Reakcija na Saopćenje Rijaseta IZ-e u BiH

Nije svačije kroz selo pjevat'


Sarajevo,  Sri, 25. Sij. 2012.

Urednik Katoličkog tjednika vlč. Josip Vajdner napisao je komentar na Saopćenje Službe za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini koji prenosimo u cijelosti:

Reakcija na Saopćenje Rijaseta IZ-e u BiH

Urednik Katoličkog tjednika Josip Vajdner

Služba za odnose s javnošću Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini reagirala je 20. siječnja, na izjavu vrhbosanskog nadbiskupa metropolita Vinka kard. Puljića koju je dao prigodom svoga posjeta katoličkoj humanitarnoj organizaciji Kirche in Not.

            Oni koji su pisali saopćenje najprije se prisjećaju susreta kardinala Puljića i reisu-l-uleme dr. Mustafe Cerića 9. siječnja ove godine kada su dva vjerska lidera „pozvali na dijalog, smirivanje tenzija u društvu...“.
            Konstatiraju da se prigodom toga susreta dvaju poglavara Kardinal nije žalio na „neravnopravan položaj katolika u Sarajevu, niti je spominjao broj izgrađenih džamija, niti je brojao koliko ima 'vehabija' u našoj zemlji“. No, kažu da je „umjesto toga vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić otišao u humanitarnu, odnosno misionarsku katoličku organizaciju 'Pomoć crkvi u nevolji' (ACN), u Blektaunu u Australiji, da optuži svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake zbog toga što podižu džamije, što među njima ima između 3.000 i 5.000 'vehabija', ali državna vlast nema hrabrosti da ih 'očisti', kao što su imale one vlasti što očistiše muslimane Bošnjake iz Prozora, Stoca, Mostara, Čapljine, Livna itd.“
            Piscima ovog saopćenja zasmetalo je što se Kardinal požalio „svojoj braći katolicima“ da se događa islamizacija Bosne, samo što im je promaknula „mala pogreška“ te su umjesto Bosne napisali da se kardinal Vinko žalio na „islamizaciju Bošnjaka“.
            Zato izjavljuju: „Proces deislamizacije Bošnjaka je, na žalost kardinala Puljića, zaustavljen. A zaustavili su ga muslimani koji su preživjeli genocid, logore Gabele, Heliodroma i drugih mjesta, koji su prolazeći kroz golgotu stradanja i mučenja vratili svoj ponos na islam...“
            Zbog toga mu sugeriraju da je trebao svojoj braći u Blektaunu, u Australiji govoriti o stradanju muslimana Bošnjaka „u Ahmićima, mogao ih je informirati o tome ko je srušio Stari most u Mostaru, mogao im je kazati i broj muslimana Bošnjaka koji su bili zatočeni u logorima po Hercegovini koje su držali Hrvati katolici, mogao je kardinal Puljić svojoj braći kazati i broj optuženih katolika Hrvata za ratni zločin u Bosni i Hercegovini“.
            Potom podsjećaju da je Kardinal „završio projekat ukupne površine od 5.365,99 metara kvadratnih, a da Rijaset Islamske zajednice još uvijek nije podigao svoje sjedište...“
Priopćenje završava riječima: „Žao nam je, ako je tačno to što su mediji prenijeli, što je kardinal Puljić na takav način predstavio svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije svojoj braći katolicima u inozemstvu i na taj način pokazao dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost.“ No, ističu da usprkos svemu Islamska zajednica ostaje „dosljedna svome obećanju“ i da će sudjelovati u skupu „za mir“ koji će se u rujnu ove godine održati u Sarajevu u organizaciji Zajednice sv. Egidija. Time će, kako ističu, demantirati sve „tužbe i optužbe koje nas ovih dana pogađaju sinhronizirano i od istočnog i od zapadnog susjeda“.
 
