VIDEO: Gvardijan Katušić u Busovači: Strašna je činjenica da drugome nanosimo zlo, a da se uopće ne kajemo

Središnje koncelebrirano Euharistijsko slavlje u dvorištu crkve sv. Ante Padovanskog u Busovači, sedamdesetak kilometara sjeverozapadno od Sarajeva, na patron ove župe 13. lipnja 2023. predvodio je župnik i gvardijan drevnog franjevačkog samostana u Fojnici fra Mario Katušić uz koncelebraciju brojnih svećenika i sudjelovanje velikog broja vjernika ove i drugih župa Lašvanske doline i šire.

U prigodnoj propovijedi fra Mario je kazao da su sveci model nasljedovanja Isusa Krista i zagovornici u raznim područjima ljudskoga života. Dodao je da vjernici nastoje svoje živote približiti životu svetaca tražeći među njima one koji bi im svojim životom bio bliski ili slični pa ih uzimaju za svoga zaštitnika.

„Sveci su važni su u našem duhovnom rastu, zagovaraju nas kod Boga i daju nam snagu da se pokrenemo. Ne treba uvijek očekivati da nam nebeski zaštitnik riješi sve naše probleme, ali dobro je kada u molitvi svecu osjetimo snagu koja nas pokrene. Snaga je važnija od potpunog rješavanja problema jer, kada se sami uhvatimo u koštac, nalazimo i učimo mnoge druge putove. Sveti Anto je sigurno jedan takav svetac. Ljudi mu se utječu ne samo u ovo vrijeme kada ga slavimo, ne samo u vrijeme trinaest utoraka ili devetnice, nego kroz cijelu godinu. Tješitelj je mnogih vjernika. Mnogima je pomogao u životu. Kada bismo mogli iscrtati karte hodočasničkih putova kod nas u Bosni, ovdje u Busovači, u Dolcu, Bugojnu, na Bistriku, Pidrišu i mnogim drugim Antinim mjestima, koliko bi samo staza bilo, koliko bi molitvom natopljenih staza bilo, koliko je tuda boli proneseno, nadanja, ali i zahvala; koliko je samo hodočasnika hodilo zbog svojih nemoćnih u obitelji. Lijepa bi to karta bila, ispunjena molitvom, lutanjima, traženjima. Dolasci svetom Anti ovdje u Busovaču posebni su i to vidimo kroz rijeke hodočasnika koji su se slili i danas i sinoć i ovih dana ovdje“, kazao je Mario podsjetio da se mnogi utječi sv. Anti moleći da ozdrave od raznih bolesti ali i u drugim potrebama. Ukratko je prikazo i Antin životni put od njegova rođenja u Lisabonu preko pokušaja da ode u Maroko u misije do dolaska i propovijedanja u Italiji.

„Put ga vodi u Italiju gdje se posvećuje proučavanju Svetoga Pisma. Važno mu je bilo Sveto Pismo, važno mu je bilo da nešto i nauči druge o njemu. I postoje dobar propovjednik koji je tješio ljude, pozivao ih na svetost. U propovjednima su se događala razna čudesa, a najvažnije je, kako neki pisci kažu, da su ga svi razumjeli. Razumjeli su ono što sveti Anto govori, propovijeda i postaje omiljen među svim narodima. Antin cijeli život bio je posvećen Svetom Pismu i Božjoj riječi. Njegov život je usmjeren bio na Boga, na propovijedanje, na pozive na svetost što je vrlo važno. I danas nam je potrebno imati takve ljude koji propovijedaju, koji svoj život temelje na istinitosti, koji životom i riječima propovijedaju Božju riječ. Nedostaje nam u svakodnevnom govoru istine. Čini mi se da nedostaje ljudi koji svoj život temelje na živoj Božjoj riječi. Imamo previše ljudi koji religiju, koji svakodnevni život iskorištavaju radi sebe. Često se Bogu, na žalost, molimo iz sebičnih razloga. Pogledajmo samo koliko ljudi jedni o drugima govore. Često se služimo govorom, riječima da drugome zagorčamo život. Osvrnimo se malo oko sebe. Koliko li je nas ljudi povrijedilo? Koliko vas stoji ovdje s teških povredama zbog drugih ljudi? Svatko. I sjetimo se, koliko smo mi drugih ljudi povrijedili, koliko smo loše govorili, koliko smo laži govorili? Riječima uništavamo živote drugih ljudi. Božju riječ smo potpuno iskrivili“, rekao je fra Mario.

„Pokušavamo se obogatiti tako što ljudima dajemo lažne nade. Pogledajmo samo državu i mjesta u kojima živimo, sve je obasuto lažima. Nema istine. Sve je to rezultat laži. I obični ljudi su krivi jer stalno šutimo na laž. Ne želimo o njoj govoriti. Neka laže dok je meni ovako dobro. Ne gledamo ljude oko sebe kako je onima koje pogađa direktno takva laž. Najgore je što se sve negativnosti, laži, progonstva neistomišljenika čine mirne savjesti. Strašna je činjenica da drugome nanosimo zlo, a da se uopće ne kajemo. Strašna je činjenica kada govorimo javno da bismo sve do sada ponovili; svo zlo koje smo učinili, opet bi ga uradili. Ne govore to neki drugi, ne govore s onog drugog svijeta iz drugog naroda nego mi vjernici, mi koji svaki dan se Bogu molimo, mi koji stalno smo u crkvi, znamo vraćati se na svoja zla, na svoje neistine, svoje laži“, kazao je fojnički gvardijan.

