Papa Lav XIV.: Pjevanje i glazba usklađuju srce sa srcem naše braće i sestara i s Bogom

Katehezu na općoj audijenciji, održanoj u srijedu 19. kolovoza 2026. u bazilici svetoga Petra u Vatikanu uz sudjelovanje oko 5000 osoba, papa Lav XIV. posvetio je šestom poglavlju Konstitucije Drugoga vatikanskog sabora „Sacrosanctum Concilium“ koje se tiče sakralne glazbe, izvijestio je Vatican News.

Papa je tom prigodom podsjetio na riječi same Konstitucije:

„Glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se ističe među ostalim izrazima umjetnosti, osobito zato što je sveto pjevanje, sjedinjeno s riječima, nužan i sastavni dio svečane liturgije. Sakralna će glazba biti svetija što se tješnje bude povezivala s liturgijskim činom, bilo da molitvi daje ljupkiji izraz i potiče jednodušnost, bilo da svetim obredima daje veću svečanost.“

Tekstovi nadahnuti Svetim pismom, liturgijskim knjigama i duhovnom tradicijom

Sveti je Otac istaknuo da je glazba dio liturgijskog čina, a ne puki ukras slavlja. U liturgiji pjevati i svirati znači moliti, usklađujući vlastito srce sa srcem sestara i braće i s Bogom, u aktivnom sudjelovanju u otajstvu koje se slavi. Tako postaje epifanijom Crkve, vidljivim očitovanjem zajedništva koje pripada njezinoj samoj naravi – rekao je papa Lav XIV. te dodao kako iz duboke teološke vrijednosti svetoga pjevanja, kao sastavnoga dijela liturgijskoga čina, proizlaze neki zahtjevi:

„Prvi je da, neovisno o pomodnim trendovima ili posebnim senzibilitetima autora, ono na svim razinama mora odgovarati onome što je najprikladnije za određeni trenutak slavlja. Oblik, osobito u svojoj melodijskoj sastavnici, treba istodobno biti plemenit i jednostavan, visoke glazbene kvalitete i lako izvediv, osobito kada je namijenjen pjevanju cijele zajednice. Iz istog razloga Sabor preporučuje da i tekstovi budu prikladni, duboki, a istodobno lako razumljivi, nadahnuti ponajprije Svetim pismom, liturgijskim knjigama i duhovnom predajom Crkve. O tome treba voditi računa, kako bi ostala živa i rasla dinamika izražena drevnim načelom 'lex orandi, lex credendi', odnosno: zakon molitve ujedno je i zakon vjere.“

Aktivno sudjelovanje vjernika

„Sacrosanctum Concilium“ – nastavio je Sveti Otac – posvećuje mnogo prostora temi aktivnog sudjelovanja vjernika, koje mora biti shvaćeno polazeći od veće svijesti o otajstvu koje se slavi i njegovu odnosu prema svakodnevnom životu, u duhu trajnog obraćenja koje treba obilježavati život svih vjernika. Spomenuo je i dragu temu saborske obnove, inkulturaciju, također na području sakralne glazbe te naglasio da se, posebno u odnosu na glazbene predaje različitih kultura, naglašava važnost njihova ozbiljnog uzimanja u obzir kao dijela vjerskoga i društvenog života ljudi.

„Skladatelj sakralne glazbe pozvan je upoznati i čuvati glazbenu baštinu Crkve, dopuštajući da ga ona nadahnjuje za stvaranje novih skladbi u službi liturgije, uz poštovanje suvremenog senzibiliteta i različitih kulturnih predaja, kako bi bogoslužje očistio od stilskih nedostataka, nemarnih oblika izražavanja, od površne glazbe i tekstova, malo prikladnih za veličinu čina koji se slavi, kako bi liturgijskoj glazbi osigurao dostojanstvo i kvalitetu forme.“

Promicati izobrazbu sakralne glazbe

Papa je zaključio da, zbog svih navedenih razloga, saborski oci preporučuju promicanje izobrazbe i prakse sakralne glazbe u sjemeništima, redovničkim novicijatima i bogoslovijama, kao i u drugim katoličkim ustanovama i školama, te osiguravanje solidne liturgijske izobrazbe glazbenicima i pjevačima:

„Draga braćo i sestre, crkveni su oci liturgijskom pjevanju, simbolu crkvenoga zajedništva, pridavali veliku važnost. Stoga možemo završiti ovim lijepim riječima sv. Ignacija Antiohijskoga: 'Tako i vi, svatko od vas, postajete zbor, ne bi li u simfoniji sklada, uhvativši intonaciju Boga u jedinstvu, zapjevali jednim glasom' Ocu po Isusu Kristu, kako bi vas čuo i, iz dobrih djela koja činite, prepoznao da ste udovi njegova Sina.“ (kta)