Profesionalizam MINA-e
 
Cjelokupan tekst priopćenja izišao je na stranici www.rijaset.ba a objelodanila ga je MINA. Uz priopćenje, odnosno reagiranja na Kardinalov istup, donesen je i tekst onoga što je Kardinal govorio – ukoliko je tako govorio kako su novinari prenijeli – i to na bosanskom i engleskom jeziku. To, dakako, nepristrasnom čitatelju omogućava bolji uvid u stvarnost te je ovaj čin za svaku pohvalu. Profesionalizam na djelu, rekli bismo.
 
Od banalnih do bitnih, sadržajnih pogreški
 
Istodobno konstatirajući profesionalizam u MINA-i to ne možemo kazati za sadržaj priopćenja koji stiže iz Službe za odnose s javnošću Rijaseta IZ-e.
Već i površnim čitanjem uočavaju se logičke pogreške svojstvene potpunim amaterima u svijetu odnosa s javnošću. Je li to namjerno ili nenemjerno učinjeno; iz neznanja ili iz obmanjvanja javnosti, to znaju oni koji su pisali.
No krenimo redom:
 
U Saopćenju piše da je kardinal Puljić bio u „humanitarnoj, odnosno misionarskoj katoličkoj organizacij Pomoć crkvi u nevolji (ACN), u Blektaunu u Australiji“ iako Kardinal već mjesecima nije bio u Australiji. To se vrlo lako moglo provjeriti pozivom u njegov ured ili „u jednom komšijskom razgovoru“. No, zašto trošiti novac na telefonske impulse kad se jednostavno može izmisliti? Neznanje ili aljkavost?, odgovor znaju u Rijasetovoj Službi za odnose s javnošću.
Usput rečeno, sjedište ove crkvene institucije nalazi se u gradu Königstein u Njemačkoj (vrlo slično Australiji, nema što). Dakle, Kardinal je tamo išao i tamo, između ostaloga, odgovorio na upit novinara o svom viđenju situacije u BiH.
 
Naopaka logika „natjecanja u lošem“
 
Nadalje, Kardinalu se predbacuje da je išao optuživati „svoje komšije muslimane“ zbog ovog i onog. Međutim, u odgovoru ni riječi na ono za što ga optužju.
Nadbiskup Puljić u svom istupu ničim nije optužio svoje komšije muslimane nego je naglasio da bi i „katolici trebali imati ravnopravan položaj“ u društvu te u tom kontekstu spomenuo problem nevraćene crkvene imovine i nejednakog tretiranja kod vlasti kada je riječ o katoličkoj i muslimanskoj zajednici.
Oni koji iole prate zbivanja u BiH moći će posvjedočiti kako je situacija takva da bi se svaka zajednica mogla požaliti na diskriminaciju ove ili one vrste u društvu. Generalno, uvijek lošije prolaze oni koji su u manjini. No, jedno se zlo ne može pravdati drugim. Ako Kardinal ukaže na neravnopravan položaj Hrvata u, primjerice, Sarajevu, onda je sramotno to pravdati lošim društvenim položajem Bošnjaka u, primjerice, Stocu. A, upravo to je intencija ovog priopćenje iz Rijaseta.
Pitamo se, zar vjerske zajednice ne bi trebale sve učiniti kako bi nestalo diskriminacije i netrpeljivosti u bh. društvu?
Ako se komšija nekomu požali da ga nešto boli, nije komšijski reći: „Šta će on i njegova bol, vidi koliko mene boli“. Ovakvom logikom „natjecanja u lošem“ nećemo nigdje stići. Umjesto da komentiraju sadržaj onoga što je kardinal Vinko govorio, pisci Saopćenja to zanemariju ističući probleme koje ima bošnjačka zajednica (to su stvarni i ozbiljni problemi koje treba rješavati, ali nisu predmet kardinalovog istupa; o njima se može i treba razgovarati; kao i o problemima svih naroda u BiH, osobito ondje gdje su u manjini).
 
