Smrtni ostaci nadbiskupa Čekade preneseni u sarajevsku katedralu

U petak, 28. listopada, iz grobnice obitelji Čekada na sarajevskom gradskom groblju Bare preneseni su u sarajevsku katedralu Srca Isusova smrtni ostatci vrhbosanskog nadbiskupa dr. Smiljana Franje Čekade. Misu zadušnicu za pokojnog nadbiskupa Smiljana Franju i za sve preminule vrhbosanske nadbiskupe predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje 24 svećenika među kojima su bila i dvojica tajnika nadbiskupa Čekade: fra Leopold Rochmes, generalni vikar Beogradske nadbiskupije i član Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji je bio tajnik najprije u Skopju pa potom u Sarajevu, i vlč. mr. Božo Odobašić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Na Misi su sudjelovali i sin pokojnog nadbiskupova brata Vladimira Želimir Čekada i kćeri Dubravka Šeparović i Smiljana Katilinić, a njih troje žive u Zagrebu. Na Misi je, između ostalih, sudjelovao i veći broj sestara Služavka Malog Isusa na čelu s provincijalnom glavaricom s. Admiratom Lučić.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je zahvalio rodbini pokojnoga nadbiskupa Čekade za suglasnost da se njegov smrtni ostaci prenesu u katedralu gdje su već sahranjeni nadbiskupi Josip Stadler, Marko Alaupović i Marko Jozinović dok su smrtni ostaci nadbiskupa Ivana Šarića godine 1997. dovezeni iz Madrida i položeni u crkvu sv. Josipa na Marijinom Dvoru u Sarajevu. Potom je ukratko prikazao životni put nadbiskupa Čekade podsjetivši da je rođen 29. kolovoza 1902. u Uskoplju (Donji Vakuf) u obitelji s petoro djece, od kojih su uz njega i dva brata - Čedomil i Milivoj - postali svećenici. Spomenuo je da je Smiljan Franjo 1925. godine zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije nakon čega mu je povjerena župa Jelaške kod Olova. Kazao je da ga je nadbiskup Ivan Šarić uskoro poslao na studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje je doktorirao 1928. godine. Dodao je da je po povratku u Sarajevo imenovan vjeroučiteljem i odgojiteljem u konviktu „Kralj Tomislav“ Hrvatskoga kulturnog društva „Napredak“ te da je od 1928. do 1933. bio urednik „Katoličkog tjednika“ da bi kasnije bio imenovan župnikom u Bosanskom Brodu gdje ga je 1939. zateklo imenovanje za pomoćnog biskupa vrhbosanskog.

Kardinal Puljić je nadalje podsjetio da je Smiljan Franjo Čekada 1940. imenovan skopsko-prizrenskim biskupom, a 1967. godine vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom s tim da rezidencijalnim nadbiskupom postao 1970. godine. Kazao je da je nadbiskupu Čekadi, nakon što je 1946. godine umro biskup banjolučki mons. Josip Garić, bila povjerena i privremena upravlja Banjolučkom biskupijom do 1949. godine. Istaknuo je i da je, u vrijeme kada je komunistička vlast podupirala tzv. svećenička udruženja, bio progonjen i zlostavljan pa mu je čak bio zabranjen dolazak u BiH. Kao posebnu zaslugu nadbiskupa Čekade, kardinal Puljić je spomenuo ponovno otvaranje Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa 1969. godine kada je bio primoran otkupiti od vlasti oduzeti dio zgrade Bogoslovije. Kazao je i da je ponovno pokrenuo službeno glasilo „Vrhbosna“, otvorio Misijsku središnjicu, pokrenuo glasilo „Vrelo Života“... Spomenuvši da je nadbiskup Čekada preminuo 18. siječnja 1976. u Sarajevu, kazao je da će u istu grobnicu biti preneseni i zemni ostatci nadbiskupa Marka Alaupovića iz grobnice u koju je sahranjen prvi vrhbosanski nadbiskup sluga Božji Josip Stadler. Dodao je da će tako u jednoj grobnici ostati samo zemni ostaci nadbiskupa Stadlera za kojeg je pokrenut dijecezanski proces proglašenja blaženim. Izrazio je radost što mu je pošlo za rukom prebaciti i smrtne ostatke nadbiskupa Šarića iz Madrida u Sarajevo pa tako svi vrhbosanski nadbiskupi počivaju u sjedištu Vrhbosanske nadbiskupije. Pozvao je svećenike i vjernike na zahvalnost svima biskupima koji su svjedočili vjeru u Vrhbosanskoj nadbiskupiji i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Na kraju Mise kardinal Puljić i nazočnici, svećenici, redovnice i vjernici izmolili su opijelo kod lijesa nadbiskupa Čekada koji je potom stavljen u grobnicu u dnu katedrale u kojoj su pohranjeni smrtni ostaci nadbiskupa Alaupovića i Jozinovića.

Život i djelovanje nadbiskupa Smiljana kao ordinarija biskupa u Skopju i kao nadbiskupa u Sarajevu ove godine okrunjen je i medaljom države Izrael, Jad Vashem, Jeruzalem od 8 veljače 2011. koja je utvrdila da je Smiljan Franjo Čekada kao skopski biskup pod cijenu vlastitog života spašavao Židove iz tamošnjeg logora u vrijeme drugog svjetskog rata. Medalja „Pravednik među narodima“ post mortem Smiljanu Franji Čekadi u Skopju (Makedonija) uručena je živim nasljednicima brata Valdimira: sinu Želimiru i njegovim sestrama Dubravki i Smiljani u Skoplju prigodom otvaranja Memorijalnog centra holokausta u Skoplju 10. ožujka 2011. (kta)

foto