Papa Lav XIV.: Svjedočite radost Evanđelja u jedinstvu svojih različitosti

U susretu s biskupijskom zajednicom u Madridu na stadionu Bernabéu, na kraju trećega dana apostolskog putovanja u Španjolsku, Papa je upitao dopire li ono što jesmo i što činimo kao kršćani do srca grada. Stoga je pozvao da ponovno naučimo duhovnu umjetnost pažnje, s povjerenjem da se vjeri možemo ponovno vratiti ili je prvi put upoznati u odrasloj dobi, piše Vatican News.

Danas je Crkva u Madridu zabila 'golazo' za sva vremena, kao što se dogodi nogometašu koji postigne pogodak na ovom stadionu i time obilježi svoj život. Tako se papa Lav XIV., započinjući govor spontanim riječima, obratio biskupijskoj zajednici u Madridu s kojom se sinoć, 8. lipnja, susreo na stadionu Santiago Bernabéu, povijesnom domu Real Madrida.

Pred više od 80 tisuća vjernika, kao i pred cijelom Crkvom u španjolskoj prijestolnici, Papa je istaknuo da u velikom gradu poput Madrida, gdje zajedno žive različite tradicije, evanđeosko svjedočanstvo kršćana može osloboditi najbolje snage čovječanstva koje je bombardirano slikama i riječima, ali gladno pravednosti i žedno istine. Za to je potrebno ponovno naučiti duhovnu umjetnost pažnje te se truditi zajedno graditi pretvarajući različitost u bogatstvo, a slušanje i dijalog u zajedničko tlo na kojemu mogu rasti pravednost i bratstvo. Pritom trebamo imati povjerenja u činjenicu da se vjeri možemo uvijek vratiti ili je prvi put upoznati u odrasloj dobi.

Sveti je Otac istaknuo da je Crkva u Madridu lijepa obitelj koja se uči različitosti u jedinstvu te da su Španjolci narod koji voli glazbu, ples i zajedništvo, ali također poznaje sukobe, ravnodušnost, a ponekad i očaj - situacije koje Evanđelje može otvoriti prema nadi. Papa je stoga potaknuo na svjedočenje Evanđelja u glavnom gradu kao sjedištu važnih institucija i organizacija, ali i odredištu milijuna posjetitelja te braće i sestara koji traže nove prilike: "Vaša će radost biti zarazna ako od prolazne emocije postane stabilan način života, duboko unutarnje raspoloženje koje obnavlja pojedince, skupine i cijelu biskupijsku zajednicu. Nije slučajno da apostoli u svojim spisima tako često pozivaju Crkve na radost, preporučujući je gotovo kao zapovijed."

Radost Evanđelja koju je papa Franjo opisao u svojoj apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium zajednički je odgovor na Božje djelovanje u Isusu, koji je svojim životom, smrću i uskrsnućem zauvijek promijenio pogled na priče onih koji su ga susreli i slijedili – rekao je rimski biskup te dodao da krštenje doista mijenja život jer se naše osjetljivosti, podrijetla i prioriteti susreću u Kristu te iz njegova života primaju snagu, kao što je loze primaju od trsa: "Konkretno, to znači da se u nama preobražava mnogo toga što je već postojalo, jer se stavlja u službu drugima, prestaje biti privatni dar i usmjerava se prema općem dobru. Toga se ne trebamo bojati jer to nikada ne stvara jednoličnost."

Kao suprotnost zbrci i uniformiranosti koje nastaju tijekom gradnje babilonske kule kao totalitarni i isključivo ljudski projekt, Petrov je nasljednik predložio lik Nehemije, upravitelja koji uključuje cijelu zajednicu u obnovu Jeruzalema, kako se također navodi u enciklici Magnifica Humanitas: "Obnavljati danas znači prepoznati da, usred mnoštva glasova i pogleda koje ponekad podsjećaju na raspršenost jezika, ipak postoji svijetla mogućnost da gradimo zajedno, pretvarajući različitost u bogatstvo, a slušanje i dijalog u zajedničko tlo na kojemu mogu rasti pravednost i bratstvo."

Papa je dodao da unutar toga zajedničkog djela kršćani pronalaze vlastiti način izgradnje, a to je usmjeravati djelovanje prema Bogu kako se pluralizam u njegovu svjetlu ne bi raspršio u nered, nego kroz konkretno provođenje sinodalnosti postao prostor u kojemu čovječanstvo ponovno nalazi svoje čvrste temelje i svoj konačni cilj.

