Reakcija kardinala Puljića na izjavu reisa Cerića

Intervju s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem


Sarajevo,  Pon, 12. Sij. 2009.

Reakcija kardinala Puljića na izjavu reisa Cerića

Kardinal Puljić i maketa Svećeničkog doma

Reisu-l-ulema Islamske zajednice dr. Mustafa ef. Cerić je u emsiji „Centralni dnevnik“ TV „Hayat“ u subotu 10. siječnja , u razgovoru s novinarom Senadom Hadžifejzovićem, odgovarajući na pitanje o izgradnji svoje rezidencije na sarajevskom naselju Kovači, odgovorio kako „najprije želi pohvaliti Općinu Stari Grad što je ovih dana u rekordnom roku osigurala sve uvjete da vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić gradi svoju rezidenciju od 5.000 kvadratnih metara“.
 

Pogledaj VIDEO:

Tim povodom Katolička tiskovna agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine objavljuje razgovor s nadbiskupom metropolitom vrhbosanskim kardinalom Vinkom Puljićem:

Uzoriti gospodine Kardinale, u medijima je ovih dana dosta reakcija izazvala izjava reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH dr. Mustafe ef. Cerića koji je, odgovarajući na upit o izgradnji svoje rezidencije, spomenuo navodnu gradnju Vaše velike rezidencije. Molimo Vaš komentar, koliko je ta izjava točna?

U prvom redu, vrlo sam iznenađen da reis Cerić, odgovarajući na prigovore bilo svoje zajednice bilo javnosti, upliće Katoličku i Pravoslavnu Crkvu jer mi uopće u to nismo uvučeni. Izjava o Katoličkoj Crkvi odnosno rezidenciji je netočna jer reis Cerić obmanjuje javnost iznoseći krive podatke. To je vrlo neugodno. Traženje dozvole za izgradnju Svećeničkog doma nije išlo tako lako kako je on iznio u javnosti. Tu se ne radi o rezidenciji. Vrhbosanska nadbiskupija je ostala bez stanarskih prava kada su oduzete zgrade na Marijinom Dvoru i zgrada doma za katehete na Banjskom Brijegu. Budući da dijecezanski svećenici nemaju zbrinutost u starosti jer nemaju obitelji, nadbiskup je dužan pobrinuti se za njih kad dođu u stare dane. Zato sam zajedno sa svećenicima 17. rujna 2003. donio odluku da krenemo s gradnjom Svećeničkog doma.

Riječ je dakle o domu za umirovljene i bolesne svećenike. Je li to bila prva inicijativa za gradnju takvog doma ili su to pitanje nastojali riješiti i bivši nadbiskupi?

Moji predšasnici su u tri navrata pokušali pristupiti gradnji doma. U bivšem sustavu je to bilo jako otežano zbog teškog dobivanja dozvola i skupoće izgradnje. Ovaj put smo shvatili da više ne smijemo odgađati. Nakon što je Vrhbosanska nadbiskupija šezdesetih odnosno sedamdesetih godina otkupila oduzeti dio vlastite Bogoslovije u Sarajevu, u jednom njezinom dijelu je predviđeno nekoliko stanova za stare svećenike. Primijetivši da nema dovoljno prostora za stare svećenike, shvatili smo da moramo ići u gradnju doma jer je potrebno zbrinuti više od dvadeset svećenika i za njih se skrbiti bilo zbog njihove bolesti bilo zbog godina. Zato smo odlučili graditi dom na lokaciji koja se nalazi odmah pored Bogoslovije jer smo još '90. godine tu dobili ucrtanu markicu u urbanističkom planu.

Na koji su način umirovljeni svećenici zbrinuti kako bi javnost shvatila da je za Vrhbosansku nadbiskupiju to gorući problem? Jesu li smješteni ovdje u Sarajevu ili i drugdje?

Jedno vrijeme to smo morali rješavati na razne načine. Neki su stanovali jedno vrijeme u upravnoj zgradi Vrhbosanske nadbiskupije, neki u Bogosloviji, dvojica svećenika su trenutno u Svećeničkom domu u Zadru, a neki su privatno smješteni bilo na području Bosanske Posavine, u Slavonskom Brodu, dvojica su u Zagrebu itd. pa se nalaze na ranim mjestima u crkvenim kućama ili institucijama. Ne možemo više rješavati to pitanje na takav način. Nema biskupije koja ne bi imala riješeno pitanje zbrinjavanja dijecezanskih svećenika. Ostala je samo Vrhbosanska nadbiskupija i zato smo pristupili izgradnji Svećeničkog doma.

Je li dobivanje dozvole za izgradnju išlo glatko? Izgradnja je nedavno započela, a trebala je započeti poodavno. Jesu li predstavnici vlasti djelovali tako promptno?

