Papa među bolesnima u Malabu: Ovdje ima toliko skrivenih „pjesama“; Bog nas voli upravo takve kakvi jesmo

Papa Lav XIV. nije sakrio bol kada je vidio osobe hospitalizirane u Psihijatrijskoj bolnici Jean-Pierre Olié na periferiji Malaba u Ekvatorskoj Gvineji – muškarce, žene, starije osobe, ali i mnogo mladih – koju je posjetio u utorak 21. travnja, nakon susreta s predstavnicima svijeta kulture, piše Vatican News.

Uz njih su bili brojni zdravstveni radnici i osoblje koji „potpuno zaboravljaju svakodnevni trud koji zahtijeva takav rad, često bez zaštite i potpore“. I upravo je to, divljenje zbog toga što je vidio koliko se u nekim mjestima svijeta čini kako bi se služilo ljudskom životu, ublažilo Papinu bol – navodi Vatican News.

Slabosti valja okružiti ljubavlju

Uistinu veliko društvo nije ono koje skriva svoje slabosti, već ono koje ih okružuje ljubavlju. To je ono što pokreće rad bolnice u Malabu. Rekao je to ravnatelj Bechir Ben Hadj Ali koji je dočekao Svetoga Oca u bolnici, posvećenoj – kako je istaknuo – skrbi za um, srce i ljudsko dostojanstvo te borbi protiv stigme, potpori obiteljima i uključivanju u politiku temu o mentalnom zdravlju. Te su riječi potaknule Papu da iznese svoje osjećaje:

„Svaki put kada posjetim neku bolnicu ili dom za osobe s raznim bolestima i teškoćama, doživljavam dva različita osjećaja: s jedne strane osjećam bol i tugu onih koji pate, onih koji često u sebi nose težak teret, katkada s vidljivim ranama, a katkada s nevidljivima, ali koje sama osoba zna da ih nosi u srcima, u vlastitom životu. S druge strane, osjećam bol obiteljī koje često ne znaju kako podržati i pomoći bolesnoj osobi.“

Puno dostojanstvo invaliditeta

Kako prenosi Vatican News, te večeri je, međutim, u papi Lavu prevladala radost. Radost susreta u Gospodinovo ime, radost i nada spoznaje da se brinemo o onima koji žive u stanju krhkosti. Papa se slaže s riječima ravnatelja: briga o slabima snaga je društva. Riječ je o načelu civilizacije koje ima kršćanske korijene – objasnio je papa Lav XIV. – jer je Krist taj koji je u povijesti čovječanstva otkupio invaliditet od prokletstva i vratio mu puno dostojanstvo. Ali Bog ne želi i ne može nas spasiti bez ljudske suradnje, osobne i društvene:

„Stoga traži od nas da volimo svoju braću ne riječima, nego djelima. Bolnica poput ove, uz Božju pomoć i zauzimanje svih, može postati znak civilizacije ljubavi.“

„Hvala vam što nas volite takve kakvi jesmo“

Papa se također osvrnuo na svjedočanstvo jednoga od pacijenata, Pedra Celestina Nzerema Koosea, koji je izrazio svoju zahvalnost: „Hvala vam što nas volite takve kakvi jesmo“. Hvala Vama na Vašem svjedočanstvu – odgovorio je Papa te dodao – Hvala svima što ste ovdje i dajete svoje svjedočanstvo, znak da na ovom mjestu postoji istinska ljubav.

„Da, Bog nas voli takve kakvi jesmo. Samo nas Bog, zapravo, istinski voli takve kakvi jesmo. Ali ne zato da bismo ostali takvi kakvi jesmo! Ne, Bog ne želi da ostanemo bolesni, on nas želi izliječiti!“, naglasio je Sveti Otac.

Evanđelje to pokazuje tisuću puta, a bolnica, posebno ona kršćanskoga nadahnuća, upravo je to: mjesto gdje je osoba primljena takva kakva jest, poštovana u svojoj krhkosti, ali kako bi joj se pomoglo ozdraviti, u cjelovitoj viziji – istaknuo je Papa.

Skrivene „pjesme“ malih gestā

Papa je također zahvalio još jednom svjedoku, bivšem pacijentu Tarcisiju koji je pročitao pjesmu koju je sâm napisao. Sveti Otac tom prigodom je istaknuo: Želio bih reći da se u sredini poput ove svakoga dana pišu brojne skrivene 'pjesme', i to ne riječima, nego malim gestama, osjećajima, s pažnjom u vašim međusobnim odnosima. „To je pjesma koju samo Bog može u potpunosti pročitati i koja tješi milosrdno Srce Kristovo“, naglasio je.

Zagrljaji i pozdravi

Papa se na kraju oprostio od prisutnih, jamčeći svoju blizinu svim pacijentima u bolnici, posebno onima najteže bolesnima i najusamljenijima. Sve ih je povjerio zaštiti Marije, „zdravlja bolesnih“, te sa svima izmolio Oče naš, dajući im svoj blagoslov. Potom se kratko zadržao diveći se rukotvorinama koje su pacijenti izradili od papira, drveta i drugih materijala. Na kraju je razmijenio još nekoliko riječi s ravnateljem bolnice kako bi još jednom zahvalio za sve učinjeno na tom mjestu koje, „iako obilježeno bolešću, miriše na nadu“. (kta)