Kardinal Parolin: Vjerodostojnost Crkve ne proizlazi iz moći, nego iz svjedočanstva

Vatikanski državni tajnik jučer je predvodio misu u katedrali u Kopenhagenu kao papinski legat povodom proslave XII. stogodišnjice početka misije svetog Ansgara u Danskoj. Kardinal je podsjetio na aktualnost tog benediktinskog redovnika u svijetu izranjenom novim oblicima ropstva – gospodarskim, kulturnim i duhovnim – te obilježenom isključivanjem i ravnodušnošću, piše Vatican News.

Crkva ostaje vjerodostojna ne zbog moći, brojeva ili strategija, nego kada vjera postane živo svjedočanstvo, izraženo i pretočeno u konkretna djela oslobođenja, pravednosti i milosrđa koja vraćaju dostojanstvo i otvaraju putove prave slobode. Istaknuo je to državni tajnik kardinal Pietro Parolin predvodeći jučer, 25. siječnja, misu u katedrali u Kopenhagenu kao papinski legat povodom proslava XII. stogodišnjice početka misije svetog Ansgara u Danskoj. U devetom stoljeću benediktinski redovnik je stigao u Sjevernu Europu na misiju koja nije bila temeljena na strategijama ili uspjehu, nego na vjernosti Isusu - podsjetio je državni tajnik te dodao da je prva stvar koju je učinio bila oslobođenje nekoliko robova. Njegove su geste i danas aktualne, osobito u svijetu izranjenom novim oblicima ropstva - gospodarskim, kulturnim i duhovnim – te obilježenom isključivanjem i ravnodušnošću.

Nakon što je prenio pozdrave pape Lava XIV., jamčeći njegovu duhovnu blizinu, kardinal je istaknuo snagu veze izgrađene u prošlosti te još uvijek živu prisutnost pastoralne skrbi i evanđeoskoga žara koji su krasili Ansgarovu misiju prije dvanaest stoljeća. To je misija koja je proizašla iz izvanrednog iskustva oslobođenja u njegovu vlastitu životu - rekao je kardinal Parolin te dodao da je sveti Ansgar potaknut radošću Božjeg oprosta želio podijeliti tu radost s drugima, jer to je bila radosna vijest koju je nosio sa sobom.

Govoreći u hramu posvećenom benediktinskom monahu koji je bio prvi kršćanski misionar među narodima današnje Danske i Švedske, kardinal se prisjetio glavnih dijelova njegova života: od ulaska, još kao dječak, u francuski samostan Corbie, do preseljenja kao dvadesetogodišnjak u novoosnovani samostan Corvey u današnjoj Njemačkoj. Uslijedila je hrabra odluka o evangelizacijskoj misiji u Danskoj. U trenutku napuštanja poznatih mjesta i dragih ljudi kako bi pošao za Isusom, Ansgar nikada nije posustao, pokazujući hrabrost i povjerenje koje su impresionirale njegove suvremenike: njegov učenik i biograf zabilježio je u knjizi „Vita Anskarii“ zadivljenost onih koji su vidjeli kako donosi bolne odluke iz ljubavi prema Kristu. U svom djelovanju, benediktinac je svjedočio kršćanstvo živeći kao kršćanin, u skladu s Evanđeljem koje ne pruža apstraktna rješenja, nego viziju ljudske osobe čije dostojanstvo prethodi svakoj računici - istaknuo je državni tajnik.

U svojoj misiji, sveti se Ansgar suočavao s velikim protivljenjima i smatrali su ga neuspješnim, ali uspjeh nije bio ono što je tražio: u njemu se ostvarivao pavlovski paradoks 'ludosti križa' prema kojem u svijetu koji cijeni moć, utjecaj i uspjeh, Raspeti Krist izgleda kao neuspjeh. Ali ta je ludost Božja mudrost – pojasnio je kardinal Parolin - jer pokazuje ljubav sposobnu potpuno se darovati. Tako povijest Ansgarova života podsjeća da Crkva ne raste prvenstveno po brojkama, nego po muškarcima i ženama koji žive u vjernosti, ustrajnosti i ljubavi: misija počinje s preobraženim srcima – istaknuo je vatikanski državni tajnik. Pozvao je stoga prisutne na ovim slavljima na obnavljanje evanđeoske hrabrosti i čuvanje nade ondje gdje se povijest umorila svjedočiti da plodnost proizlazi iz ljubavi koja ujedinjuje i iz povjerenja u trajno Božje djelovanje, čak i u najranjivijim situacijama.

Danas Danska više nije pogansko mjesto koje je Ansgar zatekao po dolasku; povijest zemlje neizbrisivo je obilježena njegovom kršćanskom baštinom, a katolička zajednica, zajedno s luteranima i svim ljudima dobre volje, doprinosi kroz služenje, solidarnost i poštovanje ljudskog dostojanstva - istaknuo je kardinal te dodao da je Ansgar znao da misija Isusovih učenika započinje preobraženim srcem te da se zdravlje Crkve ne mjeri brojevima ili uspjesima, nego sposobnošću da hodimo s Kristom i da mu ostanemo blizu u svakoj prilici. (kta)