Već sam rekao da je odluka o gradnji donesena 2003. godine, a već je 2006. urađen i odobren projekt te smo 26. 12. 2006. uputili molbu Službi za urbanizam i komunalne poslove Općine Stari Grad za izdavanje urbanističke suglasnosti. Tada smo imali sve prikupljene dokumente, a trebalo je tada još samo dobiti suglasnost naših komšija-susjeda. Dana 23. 3. 2007. susjed N. S. se uključio u postupak tako što nas je ucjenjivao da mu dadnemo 130 odnosno 150.000 KM. Nismo se htjeli upustiti u takav kriminal pa smo tražili da su ipak izda ta dozvola. Pokrenut je spor na Kantonalnom sudu i to je trajalo sve do 28. 10. 2008. kada smo dobili pravosnažnu presudu odnosno dozvolu. Ugovor o gradnji je već prije potpisan i svećenici su uložili određena sredstava i molili smo pomoć donatora te podigli kredit za izgradnju i to su tri izvora za izgradnju Svećeničkog doma u kojem je predviđeno 18 stanova s popratnim prostorijama: blagovaonica, kapela i dnevni boravak kao i mjesto za upravitelja. Budući da nam je prostor, uvjetovan morali smo ukopati zgradu. Kako ne bi došlo do urušavanja, otkupili smo susjednu zgradu i to tako da smo prodali dio svoje crkvene imovine i kupili tu zgradu te dodali dio prostora kako bi to kompletirali. Napokon smo pristupili gradnji Svećeničkog doma jer nismo dobili natrag stanove koji su nam donošenjem zakona otuđeni pa smo morali na ovaj način rješavati to pitanje. Nema ni govora da je dozvola olako dobivena nego smo uz pojedina posredovanja to dobili. Ne želim optužiti Općinu Stari Grad niti Načelnika koji je pokazao spremnost izići u susret jer je sve provedeno zakonito. Ali, na žalost, nakon ovih izjava pojavila se sumnja i pitanje, tko je stajao iza čovjeka koji nas je ucjenjivao.

Molim Vas da još pojasnite iz koji će sredstava biti financiran Svećenički dom. Ljudi nerijetko reagiraju govoreći da treba praviti tvornice i graditi ono što će pomoći ljudima.

Na Svećeničkom saboru donesena je odluka da se gradi iz sredstava koje svećenici skupljaju bilo osobnim doprinosom bilo doprinosom vjernika te prilozima donatora, a najveći dio jest kredit koji smo podigli od Hrvatske investicijske banke te ćemo ga u ratama vraćati mi svećenici odnosno Vrhbosanska nadbiskupija.

Donatori su vjerojatno crkvene institucije iz inozemstva kao i do sada?

To su uglavnom: Renovabis, Kirche in Not i pojedine partnerske biskupije u Njemačkoj.

Imajući na umu da dozvolu za izgradnju župne crkve na Grbavici tražite godinama kao i neke druge, treba reći kako se ova dozvola dobila ipak za relativno kratko vrijeme.

Za ovu dozvolu odmah smo imali sve papire i bila je ucrtana u urbanističkom planu pa nije bilo razloga da se dozvola ne dadne. Unatoč ispunjenosti uvjeta, imali smo problem jer je spomenuti susjed koristio pravne sankcije da nas što više omete zbog čega smo pretrpjeli veliku štetu. Kad je riječ o crkvi na Grbavici, već devet godina tražimo dozvolu i još je nismo dobili. Tražimo dozvolu i za gradnju crkve na Dobrinji. Također smo na Ilidži dobili lokaciju i to sve četiri vjerske zajednice: Islamska i Židovska zajednica te Pravoslavna i Katolička crkva. Čini mi se da je, upravo 'zahvaljujući' Islamskoj zajednici koja je rekla da im to ne treba, i mi izgubili pravo na tu lokaciju. Tako smo na Ilidži ostali bez lokacije za naš vjerski objekt. Ni nakon svih traženja, još nismo dobili ni jednu lokaciju za spomenute crkve.

Pored Svećeničkog doma bit će obnovljena zgrada nobelovca Vladimira Preloga i u nju smještena rezidencija Vrhbosanske nadbiskupije. Možete li nam više reći o tom objektu?

Kad smo tražili suglasnost susjednih stanara, dobili smo dojam da su ti stanari voljni prodati ovu zgradu. Prodali smo našu zemlju, koja je na vrlo atraktivnoj lokaciji, i za tu zemlju kupili spomenutu zgradu. Kupili smo je prije svega radi sigurnosti gradnje Svećeničkog doma te da se dom može komotno graditi s naše zemlje. U toj kući radnici sad imaju svoje kancelarije, a kad će na red doći obnova – to ne znam. To je stara zgrada potrebna temeljite obnove s oko 470 četvornih metara. Ako odbijemo oko 100 četvornih metara podruma, ostane nešto više od 300 četvornih metara stambenog prostora za nadbiskupa.

Je li reis Cerić imao razloga za ovakvu reakciju? Jeste li komentirali gradnju njegove rezidencije ili nešto slično što bi bilo povod ovoj reakciji?

