Dana 30. listopada u svom rodnom mjestu Slatina u župi Komušina kod Teslića sahranjen je vrhbosanski svećenik preč. dr. Ivo Balukčić, župnik župe Glavosjeka sv. Ivana Krstitelja u Odžaku i dekan doborskog dekanata. Nakon što su se župljani Odžaka i okolnih župa u svojoj župi dan ranije oprostili od svog župnika i dekana, posmrtni ostaci pokojnog Ive dopremljeni su u župnu crkvu i Gospino svetište u Komušini i stavljeni pred oltar.
Sveti misu za pokojnog svećenika Ivu u prepunoj crkvi predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s predsjednikom Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjom Komaricom, biskupom banjolučkim, i mons. dr. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom u BiH, te uz suslavlje oko sto svećenika – dijecezanskih i redovničkih – ne samo s teritorija Vrhbosanske nadbiskupije nego i iz ostalih biskupija u BiH i iz Republike Hrvatske. Na Misi je sudjelovalo i pedesetak časnih sestara među kojima sestre franjevke Misionarke Marijine iz Odžaka s kojima je pokojni župnik Ivo puno surađivao, zatim sestre Kćeri Božje ljubavi predvođene provincijalnom glavaricom s. Elvirom Tadić, sestre Služavke Malog Isusa na čelu s provincijalkom s. Admiratom Lučić, sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog predvođene provincijalnom glavaricom s. Terezijom Karača te sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Vjernicima župe Komušina pridružio se veći broj župljana Odžaka i župa doborskog dekanata. Među vjernicima bili su i predstavnici Hrvatskog katoličkog radija, Religijskog programa Hrvatske televizije, Radio Marije i Radio Odžaka, a Misu zadušnicu izravno je prenosio Radio Posavina.
Prije Mise nazočnima se obratio komušanski župnik i čuvar svetišta vlč. Anto Ćosić st. ističući da je smrt svećenika Ive teška i bolna za sve koji su ga poznavali kao dobra, savjesna i pastoralno zauzetog svećenika koji je volio i živio svoj svećenički poziv. Posebne izraze sućuti uputio je pokojnikovoj sestri Mariji, braći Jozi, Tuni i Marku ističući da je pokojni svećenik Ivo svoju ljubav prema rodnoj župi Komušina na osobit način pokazao u teško ratno vrijeme kada je župa krvarila i bila spaljena. „Među prvim povratnicima u Komušinu bili su njegov pokojni otac i majka“, kazao je župnik Ćosić izražavajući zahvalnost pokojnom svećeniku Ivi u ime svih Komušanaca i svećenika rodom i te župe.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao kako mu je s godinama sve teže govoriti na sahranama jer je svjedok da život nosi sa sobom odgovornost. Podsjetio je da od 30. travnja 2007. godine sahranjuje osamnaestog dijecezanskog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. „Posebno mi teško padne kada Gospodin uzme iz naše sredine pojedinog svećenika koji je itekako značio u svećeničkom radu i djelovanju“, rekao je kardinal Puljić ističući da na početku Godine vjere žele na osobit način i na smrt gledati s vjerom. „Naša se životna svijeća gasi onog trenutka kada Gospodin odluči. Tako se i Ivina svijeća ugasila i tu su njegovi zemni ostaci, a dušom je već kod Gospodina. S vjerom ga ispraćamo jer vjerujemo za život vječni“, kazao je kardinal Puljić napominjući da se i tijekom nedavno svršene Biskupske sinode željelo osnažiti vjeru u vječni život. „Isus jamči život vječnima onima koji blaguju kruh života. Naš je dragi misnik Ivo kao svećenik predvodio Mise, propovijedao, hranio sebe i druge Euharistijom. Tom vjerom nadamo se da ću mu Gospodin sve ono ljudsko oprostiti i za to molimo i da će ga primiti u svojoj vječnoj ljubavi za stol u kraljevstvu Božjem da slavi vječnu Euharistiju“, riječi su kardinala Puljića koji se prisjetio zajedničkog hodočašća s pokojnim Ivom i drugim svećenicima u Svetu zemlju. „Tako se radovao da je mozaik Gospe Kondžilske postavljen u trijem bazilike Marijina Navještenja u Nazaretu kako bi bio veza Nazareta i Komušine. Vjerujem da se sada raduješ jer vidiš d sve što si živio i radio nije bilo uzalud nego za ljubav Božju“, rekao je kardinal Puljić koji se prisjetio i čestih razgovora u sjemeništu „Zmajević“ u Zadru gdje su zajedno bili odgojitelji što je svećenik Ivo kasnije nastavio u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. „Svaki svećenik je odgojitelj u vjeri i savjesti. To si s posebnom ljubavlju radio kroz medije jer si shvatio da su ta nova sredstva silno pomagalo novoj evangelizaciji. Buditi vjeru u ljudima da upoznaju Krista i prihvate ga u svoj život – za to si izgarao i to si volio. Dogorio si u tom poslanju“, kazao je kardinal Puljić zahvaljujući pokojnom Ivi za njegovo ljudsko i svećeničko služenje, za njegovo izgaranje i za svaku njegovu žrtvu moleći da Gospodin sve njegove slabosti oprosti i moleći pokojnog Ivu da oprosti njemu i svima drugima kad ga možda nisu razumjeli. Na kraju mu je zaželio radosnu vječnost u Božjoj ljubavi.
