Pozdrav velikog kancelara KBF-a u Sarajevu kardinala Vinka Puljića

„Za vršenje službe evangeliziranja koju joj je povjerio Krist, Crkva ima pravo i dužnost osnivati i promicati Sveučilišta i Fakultete koji ovise o njoj“ (Apost. Konst. Sapientia christiana“ čl.1) Crkveni fakulteti – koji su namijenjeni općem dobru Crkve i cijela crkvena zajendica treba ih cijeniti kao nešto dragocjeno – trebaju biti svjesni vlastite važnosti u Crkvi i svoga dioništva u ministeriju Crkve, prema vlastitom djelu...“ – tako započinje uvodni dio Dekreta kojeg je potpisao Prefekt Kongregacije za odgoj. Tim dekertom TEOLOŠKI STUDIJ VRHBOSANSKOG BOGOSLOVNOG SJEMENIŠTA KANONSKI UZDIŽE I PROGLAŠAVA CRKVENIM FAKULTETOM KATOLIČKE TEOLOGIJE, koji treba uvrstiti u Sveučilište u Sarajevu.

Ovim svečanim činom proslavljamo taj početak. Na ovom svečanom činu želim sve zajedno i svakog osobno pozdraviti onim redom kako je to već učinio u svom pozdravu novoimenovani dekan KBF-a u Sarajevu veleučeni prof. dr. Pavo Jurišić.

Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu ustanovljen je na temeljima najstarije visokoškolske ustanove u BiH. Vrhbosanska katolička teologija ustanovljena je 1890. godine zahvaljujući sluzi Božjem, prvom nadbiskupu vrhbosanskom (sarajevskom) Josipu Stadleru. Sa svojim radom započela je u vezir-gradu Travniku kroz tri godine da bi 1893. se za stalno udomila u ovom divnom zadnju koje ima svoju bolnu i burnu povijest kao i cijela BiH i Katolička Crkva u ovoj zemlji. Rekoh da je to najstarije visokoškolsko učilište jer je nadbiskup Stadler od samog početka ovu Teologiju uspostavio na načelima visokog školstva tadašnje Austrougarske države te su se na to učilište mogli upisati samo oni koji su završili 'veliku maturu' ili imali maturalnu svjedodžbu završene gimnazije.

Iako je u Sarajevu godine 1949. ustanovljen Univerzitet, ipak naša Vrhbosanska katolička teologija nikad nije bila član tog Univerziteta sve do danas. Štoviše, Teologija je,nakon 54 godine uspješnog djelovanja, bila primorana prestati s radom još 1944. s nadom da je to kratkotrajno. Međutim, to je potrajalo sve do 1969. godine te je, nakon punih 25 godina, započela ponovo djelovati, ali samo na desnom dijelu ove zgrade. Kada je nadbiskup Čekada otkupio lijevu stranu ove svoje vlastite zgrade, nastavila je redovno raditi do trenutka kada je zajedno s tolikim ljudima ove zemlje morala proživjeti iskušenja izbjeglištva 1992. godine. Svoje utočište našla je u Bolu na otoku Braču. Zahvalni smo ocima Dominikancima na Bolu, gdje mo bolovali dok je ratno stanje trajalo, a ova zgrada je postala sklonište i zbrinište za tolike u gradu koji je postao najveći zatvor kroz skoro četiri ratne godine.

Stotinu ljeta ove časne Stadlerove institucije započeli smo slaviti 20. listopada 1990. na inicijativu bivšeg rektora ove ustanove, sadašnjeg dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića te nastavili pod vodstvom novog rektora, a sadašnjeg pomoćnog biskupa vrhbosanskog mons. Pere Sudara. Proslava je završena 3. srpnja 1991. godine. Završetak smo slavili u prostorijama Sarajevskog univerziteta u okviru 40. obljentice postojanja Univerziteta. Tada je iskazana volja uključenja u Univerzitet, ali je rat sve zaustavio.

Teologija je, kroz svoj povijesni hod utkajući svoje poslanje u ovu zemlju Bosnu i Hercegovinu i narode u njoj, odgojila je i školovala 381. svećenika do 1991. godine Nakon toga započela je i teološka formacija laika. Od 1991. godine do danas na Teologiji je diplomiralo ukupno 127 studenata. Kroz dosadašnji povijesni hod dala je ova institucija oko četrdeset doktora teoloških znanosti koji su postdiplomski studij svršili na raznim učilištima. Ponosni smo što su od studenata ove časne ustanove četvorica postali nadbiskupi, a sedmorica biskupi.

Danas svečano doživljavamo proglašenje Vrhbosanske katoličke teologije Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu. Razumljivo je pitanje, čemu će služiti ovo uzdignuće?

Prva svrha ovog učilišta je školovanje i formacija svećenika. U posljednje vrijeme je i teološka fromacija laika, koji nakon Drugog vatikanskog sabora imaju važnu ulogu u sveukupnom poslanju Crkve napose u poslanju evangeliziranja.

