Preobraziti svijet

Kršćanstvo je tijekom povijesti stajalo u različitim odnosima spram kultura s kojima se susretalo, u kojima je živjelo. Suprotstavljanje antičkoj kulturi i mnogoboštvu bila je karakteristika ranog kršćanstva koje je tako nastojalo očuvati vjeru u jednoga Boga. Već u kasnoj antici dolazi do prožimanja evanđelja i kulture što svoj vrhunac doseže u srednjemu vijeku kada kršćanstvo, često neodvojivo od vladara i vlasti, ulazi u sve pore društva (iako ne i u sva srca ljudi koji su ga prihvatili). Ta se slika ruši u novome vijeku kada sekularizacija dovodi do postupnog odvajanja kulture i vjere čije se posljedice još bolje vide danas. Zloporaba znanosti, pamfleti protiv kršćanstva i Crkve, suvremeni ateizam samo su neke od njih.

Usprkos takvoj društvenoj klimi, Crkva je uvidjela da osuda kulture i bijeg od sekulariziranog svijeta nije rješenje jer kako inače širiti Radosnu vijest spasenja? Kršćanski poziv ima stvarateljsku dimenziju koja je ujedno služiteljska - u odnosu prema Bogu i prema bližnjemu jer preobrazba svijeta prema Božjoj zamisli najljepši je odraz čovjeka kao slike Božje. No kako prožeti današnju kulturu evanđeoskim duhom i služiti istini kad je za mnoge kršćanstvo tek jedno od mogućih izbora među tolikom ponudom svjetonazora i religija? I temeljna vrijednost čovjekova dostojanstva polako iščezava iz današnje znanstveno-tehničke kulture koja se vrti većinom oko materijalnog i korisnog.

Suvremeni kršćani trebaju učiniti sve da postanu autentični Isusovi svjedoci i vjerni navjestitelji evanđelja. Vrijednosti koje kršćanstvo u sebi utjelovljuje moraju se vidjeti na svakome vjerniku jer svjedočanstvo životom najbolja je evangelizacija. Ona treba zahvatiti sve slojeve društva da bi čovjek pronašao ono što je izgubio u beskompromisnoj trci za posjedovanjem. Preobrazba suvremene kulture ostvarit će se tek kad se preobrazi čovjek jer on je - kao što su još prije više od 40 godina rekli oci Drugoga vatikanskog koncila - tvorac kulture.