Na kraju Mise generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. mr. Luka Tunjić ukratko je prikazao životni put pokojnog svećenika Ive. Napominjući da je svećenik Ivo bio tehnički urednik Vrhbosne i glavni i odgovorni urednik Katoličkog tjednika, kazao je da se tijekom cijelog njegova svećeništva osjećao dar i ljubav prema medijima, kako na župama u kojima je pastoralno djelovao tako i na drugim službama koje su mu bile povjerene. „Već u bogoslovskim danima, usudio bih se reći već tada, proročki, svjestan moći medija, promicao je Krista raspetoga i uskrsloga, vrijednosti Katoličke Crkve kroz pisanu i izgovorenu riječ, pišući u različitim tiskovinama i časopisima te pripremajući i gostujući na radijskim i televizijskim emisijama. U korak s vremenom katehizirao je na najsuvremeniji način. O tome na poseban način svjedoče novinari i medijske kuće s kojima je surađivao te brojni intervjui, članci, knjige, projekti...“, kazao je mons. Tunjić ističući da je pokojni Ivo oporučno sve ostavio Vrhbosanskoj nadbiskupiji i Crkvi Božjoj što jasno govori za koga je živio.
„Kao vaš brat u vjeri u umrlog i uskrslog Krista Spasitelja svih ljudi – izražavam – osobito Vama dragi kardinale i draga rodbino iskrenu kršćansku sućut i duhovnu blizinu u ovom času molitvenog, vjerničkog opraštanja od vrijednog sina naše Domovinske Crkve, zauzetog i savjesnog radnika u Božjoj njivi na području ove nadbiskupije i metropolije, neumornog branitelja i promicatelja identiteta katolika i Hrvata u našoj domovini – Kristovog svećenika Ive“, kazao je biskup Komarica u oproštajnoj riječi napominjući da pokojnog svećenika Ivu osobno poznaje još iz njegovih studentskih dana koncem 70-tih godina prošlog stoljeća i da ga pamti kao izvrsna studenta, revna i pozitivna u slobodnim aktivnostima života i rada bogoslovske zajednice. „Vjerujem da ćete se svi vi, koji ste ga poznavali još bolje nego ja – sa mnom složiti, da je preminuli naš brat svećenik Ivo, kao teolog, župnik, dekan i neumorni promicatelj evangelizacije pomoću katoličkih sredstava javnog priopćavanja ostavio iza sebe prepoznatljivi trag vjerodostojnog služenja svojoj Crkvi, svome narodu i svojoj domovini Bosni“, istaknuo je biskup Komarica moleći da pokojni Ivo „isprosi kod Krista, Velikog Svećenika – svoga nasljednika u vinogradu Božjem naše domovinske Crkve“.
U ime vjernike župe Odžak od pokojnog župnika Ive dirljivim riječima oprostio se župljanin Mijo Matanović, zastupnik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, ističući da je župa Odžak, dolaskom dr. Ive Balukčića za župnika u listopadu 2006. „dobila čovjeka koji je obilježio sve ove godine sadržajima koji su našu župu pa i općinu Odžak preporodili kako u vjerskom tako i u kulturnom, nacionalnom, socijalnom i svakom drugom pogledu“. Naglasio je da je župnik Balukčić oko sebe okupljao mnoštvo ministranata, pjevača, čitača i drugih vjernika pokazujući poseban osjećaj prema potrebnima kao i da je organizirao konferencije i simpozija o održivom povratku, stradanjima Hrvata odžačkog kraja u II. svjetskom ratu i poraću, izdavao zbornike, organizirao hodočašća u Komušinu, Mariju Bistricu, Lurd i Svetu Zemlju te hodočašće odbojkaških prvaka BiH iz Odžaka Svetom Ocu... „Dragi naš župniče, s neizmjernom tugom u srcima, suzama u očima, u ime časnih sestara franjevki Misionarki Marijinih, župljana naše župe, odžačkog kraja i cijele Posavine želim ti izreći jedno veliko ljudsko hvala“, kazao je gospodin Matanović.