„Sveti Anto e često prikazuje sa Svetim Pismom pod rukom, s Isusovom riječi. Vidimo li mi kao vjernici Isusa u drugim ljudima? Je li onaj do mene, je li moje dijete, moja supruga, moj supružnik, moj susjed, moj brat i sestra, jesu li oni Božja stvorenja? Često zaboravljamo vidjeti Boga u drugome čovjeku. Stalno to radimo. Ne možemo vjerovati u Boga, a ne htjeti vidjeti ga u masama ljudi koji su u potrebama, koji su skrajnuti, koji su na marginama našega društva, one naše male zajednice koje smo protjerali. Zar one koji ne misle kao ja treba protjerati? Kao da se među nama događa etničko očišćenje svih onih neistomišljenika, svih onih koji drugačije misle, svih koji žele drugačije živjeti Sve to radimo. Vjernik katolik koji ispovijeda vjeru na temelju Svetoga Pisma ne smije biti nijemi promatrač života. Potrebno je izaći svoje sigurnosti i kazati što nije dobro u našem društvu, u našoj Crkvi, u našoj župnoj zajednici. Koliko još naših obitelji mora odavde otići da bismo progovorili? Koliko mladih iz naše Busovače mora sutra na put da bismo išta učinili? Pa pogledajmo našu Busovaču, iz godine u godinu sve nas je manje. Pa nisu ljudi krivi koji odlaze. To su mladi ljudi. To su ljudi koji nemaju utjecaj na ovaj život. To su krivice onih koji odlučuju. U takvim progonima ljudskog dostojanstva sudjeluje svatko tko šuti. Zato kao vjernici moramo biti oni koji neumorno pozivaju na svetost, na taj teški zahtjev Isusu. Sveti Anto se je usudio biti takav“, kazao je gvardijan Katušić.

Napominjući da bi se kršćani mogli podijeliti u tri skupine: one koji dobro poznaju Isusovu riječ ali to nije vidljivo u njihovu životu, zatim one koji smatraju da trebaju propovijedati Isusa na trgovima, a o Isusu jako malo znaju te na one koji poznaju Božju riječ i prema njoj žive.

„Prvu i lošu skupinu čine kršćani koji doista dobro poznaju Isusovu riječ. Puno je nas koji stalno 'brbljamo', koji stalno govorimo o Isusu, koje ga stalno propovijedamo, a u životu ništa ne činimo. Previše je nas i u narodu i u Crkvi koji samo govorimo, a u životu se to ne vidi. Zatvorili smo Isusa u vlastita 'brbljanja', ali pošto ga dovoljno ne ljubimo, ne pokazujemo Isusa životom. Ne treba samo sve znati o nečem, nego treba to što znam prenijeti u život. Drugu skupinu vjernika bi činili oni koji smatraju da Isusa ljube. Njima nije potrebno nikakvo znanje o Bogu. Takvih je ponajviše, čini mi se. Oni stalno govore da treba izići na trgove, treba propovjediti Boga među drugima, a oni o Njemu ništa ne znaju. Pa ne znaju da treba drugome oprostiti. Oni nisu pročitali da Isus sjeda sa svima za stol, da Isus voli onoga Mateja carinika iz nedavno čitanog evanđelja. Ne. Oni Isusa zatvaraju u svoje neznanje i često su prepreka drugima koji do Isusa žele doći“, kazao je gvardijan Katušić te spomenuo i treću skupinu kršćana.

„Treća skupina je ona u kojoj bi svi mi trebali biti, koji poznaju svoju vjeru, koji poznaju svoga Boga, koji poznaju Sveto Pismo i to provode u djelo; ono što znaju i vjeruju, to i žive. Takvih nam je potrebno, poput svetoga Ante koji se nije prepustio samo ljubavi i priči o ljubavi, nego se posvetio Svetom pismu, Isusovoj riječi onakvoj kakva je izvorna i u Svetom Pismu zapisana. I tako je živio svakodnevno. Zato, draga braćo i sestre, nemojmo biti sebični u zahtjevu pred svetim Antom; nemojmo samo tražiti nekakva čudesa, nego tražimo hrabrost da promijenimo svoj život kako je to učinio sveti Anto. Njegova promjena ga je učinila svetim. I mene će moja promjena života nabolje učiniti boljim čovjekom, svetim čovjekom. Možda ću i svoje probleme smanjiti, manje će ih biti. Zato nemojmo samo tražiti čudesa nego tražimo da nam Anto bude putokaz kako treba živjeti, da nam pokaže put prema Bogu, da nam pokaže kako hrabar biti“, poručio je fra Mario u svojoj propovijedi. (kta)