Papa Lav se potom osvrnuo na sinodalni hod koji je biskupijskoj zajednici omogućio da se međusobno upozna i sluša na dublji način, te da promišlja o posebnom odnosu između Crkve i grada koji se ostvaruje među ljudima, u radu i međuljudskim odnosima, ali i unutar različitih zajednica i udruga. Upravo se tu očituje posebnost kršćanskog poslanja u velikim urbanim sredinama, gdje se oblikuje kultura i postavlja najvažnije pitanje: dopire li ono što jesmo i što činimo kao kršćani ondje gdje se oblikuju novi narativi i obrasci, odnosno do najdublje srži u dušama gradova? Rimski biskup kao odgovor daje poticaj da se ne raspršimo i ne zatvaramo svatko u svoju skupinu ili stvarnost u kojoj se već osjećamo sigurno.

Petrov je nasljednik napomenuo da kako bismo dospjeli do srca Madrida potrebno je znati da nas istina nadilazi te imati želju susresti Uskrsloga koji je uvijek ispred nas, koji nam prethodi i koji je možda već prisutan ondje gdje ga još nismo tražili. To su neizostavni uvjeti za evangelizaciju – istaknuo je te dodao:  "U velikim gradovima, više nego drugdje, ponekad nam se čini da više nemamo karte pomoću kojih bismo se sigurno kretali. Zato je potrebno ponovno naučiti duhovnu umjetnost pažnje, bez koje čak i navještaj Evanđelja riskira postati bezlično ponavljanje te, gubeći svoju djelotvornost, ostavlja prostor frustraciji i nepovjerenju."

Papa Lav je podsjetio da Bog poznaje svako pojedino srce stanovnika Madrida te da u svom milosrđu želi da se svi spase po Isusovoj žrtvi jer svi su stvoreni za puninu života, a prisutnost Crkve u velikom gradu prispodoba je toga otajstva spasenja. Nije slučajno - dodao je - da su upravo u gradovima apostoli utemeljili mladu Crkvu, nailazeći ne samo na odbacivanje nego i na prihvaćanje ondje gdje se ljudi prirodno najviše suočavaju s različitostima i promjenama: "Neka vas, dakle, ništa ne uznemiruje i ne straši! Zajedno, kao biskupijska Crkva, možete pružiti evanđeosko svjedočanstvo koje oslobađa najbolje snage čovječanstva bombardiranoga slikama i riječima, ali gladnoga pravednosti i žednoga istine. Imajte povjerenja u sve očitiju činjenicu da se vjeri možemo vratiti ili je prvi put upoznati u odrasloj dobi. Budite spremni prihvaćati nove početke ne kao iznimku, nego kao pravilo poslanja."

Sveti je Otac na kraju pozvao prisutne da više ulažu u župna i biskupijska vijeća koja ne trebamo svoditi na birokratske formalnosti, nego ih gledati kao mjesta međusobnog slušanja za vršenje razlučivanja kako bismo spoznali gdje nas Gospodin želi, u čemu nas očekuje i na kakva nas obraćenja poziva. Na taj način bogoslužje postaje život, a među ljudima nastaju veze bratstva i projekti solidarnosti. Papa je posebno potaknuo svećenike da primjenjuju praksu zajedničkog razlučivanja kao jedne od najvećih mogućnosti što ih pruža sinodalnost: "Draga braćo, ne odvraćajući pogled od onoga što je bitno, redovito zaustavljanje sa svojim narodom kako biste u svjetlu Evanđelja sagledali život četvrti, kulturne promjene, društvene napetosti i crkvenu praksu, obogatit će vas i utješiti u vašoj službi."

Prema Papinim riječima, razlučivanje će pomoći zajednicama da izađu iz izolacije i da iskuse radost Duha Svetoga koja nam nedostaje kada crkveni život svedemo na rutinu u kojoj svatko ostaje zatvoren u svojim navikama i svojoj ulozi. Duha se, naime, ne trebamo bojati, nego ga trebamo kušati jer on budi zvanja i sjedinjuje ih u jedinstvu, premda ponekad izaziva nemir, raspravu i traženje novih ravnoteža – zaključio je papa Lav XIV. (kta)