U proceduri je pridruživanje u Sarajevsko sveučilište ili univerzitet čime se otvara znanstvena, kulturna i svestrana suradnja na izgradnji ove zemlje. Tim činom i Grad Sarajevo kao i Kanton/Županija Sarajevo te Bosna i Hercegovina dobivaju ugled na putu europskih integracija i svjedočanstvo demokratskih gibanja na našim prostorima. Neka ovdje bude spomenuto da je Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu SR BiH, još 5. 12. 1991. izdao Rješenje o Verifikaciji rada Vrhbosanske visoke teološke škole čime su sve diplome priznate nakon što je komisija stekla uvid da Teologija ispunjava sve zakonske uvjete. Rat je zaustavio daljnju proceduru koju danas nastavljamo te Vladi i Univerzitetu svraćamo pozornost na postojeći dokumenat.

Nakon nemilih ratnih događanja, kada razum nije govorio nego mržnja i sijanje smrti, treba progovoriti razum i intelektualna ostvarenja utemeljena na duhovnim i moralnim, kao i na svim ljudskim vrednotama. Rat nije rušio samo zdanja i ubijao ljude, nego je porušio međuljudske odnose, posijao nepovjerenje među narodima koji ovdje žive i među Crkvama i vjerama koji tradicionalno kroz dugi niz godina na ovim prostorima žive. Ovo učilište ima posebno ulogu na ovim prostorima gdje se ukrštaju civilizacije, kluture i različiti svjetonazori, da odgaja slobodu savjesti i odgovornost osobnog, ljudskog, nacionalnog i vjerskog komuniciranja, vraćajući putem dijaloga povjerenje na mogući suživot i toleranciju.

Svi s kojima žive ponovo će prepoznati važnost i značenje doprinosa kulturnoj i znanstvenoj baštini ove zemlji i svih ljudi koji u njoj žive ili u nju dolaze.

Sam Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu – preuzima odgovornu ulogu znanstvenog rada i napredovanja i ugrađivanja posebnog zadatka ekumenskog i dijaloškog ostvarenja živeći na ovim prostorima gdje se ukrštaju civilizacije istoka i zapada. Blage uspomene nadbiskup Stadler je to imao u vidu te je u okviru bogoslovnog zdanja napravio i crkvu sv. Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, kao most međukršćanske suradnje i razumijevanja.

Zahvalni smo Bogu za sva dosadašnja ostvarenja kroz ovih skoro 120 ljeta. Sada smo posebno zahvalni Bogu i Crkvi što ima povjerenja u nas u ovim vremenima te nam povjerava ove zahtjevne zadatke na razini teološke znanosti za katolike u hrvatskom narodu kao i u drugim narodima s kojima živimo.
Zahvaljujemo ocima Isusovcima koji su bili prvi nositelji i odgoja i školstva ne samo u prvih 54 godine života i rada, nego su i na ponovnom oživljavanju Teologije 1969. godine utkali svoje sposobnosti u suradnji s krajevnom Crkvom.

Posebno smo zahvalni Bogosloviji u Đakovu u kojoj smo u vrijeme prekida našli utočište te su se budući svećenici spremali upravo u biskupiji koja je, sve do uzdignuća na razinu nadbiskupije, nosila naslov i bosanska.

Zahvaljujemo i Katoličkom bogoslovnom fakultetu Zagrebu pri Sveučilištu u Zagrebu kojem smo afilirani i koji je pratio naše znanstveno djelovanje.
Na poseban način zahvaljujemo Svetom Ocu koji je, po prefektu Kongregacije za odgoj kardinalu Zenonu Grocholewskom, Dekretom pravno uzdigao našu Teologiju na razinu Fakulteta.

Zahvaljujem Univerzitetu u Sarajevu koji je otvorio vrata da postanemo pridruženi član te znanstvene obitelji. Očekujemo i od nadležnih vlasti Kantona/Županije Sarajevo da zajedno s nama potpiše potrebne Ugovore kako bi i po civilnom pravu mogli normalno djelovati temeljem Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica, a posebno u skladu s Temeljnim ugovorom između Svete Stolice i BiH.

Zahvaljujem svim profesorima i djelatnicima koji su do sada iskazali spremnost surađivati i ostvarivati svoje poslanje u ovoj časnoj instituciji te će od sada nositi odgovornost i poslanje KBF u Sarajevu. Zahvaljujem i svim studentima koji iskazuju povjerenje te otvaraju svoje srce i pamet i tako napreduju u kreposti i znanju.
Na poseban način zahvaljujem svima vama na vašoj prisutnosti počevši od Apostolskog nuncija koji ovdje predstavlja Svetog Oca te svih biskupa, svih djelatnika na učilištima - rektora i dekana, svih profesora, svećenika, redovnika i redovnica te svih studenata, kao i vas iz društvene politčke vlasti i svih prijatelja prisutnih na ovoj svečanosti. Poduprite ovu instituciju prema svojim mogućnostima kako bi nam svima bila na čast i ponos - i Crkvi i ovoj zemlji u kojoj živimo. (kta)