Papa na misi u Annabi: Budite ponizan i vjeran znak Kristove ljubavi

Drugi dan Papina apostolskog putovanja i posjeta Alžiru, 14. travnja, završio je euharistijskim slavljem u bazilici svetog Augustina u Annabi, izvijestio je Vatican News.

Dragi alžirski kršćani, ostanite ponizan i vjeran znak Kristove ljubavi. Svjedočite evanđelje jednostavnim gestama, iskrenim odnosima i svakodnevnim dijalogom: na taj način unosite okus i svjetlo u mjesta u kojima živite – potaknuo je papa Lav XIV. u homiliji.

Vaša prisutnost u ovoj zemlji podsjeća na tamjan – dodao je te objasnio – goruće zrno koje širi miris dajući slavu Gospodinu te radost i utjehu brojnoj braći i sestrama.

Krist nas potiče da obnovimo svoj život

Osvrćući se na odlomak iz Ivanova Evanđelja koji prenosi Isusove riječi upućene Nikodemu: „Treba da se rodite nanovo, odozgo“, Papa je kazao da je to poticaj svakom muškarcu i svakoj ženi koji traže spasenje! Iz Isusova poziva proizlazi poslanje za cijelu Crkvu, a time i za kršćansku zajednicu Alžira: ponovno se roditi odozgo, to jest od Boga. U toj perspektivi vjera pobjeđuje zemaljski trud, a Gospodinova milost čini da pustinja cvjeta – napomenuo je.

Međutim, ljepota tog poziva sa sobom nosi kušnju. Kristove riječi, naime, imaju svu težinu zapovijedi: morate se roditi odozgo! Taj nam imperativ zvuči kao nemoguća zapovijed – primijetio je Papa. Međutim, pažljivo slušajući Onoga koji ga daje, shvaćamo da to nije grubo nametanje, ni prisila, a još manje osuda na neuspjeh.

Dar slobode

Naprotiv, dužnost koju je izrazio Isus, za nas je dar slobode, jer nam otkriva neočekivanu mogućnost: možemo se roditi odozgo, zahvaljujući Bogu. Moramo to činiti, dakle, prema njegovoj volji ljubavi koja želi obnoviti čovječanstvo pozivajući ga na zajedništvo života, koje započinje vjerom. Dok nas Krist potiče da obnovimo cijelo svoje postojanje od početka, on nam također daje snagu da to učinimo.

Dakle, kada se pitamo kako je moguća budućnost pravednosti i mira, sklada i spasenja, sjetimo se da Bogu postavljamo jednako pitanje kao i Nikodem: može li se naša povijest doista promijeniti? Toliko smo opterećeni problemima, varkama i nevoljama! Može li doista naš život započeti ispočetka? Da! Gospodinova tvrdnja, tako puna ljubavi, ispunjava naša srca nadom – istaknuo je Papa.

Isus nosi naš teret s nama i za nas

Bez obzira koliko nas pritišću bol ili grijeh, Raspeti nosi sve te terete s nama i za nas. Bez obzira koliko nas obeshrabruju naše slabosti, upravo se tada očituje snaga Boga koji je uskrisio Krista od mrtvih kako bi dao život svijetu. Svatko od nas može iskusiti slobodu novog života koji dolazi iz vjere u Otkupitelja – kazao je Papa te dodao da sveti Augustin vjernicima nudi primjer: još više zbog njegove mudrosti, obraćamo mu se zbog njegova obraćenja. U tom ponovnom rođenju, providonosno popraćenom suzama njegove majke, svete Monike, on je postao on sâm, uzvikujući: „Ne bi me dakle bilo, Bože moj, ne bi me uopće bilo da ti nisi u meni. Ili me možda ne bi bilo da ja nisam u tebi“ (Ispovijesti, I, 2).

Sloga, zajedništvo, spasenje

Kršćani se, dakle, rađaju odozgo, ponovno rođeni od Boga kao braća i sestre Isusovi, a Crkva koja ih hrani sakramentima gostoljubiv je dom za sve narode svijeta – istaknuo je Sveti Otac te objasnio da je to duhovno jedinstvo, prije svega, „sloga“; riječ koja označava zajedništvo srcā koja kucaju zajedno, jer su sjedinjena s Kristom.

Drugo, divimo se materijalnom učinku toga duhovnog jedinstva vjernika: „Sve im je bilo zajedničko“ (r. 32). Svi imaju sve, dijeleći međusobna dobra kao udovi jednog tijela. Nitko nije ničega lišen, jer svatko dijeli ono što je njegovo. Pretvarajući posjed u dar, ta bratska predanost ne predstavlja utopiju osim za suparnička srca i duše pohlepne za samima sobom.

Stoga, posebno suočeni sa siromaštvom i ugnjetavanjem, kršćanima je temeljni zakon ljubav: činimo drugima ono što bismo željeli da oni čine nama (usp. Mt 7,12). Nadahnuta tim zakonom, koji Bog upisuje u srca, Crkva se neprestano obnavlja, jer gdje je očaj, ona pali nadu; gdje je siromaštvo, ona donosi dostojanstvo; gdje je sukob, ona donosi pomirenje.

Treće, u Djelima apostolskim nalazimo temelj tog novog života, koji uključuje ljude svih jezika i kultura: „Apostoli pak velikom silom davahu svjedočanstvo o uskrsnuću Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.“ (Dj 4,33). Ljubav koja ih motivira, više od moralne obveze, znak je spasenja: apostoli proglašavaju da se naš život može promijeniti jer je Krist uskrsnuo od mrtvih. Stoga je prvi zadatak pastira, služitelja evanđelja, svjedočiti Boga svijetu jednim srcem i jednom dušom, ne dopuštajući brigama da nas pokvare strahom ni modama da nas oslabe kompromisima – napomenuo je Papa te potaknuo biskupe i svećenike da neprestano obnavljaju to poslanje za dobro onih koji su im povjereni, kako bi cijela Crkva, u svojoj službi, bila poruka novog života za one koje susreću. (kta/rv)