Tko može shvatiti

Pišem o temi koja je najčešći predmet »razgovora«. Zavjeti na doživotno beženstvo nisu tema medija, dok ne pukne »skandal«. Celibat, dar Božji »kojim se duhovnik slobodno stavlja na službu Bogu i ljudima«. Apostol piše: »Rado bih da budete bezbrižni. Neoženjeni se brine za Gospodnje, oženjen da ugodi ženi.« Problem? Više župljanima koji »sažalijevaju«, pa traže svaku priliku da nas dovedu u »vezu« i »dušobrižnicima« koji traže posljedice. »Za celibat ne postoji Božja zapovijed, apostoli su oženjeni, to je nasilje nad ljudskom prirodom, bilo bi više zvanja.« Malodušni »odlaze«, za neke se misli da žive »kao da su oženjeni«, većina ostvaruje zadano beženstvo kao izbor, a ne teret. I hrabrih i kolebljivih ima. Čemu tajiti? Navode Bibliju: »Plodite se i množite«, »ženska ljepota raduje oči, i to je najjača od svih ljudskih želja«, vjerujući da je beženstvo izvor »kompleksa i neuroza«, zaboravljajući da je ljubav mjerilo, samo su objekti različiti. Bilo bi mučno odreći se »od«, da nema onoga »za«. Izbor, nažalost, postaje sablazan.

Kršćanstvo nije »maniheizam«, nijekanje tjelesnosti, ona je u Božjem planu, sustvaralačka. Različiti su korijeni: »Ima ih od rođenja nesposobnih, koje ljudi onesposobiše i onih koji se odriču radi kraljevstva nebeskog. Tko može shvatiti neka shvati!« Teži dio svećeničkog života je osamljenost, koju poneki liječe na krivi način. Unatoč svemu u nama živi čovjek koji čezne za susretom, rukom ispruženom, očima u kojima se može prepoznati.

Ivan Pavao II: »Svećenik celibatom postaje čovjek za druge i u određenom smislu uzima službu oca, pa čak i majčinstva, nad svojom zajednicom. U tom smislu jednak je, na crkveni način, obiteljskom životu. Ostavljajući prirodnu obitelj, prihvaća duhovnu.« »Biti u vodi a ne biti mokar.« Tko nam vjeruje? Ni sami sebi, ponekad. Nisu ni Isusu. Krivo su tumačili susrete s Magdalenom, Samaritankom i s onima na »rubu«, »grešnicama«. Osuđivan. Neshvaćen. Da smo bar nevini kao on? Za nas vrijedi ona: »Bdijte i molite da ne padnete u napast!« »Iskušenja su korisna«, napisao je Toma Kenpenski, »premda su mučna i teška, ona pročišćuju.« I oženjeni i neoženjeni imaju ista pravila. I nije važno što »selo kaže«, važnije je što Bog misli o tebi, zar ne? To je ideal, a »mrijeti ti ćeš, kad počneš sam u ideale svoje sumnjati«!