Papa: Sveučilišta i gospodarstvo u službi pojedinca, a ne umjetne inteligencije

Posljednji događaj drugoga dana apostolskoga putovanja pape Lava XIV. u Španjolsku, 7. lipnja 2026., bio je susret „Stvarati mreže sa svijetom kulture, umjetnosti, gospodarstva i sporta” koji se održao u madridskoj Movistar Areni, piše Vatican News.

Sveti je Otac započeo govor na španjolskom jeziku pred 15 tisuća okupljenih ljudi ističući kako se bogatstvo ljudske kreativnosti očituje na trgovima i u crkvama, kao i u umjetničkim oblicima u kojima su istaknute brojne španjolske ličnosti. Pritom je rekao da se u toj zemlji osjeća također duša naraštaja koji su preobrazili krajolik i dali mu vlastito lice, a to nam u svakom njegovu obilježju otkriva inteligenciju i volju koje prebivaju u ljudskoj duši.

Stručni, ali nesigurni

S pitanjem kakvu baštinu ostavljamo budućnosti i kakvu zajednicu gradimo, rimski je biskup napomenuo da čovječanstvo, unatoč svojoj izvanrednoj sposobnosti stvaranja, inoviranja i komuniciranja, još uvijek ne uspijeva istinski brinuti o onome što stvara. Pritom je dodao:

„Riskiramo biti stručnjaci za sredstva komunikacije i učinkoviti u proizvodnji, ali nesigurni u smislu razloga i svrhe, kao i pitanja s kim i za koga proizvodimo. U tom kontekstu Crkva, svjesna svojih uspjeha i svojih pogrešaka kroz povijest, želi ostati u dijalogu sa suvremenim svijetom“,

Odgovori na pitanja o životu

Petrov je nasljednik podsjetio na tvrdnju svojega prethodnika svetog Pavla VI. koji je u Ujedinjenim narodima rekao da se Crkva kao 'stručnjakinja za čovječnost' uvijek zanima za ono što je istinski ljudsko. Naprotiv, poziva na promišljanje o tome što doista znači biti čovjek te svjedoči da je u Isusu pronašla odgovor na najdublja pitanja o životu i njegovoj punini.

Cvjetati i venuti

Crkvena zajednica stoga želi biti potpuno prisutna u suvremenom kulturnom kontekstu, u kojemu je „čovjek kao čovjek nešto više”, rabeći vlastita sredstva kako bi se vratila etimološkom korijenu riječi kultura, a to je njegovanje:

„Pozvani smo zapitati se što danas sijemo, što cvjeta, a što tiho vene u našem društvu; koje vrijednosti čuvamo, a koje prepuštamo nestanku. To su duboka i nužna pitanja koja ne možemo zanemariti.“

Sveučilišta, rad, umjetnost i sport

Za odgovor na ta pitanja potrebno je tkati mreže društvenog dijaloga koje bi bile svjesne raznolikih jezika suvremenoga društva – pisanog, usmenog, digitalnog i vizualnog – kao i činjenice da nijedan od njih nije neutralan. Svaki oblik izražavanja može liječiti ili ranjavati, rušiti očekivanja ili otvarati nove horizonte, sijati podjele ili buditi nadu u zajedničku izgradnju nečega istinski ljudskog. Sveti je Otac stoga dodao:

„Tkati mreže je stoga dijalog među institucijama usmjeren na ljudsko dostojanstvo. To, primjerice, znači da sveučilište ne okreće leđa svijetu rada niti se odriče istine; znači također da poduzetnička djelatnost ne promatra zaposlenika kao puki čimbenik u jednadžbi vlastitih interesa; da umjetnost nema za cilj samo elite; da se sport ne svodi na spektakl niti pretvara u puko poslovanje; te da tehnološki napredak vodi računa o starijima, siromašnima i onima koji nemaju glas.“

Stvaranje ljepote

Doprinos Crkve toj razmjeni proizlazi iz svijesti da je Stvoritelj satkao ljudsko biće nitima ljubavi koje, prema riječima Benedikta XVI., kroz vjeru stvaraju poeziju, glazbu, radost i ljepotu. Svi ljudi, u većoj ili manjoj mjeri – rekao je papa Lav – imaju iskustvo nečega lijepoga što ih je iznutra promijenilo. Navještaj Radosne vijesti također pripada toj privlačnosti ljepote. Sve to pokazuje povezanost materijalnoga i duhovnoga koja čini samu srž našega postojanja.

Razmišljanja i pitanja

Ta se ljudska baština često pretvara u nesebično služenje te, zahvaljujući vjeri, daje život konkretnim djelima poput bolnica i škola – kazao je Papa te dodao:

„Stoga se smijemo zapitati bi li svijet – a osobito Europa – oblikovao svoj identitet bez duhovnoga pečata koji je prožimao njegovu povijest. To nije provokacija, nego poziv na razmišljanje o tome može li se vječnost, koja je po utjelovljenju Isusa Krista ušla u vrijeme i prostor, pomiriti sa svakodnevnim životom.“

Zatim je uslijedilo novo pitanje:

„Je li doista moguće vjerovati da bi Europa – koju toliko volimo – bila ista bez pečata vjere? Zašto se bojimo ako vječnost prožima svakodnevicu? Još uvijek odzvanja poziv mojih prethodnika: Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu! Isus Krist nam ništa ne oduzima, a daje nam sve.“

Oni koji ne mogu izraziti svoje vrline

Papa Lav XIV. je potom pozivajući se na svoju apostolsku pobudnicu „Dilexi te“ i encikliku „Magnifica humanitas“ uputio misli onima koji nemaju mogućnost u potpunosti izraziti svoje vrline: prema potrebitima, koji predstavljaju izazov kako pojedincima tako i političkim i gospodarskim sustavima, ali i samoj Crkvi koja je pozvana obuzdavati pohlepu i hraniti nadu, ne napuštajući nikoga. Papa je pritom rekao:

„Ta Crkva, stručnjakinja za čovječnost, premda ponekad pliva protiv struje, ustrajno ističe da su gospodarske i institucionalne strukture pravedne samo u onoj mjeri u kojoj služe cjelovitom razvoju ljudske osobe i potiču odgovorno sudjelovanje svih ljudi.“

Sport i jedinstvo

Sveti se Otac na kraju govora osvrnuo na sport koji nas često bolje od mnogih govora uči poštovanju protivnika, pobjedi koja ne ponižava i porazu koji ne stvara mržnju. Već je sveti Ivan Pavao II. podsjećao da sport, u vremenima kada se narušava tkivo društvene solidarnosti, može pružiti svijetlo svjedočanstvo zajedništva, mira i jedinstva. Papa Lav je stoga zaključio:

„Dragi prijatelji, stoga vas pozivam da budete nove niti za tkanje novih mreža koje će usklađivati sva područja života, kako bismo zajedno izgradili obnovljeno društvo u kojem će vrijeme biti prožeto vječnošću, kultura čuvati sjećanje i poticati dijalog, obrazovanje promicati traženje istine kritičkim duhom, umjetnost buditi divljenje i stvarati plemenite osjećaje, poduzetništvo priznavati dostojanstvo ljudske osobe, a rad i dalje ostati pokretač nade.“ (kta)