se svi dosljedno posvetimo našem veličanstvenom čovještvu, mir će konačno procvjetati", poručio je Sveti Otac. (kta)