Zagreb: Predstavljanje knjige „Vjeko Božo Jarak. Svećenik u svijetu likovnih umjetnika“

U dvorani „Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na zagrebačkome Kaptolu, u četvrtak, 23. travnja 2026. godine, u 18 sati, bit će predstavljena knjiga „Vjeko Božo Jarak. Svećenik u svijetu likovnih umjetnika“. Knjiga govori o životu i djelu ovoga vrijednoga svećenika i sakupljača umjetnina. Knjigu je priredio Pero Marković, a izdana je u nakladi Založbe kralja Tomislava – Čapljina. Nakladnik je Stjepan Šutalo, a urednici: Biserka Rauter Plančić, Stanko Špoljarić, Ante Luburić, Mara Bošković, Stjepan Šutalo, Perica Jurković, Zdenko Vego i Pero Marković.

Ovaj događaj održat će se u organizaciji i pod pokroviteljstvom Založbe kralja Tomislava. Knjigu će predstaviti don Ante Luburić, biskupski vikar za Trebinjsko-mrkansku biskupiju i katedralni župnik u Trebinju i Slavko Harni, istaknuti hrvatski knjižničar i bibliograf, dugogodišnji djelatnik Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Ulaz je slobodan.

Dr. Vjeko Božo Jarak, svećenik, teolog, povjesničar umjetnosti, galerist, kolekcionar, rođen je u Opličićima, nekad Župa Prenj, a sada Domanovići, 15. studenoga 1931. godine od oca
Filipa i majke Zorke, rođ. Findrik. Kršten je 19. studenoga iste godine pod imenom Božo. U obitelji su rođena još tri brata: Anto, Mirko i Zdravko.

Događaji Drugoga svjetskog rata nagnali su mnoge obitelji, pa tako i Božinu na stalno seljenje iz mjesta u mjesto. Tako prvo seli u Sarajevo, zatim u Bosanski Brod, pa na Plehan, zatim u Mostar, odakle Božo odlazi u sjemenište u Visoko. Osnovnu je školu završio na Plehanu, gimnaziju u Visokome, franjevački novicijat u Kraljevoj Sutjesci, gdje je dobio ime Vjeko. Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu, u Zagrebu diplomirao, a u Ljubljani magistrirao, 1958. godine. Naslov magistarskoga rada bio je „Marija – suotkupiteljica u novijoj teološkoj literaturi“. U Ljubljani je i doktorirao 1959. godine, a naslov disertacije je bio „Uloga ekonomsko-društvenih uvjeta u nastanku kršćanstva“.

Za svećenika je zaređen u lipnju 1955. godine, u Sarajevu. Bio je kapelan u Dubravama i na Plehanu, profesor na Teologiji u Sarajevu, od 1960. do 1986., s boravkom na Bistriku, Plehanu i Butmiru. Obnašao je službe tajnika i definitora Provincije. Krajem 1986. godine dobio je indult sekularizacije i prešao kao dijecezanski svećenik u svoju rodnu Trebinjsko-mrkansku biskupiju s boravkom u Ordinarijatu u Mostaru.

Predavao je na Teološko-katehetskim institutima u Mostaru i Dubrovniku. Od 1996. godine živio je kao umirovljenik u Varaždinu. Služio se latinskim, njemačkim, ruskim, francuskim i talijanskim jezikom. Preminuo je 8. listopada 2025. godine u Svetoj obitelji u Mostaru.

(kta)