Islamizacija Bosne nije isto što i islamizacija Bošnjaka
 
Ono što posebno bode u oči u tekstu Saopćenja jest još jedna logička pogreška prelaska u drugi red. O čemu je riječ?
Kardinal je iznio svoje mišljenje da se događa „islamizacija Bosne i Hercegovine“ te naveo činjenice da se svakodnevno grade nove džamije zahvaljujući „petrodolarima“ i da se množi broj radikalnih muslimana – vehabija što zabrinjava katoličku (i ne samo katoličku nego i srpsku i bošnjačku) zajednicu.
No, u Saopćenju se izvrće ovo te se navodi kako je „Kardinal optužio svoje komšije muslimane Bošnjake, što će reći Islamsku zajednicu u Bošnjaka, za islamizaciju Bošnjaka, koji su skoro bili pristali na deislamizaciju tokom proteklih nekoliko decenija.“
Prema onomu što se može pročitati kardinal Puljić o „islamizaciji Bošnjaka“ nije izustio ni riječi. Vjerojatno se to piscima Saopćenja „meščinilo“ pa su „opalili“ po tom. Zbog toga slavodobitno kažu: „Proces deislamizacije Bošnjaka je, na žalost kardinala Puljića, zaustavljen. A zaustavili su ga muslimani koji su preživjeli genocid, logore Gabele, Heliodroma i drugih mjesta, koji su prolazeći kroz golgotu stradanja i mučenja vratili svoj ponos na islam...“
Svi koji su se susreli s istinskim vjernicima bez obzira kojoj religiji pripadali, reći će kako je dobro takvoga čovjeka imati za susjeda/komšiju. Vraćanje Bošnjaka – nakon godina komunističke indoktrinacije „bezboštva“ – vrijednostima izraženima u islamu koji će doprinijeti suživotu i uvažavanju različitosti koje nosi naša domovina Bosna i Hercegovina, samo može radovati čovjeka. U narodu postoji nebrojeno mnogo primjera koji pokazuju da pravi vjernik, musliman, pravoslavac ili katolik, ili jednostavno čovjek koji živi slušajući glas savjesti a ne pripada niti jednoj religiji, svome komšiji vrijedi više nego brat rođeni. Zbog toga se Kardinal nije tužio na „islamizaciju Bošnjaka“ nego na dolazak radikalnih „tumača islama“ koje Reisu-l-ulema naziva „novim muslimanima“.
Valja podsjetiti da zabrinutost zbog takvih „novih“ dijele svi narodi u BiH i ne treba taj problem sakrivati pod tepih ili ga – kako je slučaj u Saopćenju iz Rijaseta – u širokom luku zaobilaziti. Zar se treba dogoditi slučaj Topalović ili Jašarević da bi se o tomu nešto iz službene IZ-e čulo?
Prema sadržaju Saopćenja izgeda da je Kardinal gori što o tomu nešto kaže nego oni koji taj radikalizam podupiru, šire i žive ne tolerirajući ništa i nikoga.
Da bi se skrenula pozornost od te teme spominju se stradanja Bošnjaka tijekom rata te se upućuje na logore koje su držali Hrvati ili mjesta gdje su Hrvati počinili masovna ubojstva nad Bošnjacima. Mora se kazati: to JEST žalosna činjenica i za nju svi odgovorni trebaju (ili već jesu) odgovarati. No, ako ćemo tom logikom ići onda možemo navesti logore u rukama Bošnjaka muslimana gdje su Hrvati stradavali ili mjesta gdje su Bošnjaci činili masovna ubojstva Hrvata (a za mnoga nitko još uvijek nije odgovarao). No, to jednostavno nije NORMALNA argumentacija u ovom kontekstu i ona će nas odvesti na pogrešnu stranu, u nove razdore.
 