Riječi oproštaja u ime generacije svećenika izrekao je župnik vlč. Marko Lacić, a u ime župa doborskog dekanata župnik vlč. Pavo Brajinović te u ime rodbine nećak Franjo Balukčić.
Lijes svećenika Ive iz crkve su iznijeli i u groblje unijeli svećenici rodom iz upe Komušina koji su se za ovu tužnu prigodu okupili iz raznih zemalja u kojima žive i djeluju. Svećenik ivo sahranjen je u groblju u rodnoj Slatini, a sprovodne obrede, koji su završeni uskrsnom popijevkom „Kraljice neba, raduj se“, vodio je kardinal Puljić.
Preč. dr. Ivo Balukčić je rođen 3. listopada 1953. godine u Slatini, župa Komušina, od oca Franje i majke Dome rođ. Kulašević. Osnovnu školu je pohađao u Slatini i Tesliću, srednju školu – sjemenište u Zadru a teologiju u Sarajevu. Za đakona je zaređen 3. prosinca 1978. godine u Sarajevu a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 29. lipnja 1979. godine, također u Sarajevu.
Iste godine, 25. listopada je imenovan privremenim župnikom u Turbetu, a 28. studenog župnim vikarom u Brčkom gdje ostaje do 15. siječnja 1980. godine kada je premješten za župnog vikara u Zavidoviće. Prefektom u Zadru je imenovan 19. prosinca 1980. godine. Na toj službi ostaje nepune tri godine kada je 5. listopada 1983. godine poslan na postdiplomski studij u Rim. Teologiju duhovnosti je magistrirao 1985. godine. Te godine 2. rujna je imenovan prefektom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, a 10. ožujka 1987. godine je imenovan voditeljem duhovnog centra za duhovna zvanja Vrhbosanske nadbiskupije . Već naredne godine 19. siječnja je imenovan i tehničkim urednikom službenog glasila Vrhbosna. Župnikom katedralne župe u Sarajevu je imenovan 10. lipnja 1988. godine a dekanom Sarajevskog dekanata 8. siječnja 1990. godine. Rat je dočekao u Sarajevu, a većinu rata proveo je radeći u caritasu Biskupske konferencije BiH u Zagrebu. Nakon rata 1. travnja 1996. godine je imenovan voditeljem Hrvatske katoličke misije u Lyonu i koordinatorom povezivanja naših župa sa župnim zajednicama u Francuskoj. Na postdiplomski studij u Lugano je poslan 27. rujna 1997. godine, gdje ostaje do 2002. godine i postiže doktorat iz fundamentalne teologije. Po povratku iz Lugana 10. lipnja 2002. godine je imenovan sucem delegatom za dijecezanski proces u kauzi blagopokojnog prvog nadbiskupa vrhbosanskog dr. Josipa Stadlera, a 10. rujna iste godine je imenovan glavnim i odgovornim urednikom obnovljenog Katoličkog tjednika. Na toj službi ostaje četiri godine. Profesorom Pastoralne teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji je imenovan 28. listopada 2003. godine. I prije ovog imenovanja je preč. Balukčić, postigavši magisterij iz duhovne teologije od 1985. godine, predavao duhovno bogoslužje na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Nakon službe glavnog i odgovornog urednika Katoličkog tjednika 13. listopada 2006. godine je imenovan župnikom u Odžaku a naredne godine 19. listopada i dekanom Doborskog dekanata. Uz nabrojene službe preč. Balukčić je bio u nekoliko mandata i aktivni član različitih vijeća naše Nadbiskupije i vijeća BK BiH. Vršeći službu župnika u Odžaku i Doborskog dekana, preminuo je, opremljen svetim sakramentima, u bolnici Dubrava u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti, 27. listopada 2012. u 60 – oj godini života i 34 – oj godini misništva. (kta)
Sarajevo, Uto, 31. Pro. 2024.
Sarajevo, Ned, 15. Pro. 2024.
Sarajevo, Sub, 14. Pro. 2024.
Lug-Brankovići, Sub, 07. Pro. 2024.
Sarajevo, Čet, 05. Pro. 2024.
Mostar, Uto, 03. Pro. 2024.
Slavonski Brod, Ned, 01. Pro. 2024.
Sarajevo, Sub, 30. Stu. 2024.
Rim, Sri, 04. Pro. 2024.
Vatikan, Sri, 04. Pro. 2024.
Vatikan, Sri, 04. Pro. 2024.
Aachen, Sri, 04. Pro. 2024.