Proslavljen patron župe sv. Josipa Radnika na Palama

Prvog dana u Gospinom mjesecu svibnju 2013. u župi Pale nedaleko od Sarajeva svečano je proslavljen patron župe sv. Josipa Radnika. Svečanu Euharistiju u jedinoj drvenoj crkvi na prostoru Vrhbosanske nadbiskupije predslavio je vrhbosanski kanonik preč. dr. Darko Tomašević, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu, uz suslavlje 18 svećenika. Malobrojnim katolicima župe Pale pridružili su se katolici iz Sarajeva. Riječi dobrodošlice, svećenicima, časnim sestrama i svim drugim vjernicima uputio je upravitelj župe vlč. Fabijan Stanušić te sve pozvao da se nakon Mise zadrže na zajedničkom domjenku.

U prigodnoj propovijedi dr. Tomašević je govorio o paradoksalnosti u vezi sa sv. Josipom podsjećajući da se sv. Josip četiri puta spominje u evanđeljima, ali se ne donosi nijedna njegova riječ. „Josip ništa ne govori. Ali to uopće nije bitno. On ne govori, ali radi nešto što je puno važnije, on svaki put čini. Nije od puno riječi, nego je od djela“, kazao je dr. Tomašević te podsjetio da je blaženi Ivan Pavao II. ovako opisao sv. Josipa: „Sveti Josip je čovjek velikog duha. On je velik u vjeri, ne zato što govori svoje riječi, nego prije svega što sluša riječi Živoga Boga. On sluša u tišini. I njegovo srce bez prestanka ustraje u spremnosti prihvatiti Istinu sadržanu u riječi Živog Boga“. Rekavši kako je paradoksalno i to što je Crkva blagdan sv. Josipa Radnika uvela 1955. godine pridružujući se onima koji su taj dan već slavili kao praznik rada, pojasnio je da je Crkva počela slaviti „socijalistički praznik“ i pretvorila ga u blagdan prije svega da bi dala vjersko obilježje i značenje ljudskom radu kao i duhovnu dimenziju i usmjerenje ovom danu.

Napominjući da je paradoksalno i zanimanje sv. Josipa i podsjećajući da su ga njegovi sugrađani smatrali prosječnim te da su i Isusa podrugljivo smatrali „tesarevim sinom“, dr. Tomašević je naglasio da je upravo sv. Josip, s takvim tesarskim poslom od strane Crkve proglašen zaštitnikom svih poslova, svih radnika. „Očito u težačkom poslu postoji dostojanstvo koje je skriveno očima ponosnih i moćnih, a kojeg je Crkva i njen osnivač Isus Krist prepoznao. Očito svaki rad (kuhara, smetala, portira) ima svoje dostojanstvo, a ne samo liječnika, bankara, profesora i tome slično. Mnogi to ne vide, ali vidi Crkva i vidi prije svega Krist, jer je i on radio takav posao“, naglasio je dr. Tomašević pojašnjavajući i da su iz evanđelja poznate četiri važne odluke koje je donio sv. Josip: prvo, odlučio je uzeti Mariju za ženu; drugo, kad ju je poveo na popis u Betlehem; treće, kad je Mariju i Isusa odveo u Egipat na sigurno; i četvrto, kad se odlučio trajno nastaniti u Nazaretu. „U svim ovim odlukama sv. Josip je bio miran; uopće nije prigovarao, nije bilo nikakvog otpora, gorčine u njegovom srcu. Nego mir, mirnoća…Sv. Josip bi mogao biti primjer svima kako se ponašati u situacijama donošenja odluka, bile one važne, ili manje važne. Kroz kompromis, dogovor, suradnju, kroz mir Kristov ljudi mogu i moraju rješavati probleme koji dolaze kad se čovjek susretne s donošenjem odluka. Sv. Josip, Isusov poočim, muž Marijin, tesar iz Nazareta, zaštitnik cijele Crkve i svih radnika, uči nas vrijednostima kao što su dostojanstvo ljudskog rada; uči nas da i mi budemo ljubazni, ponizni, plemeniti i strpljivi; pokazuje kako živjeti u miru s drugima, te nas usmjerava prema našem stvarnom nebeskom domu“, kazao je dr. Tomašević.

Tijekom Mise pjevao je Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ iz Sarajeva pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Župa Sjetlina/Pale utemeljena je 1928. godine odvajanjem pojedinih naselja od župa Sarajevo i Višegrad i od tada ima svoje matice. Drvena crkva izgrađena je još 1911. godine radi brojnih radnika, posebice u šumarstvu. Paljanska drvena crkva jedina je drvena župna crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je u uporabi do danas, a nekoliko je puta obnavljana, osobito krov. Godine 1911. uprava Zavoda sv. Josipa u Sarajevu kupila je na Palama, uz vrlo povoljne uvjete. vilu u tirolskom stilu i kompleks dobro uređene crnogorične šume. Kuća je prozvana Marijin dom. Uz nju je dograđena kapelica u čast Majke Divne, a nedaleko od vile sagrađena je drvena kuća u kojoj je bila smještena osnovna škola.

Samostan Marijin dom i osnovna škola sestara Kćeri Božje ljubavi spaljeni su 11. prosinca 1941. Tom su prigodom četnici iz samostana odveli pet časnih sestara redovničke zajednice Kćeri Božje ljubavi: s. M. Julu Ivanišević, s. M. Berchmanu Leidenix, s. M. Krizinu Bojanc, s. M. Antoniju Fabjan i s. M. Bernadetu Banju. Četiri sestre su ubili 15. prosinca iste godine u Goraždu na obali rijeke Drine dok je jedna sestra ubijena na putu prema Goraždu. Ovih pet sestara Drinskih mučenica proglašene su blaženima 24. rujna 2011. u Sarajevu. Tijekom rata 1992.-1995. godine srpski ekstremisti devastirali su župnu crkvu, a župnu kuću opljačkali. Nakon rata crkva je obnovljena te izgrađena nova župna kuća koja je i odmorište Vrhbosanske nadbiskupije. (kta)

foto