Svećenički dom – „argument“ za sve
 
Ilustirajući neravnopravan položaj Hrvata Kardinal je naveo da crkvena imovina nije vraćena dok je drugačiji slučaj s muslimanskom imovinom. Kao „odgovor“ na to autori Saopćenja pitaju Kardinala zašto se nije pohvalio „svojoj braći u Australiji da je završio projekat ukupne površine od 5.365,99 metara kvadratnih, a da Rijaset Islamske zajednice još uvijek nije podigao svoje sjedište“. Dakako, navođenjem ovih „metara kvadratnih“ misli se na Svećenički dom Vrhbosanske nadbiskupije koji je izgrađen prošle godine.
Prema „vibracijama“ koje doze iz Rijaseta izgleda da je ova građevina „argument“ za sve. Prisjetit ćemo se da je svojedobno na upit novinara Senada Hadžifejzovića koji su argumenti da zgrada Rijaseta IZ-e bude izgrađena, jer se čuju priče da „tu zgradu gradi sebi“, reis Cerić cinički prvo pohvalio Općinu Stari Grad što je Vinku Puljiću „u rekordnom vremenu“ dala dozvolu za izgradnju „njegove rezidencije od 5.000 m2“ te mu čestitao za tu stvar. Nevažno, dakle, što to jedno s drugim nije imalo veze.
Nevažno, je i u kontekstu u kojem govorimo, to što Svećenički dom nema veze s povratom imovine. Važno je da je on izgrađen i da nekomu služi kao „univerzalni“ argument o položaju Hrvata u Sarajevu.
 
Lice i naličje
 
Kao zaključak svega što su prethodno rekli u Saopćenju se na kraju izražava „žaljenje“ što je Kardinal „pokazao dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost“ jer je tako kako je, predstavio svoj grad i svoju zemlju. Premda za ovu konstataciju nemaju nikakvih argumenata jer Vinko kard. Puljić i u BiH govori o ovim problemima na sličan način, to njima nije važno.
Iz svega priozlazi kako je najbolje da Kardinal odsada, kada hoće nešto u javnost reći, prvo pita Službu za odnose s javnošću Rijaseta IZ-e pa onda kaže. Neka ova Služba dadne odgovore kako je Hrvatima katolicima u Sarajevu i Bosni i Hercegovini kako bi ih Kardinal svakom prigodom u tuzemstvu i inozemstvu mogao ponoviti. Na taj način – prema njima – on neće pokazivati jedno lice „za vani“, a drugo „za unutra“.
Dok se ovakve floskule izbacuju u javnost vrijedi pitati: „Je li isto lice službene IZ-e prema vani i unutra?“
Hoće li odgovorne osobe iz ove institucije isti stav zauzimati prema fenomenu vehabizma u BiH, kada govore na Zapadu i kada se obraćaju javnosti u našoj domovini? Hoće li „novi muslimani“ biti jednako tretirani na različitim „dijaloškim konferencijama“ i u bosanskohercegovačkoj svakodnevici. Što pokazuju dosadašnja iskustva? Što na to sve kažu „stari muslimani“ – oni kojima ovi „novi“ žele odrađivati kako će klanjati i kako će živjeti svoju vjeru? Odgovor na ova pitanja mnogo toga kaže o ovoj tematici „dva lica“.
 