Nikad nisam komentirao djelatnosti Islamske zajednice i poštivao sam njihovu nadležnost. Postavljao sam pitanje, zašto postoji diskriminacija kada je riječ o dobivanju dozvola za gradnju džamija i crkava. Gdje god gospodin Reis zatraži dozvolu za gradnju džamije, tamo dobije dozvolu, a mi ne dobijemo za gradnju crkve. Tu sam upućivao na diskriminaciju ali se nisam nikad želio miješati u njihovu unutarnju strukturu. To neka on rješava u svojoj zajednici. Kada je u pitanju građanski život, rekao sam da neki običaji u vezi s vehabijama nisu u skladu s mentalitetom islama odnosno bosanskih muslimana na koji smo naučili. Nisam prozivao nadležnost reisa Cerića. Tijekom rata, kada bi nam u posjet došla koja delegacija bilo iz Vatikana ili predstavnici neke mjesne ili krajevne Crkve iz Europe, uvijek me je prozivao što nešto ne poduzmem za džamije u Čapljini, u Stocu, u Splitu, u Rijeci... Kada bih mu govorio kako se teško dobiva dozvola za gradnju crkve, znao mi je reći – što mi to ne kažeš? Rekao sam mu – ne želim to govoriti Tebi jer to nije nadležnost Islamske zajednice nego građanskih vlasti i one mi trebaju dati dozvolu, a ne Islamska zajednica. Zato sam smatrao to jednim dokazom da zapravo on ima vlast u Sarajevu.

Možda je i ovo jedan znak koliko je težak dijalog u Bosni i Hercegovini koja je, na žalost, još uvijek opterećena ratnim događanjima i poratnom nesređenošću. Koliko mislite da će to utjecati na rad Međureligijskog vijeća i na vašu buduću suradnju koja bi morala biti utemeljena na istini i jednakopravnosti?

Mi u Međureligijskom vijeću smo se dogovorili da jedni druge ne prozivamo u novinama nego da svoje vjerske nesuglasice rješavamo na Međureligijskom vijeću. Zato sam iznenađen ovim prozivanjem, a pogotovo što smatram da nema druge nego zajedno razgovarati pa makar se koji puta i ne razumjeli i ne slagali. Nama nema druge nego graditi ovdje zajednički život. Zato smatram da ovo ne bi smjelo biti kočnica našeg nastojanja pa makar koji put bilo i neugodno čuti cjelovitu istinu.

Hvala lijepa za ovaj razgovor!

Molim lijepo! (kta)

 

Poslušaj AUDIO intervju:

 

Vezana vijest:

KARDINAL PULJIĆ BLAGOSLOVIO GRADILIŠTE SVEĆENIČKOG DOMA U SARAJEVU


Zlatna misa mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu kod Dervente

Bijelo Brdo kod Dervente,  Ned, 23. Lip. 2024.

Zlatna misa mons. Pere Zebe u Bijelom Brdu kod Dervente

Devetnica i proslava blagdana sv. Ante na Humcu

Humac kod Ljubuškog,  Čet, 13. Lip. 2024.

Devetnica i proslava blagdana sv. Ante na Humcu

50 godina župe Čeljevo

Čeljevo,  Pet, 07. Lip. 2024.

50 godina župe Čeljevo

Dani Srca Isusova u Bijelom Polju

Bijelo Polje - Mostar,  Pet, 07. Lip. 2024.

Dani Srca Isusova u Bijelom Polju

Slušati vapaj zemlje i siromaha u Kolumbiji

Vatikan,  Sri, 12. Lip. 2024.

Slušati vapaj zemlje i siromaha u Kolumbiji

Utvrditi prilike za suradnju s vladama u jačanju zauzimanja za mir – cilj je Radne skupine za Kolumbiju (Grupo de Trabajo por Colombia), koju je jutros, 12. lipnja, papa Franjo u Vatikanu primio u audijenciju

AUDIO: Ovotjedna radioemisija Svjetla riječi posvećena je Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante

Sarajevo,  Sri, 12. Lip. 2024.

AUDIO: Ovotjedna radioemisija Svjetla riječi posvećena je Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante

Ususret spomendanu svetoga Ante Padovanskog u ovotjednoj radioemisiji Svjetla riječi govorilo se o Franjevačkom samostanu i crkvi svetoga Ante koji preko stotinu godina krase sarajevsko naselje Bistrik.

Velika radost i zahvalnost u Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin

Dublin,  Sri, 12. Lip. 2024.

Velika radost i zahvalnost u Hrvatskoj katoličkoj misiji Dublin

Hrvatska katolička misija Dublin objavila je na svojoj Facebook stranici kako je s radošću i zahvalnošću svjedočila sakramentu krštenja malene Kristine, sedmog djeteta u obitelji Šola.

Objavljen je novi broj Kane za mjesec lipanj

Hrvatska,  Sri, 12. Lip. 2024.

Objavljen je novi broj Kane za mjesec lipanj

Lipanjski broj Kane donosi sadržaj uz koji će čitatelj moći promišljati o vjerničkoj stvarnosti, o tome kako danas ostati kršćanin u ovome svijetu, a nije preskočena ni tema nogometa