Voda na mlin destruktivnim snagama
 
U završnim retcima Sapoćenja ističe se odluka IZ-e da ipak sudjeluje na međunarodnom susretu za mir koji će se održati u Sarajevu (mjesec rujan), u organizaciji Zajednice sv. Egidija, i to da „pokaže i demantira sve tužbe i optužbe koje nas ovih dana pogađaju sinhronizirano i od istočnog i od zapadnog susjeda“.
Zauzimajući, po tko zna koji put, ulogu jedine žrtve na ovim prostorima, ovakvim se stavom želi pokazati da je jedino Islamska zajednica otvorena za dijalog. Međutim, stvarnost pokazuje i drugačije podatke do kojih je vrlo lako doći, između ostaloga, prelistavajući i glasila vjerskih zajednica.
Bogu hvala pa u našoj domovini Bosni i Hercegovini postoje ljudi, na svim stranama, koji ne govore samo iz perspaktive žrtve nego aktivno žive dobrosusjedski ili dobrokomšijski dijalog. Mnogi Bošnjaci uistinu „s ponosom i ljubavlju prema svome i poštovanjem prema drugome“ – kako se govori i u Priopćenju – opstaju i ostaju „u svojoj vjeri i na svojoj zemlji“. Štoviše, mnogi među njima, zajednički dijeleći svakodnevicu ovog podneblja, pomažu i onima koji drugačije vjeruju da mogu živjeti svoju „različitost“. Stoga paušalni i ishitreni odgovori, bez argumentacije koja dotiče bit stvari nikomu nisu u prilog. Narod bi rekao: „Nije svačije kroz selo pjevat'“.
Mi u BiH imamo i previše onih koji rade na njenom urušavanju, pa ovakve površne dijagnoze, kakve se navode u Saopćenju, idu u prilog samo takvima koji govore da nije moguće su-živjeti ovdje. Guranje problema pod tepih i pravdanje lošega lošim samo je „voda na mlin“ destruktivnim snagama kojih ima u svim narodima koji obitavaju ovdje. Valja se složiti da je potrebno više susjedskih/komšijskih razgovora koji trebaju poslati pozitivne impulse u javnost, ne samo domaću nego i svjetsku. „Svačije optužbe i neistine neka povijest bilježi, a Bog sve zna i sve čuje“ – Njega ćemo moliti da vjera, bez obzira kako se ona zvala, bude pokretačka snaga u nadilaženju problema i stvaranju boljeg sutra pod ovim djelićem svoda nebeskog.
 

Josip Vajdner


Zlatna misa mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu kod Dervente

Bijelo Brdo kod Dervente,  Ned, 23. Lip. 2024.

Zlatna misa mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu kod Dervente

Devetnica i proslava blagdana sv. Ante na Humcu

Humac kod Ljubuškog,  Čet, 13. Lip. 2024.

Devetnica i proslava blagdana sv. Ante na Humcu

50 godina župe Čeljevo

Čeljevo,  Pet, 07. Lip. 2024.

50 godina župe Čeljevo

Dani Srca Isusova u Bijelom Polju

Bijelo Polje - Mostar,  Pet, 07. Lip. 2024.

Dani Srca Isusova u Bijelom Polju

Slušati vapaj zemlje i siromaha u Kolumbiji

Vatikan,  Sri, 12. Lip. 2024.

Slušati vapaj zemlje i siromaha u Kolumbiji

Utvrditi prilike za suradnju s vladama u jačanju zauzimanja za mir – cilj je Radne skupine za Kolumbiju (Grupo de Trabajo por Colombia), koju je jutros, 12. lipnja, papa Franjo u Vatikanu primio u audijenciju

AUDIO: Ovotjedna radioemisija Svjetla riječi posvećena je Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante

Sarajevo,  Sri, 12. Lip. 2024.

AUDIO: Ovotjedna radioemisija Svjetla riječi posvećena je Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante

Ususret spomendanu svetoga Ante Padovanskog u ovotjednoj radioemisiji Svjetla riječi govorilo se o Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante koji preko stotinu godina krase sarajevsko naselje Bistrik.

Velika radost i zahvalnost u Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin

Dublin,  Sri, 12. Lip. 2024.

Velika radost i zahvalnost u Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin

Hrvatska katolička misija Dublin objavila je na svojoj Facebook stranici kako je s radošću i zahvalnošću svjedočila sakramentu krštenja malene Kristine, sedmog djeteta u obitelji Šola.

Objavljen je novi broj Kane za mjesec lipanj

Hrvatska,  Sri, 12. Lip. 2024.

Objavljen je novi broj Kane za mjesec lipanj

Lipanjski broj Kane donosi sadržaj uz koji će čitatelj moći promišljati o vjerničkoj stvarnosti, o tome kako danas ostati kršćanin u ovome svijetu, a nije preskočena ni tema nogometa