Održano Ekumensko bogoslužje Riječi u sarajevskoj katedrali

U organizaciji Vijeće za ekumenizam i dijalog među religijama i kulturama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, 18. siječnja u, prvog dana Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2012. godine, katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu održano je Ekumensko bogoslužje Riječi. Bogoslužje je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom Alessandrom D'Erricom i pomoćnim biskup vrhbosanskim mons. dr. Perom Sudarom, a sudjelovala je delegacija Mitropolije dabrobosanske na čelu s delegatom Mitropolita dabrobosanskog arhimandritom Danilom Pavlovićem, igumanom manastira Žitomislići kod Mostara. U delegaciji su također bili: jerej Borislav Livopoljac iz sarajevske Saborne crkve, đakon Mitar Tanasić i jerođakon Stefan Ponjarac. Osim većeg broja katoličkih svećenika, na bogoslužju su sudjelovale brojne časne sestre iz raznih družbi, bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa sa svojim poglavarima te veći broj katoličkih i pravoslavnih vjernika.

Kardinal Puljić je izrazio dobrodošlicu delegaciji Mitropolije dabrobosanske te pozdravio sve nazočne među kojima i grupu svećenika Zagrebačke nadbiskupije koji su došli posjetiti Sarajevo na čelu s rektorom Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke vlč. Zlatkom Korenom. Član Vijeća i biskupski vikar za ekumenizam Vrhbosanske nadbiskupije mons. dr. Mato Zovkić u uvodnoj riječi istaknuo je da ovogodišnja Molitvena osmina ima geslo: „Svi ćemo se izmijeniti pobjedom Gospodina našeg Isusa Krista“ te da je materijal za Molitvenu osminu pripremila radna skupina sastavljena od predstavnika Rimokatoličke crkve, Pravoslavne crkve te starokatoličkih i protestantskih crkava aktivnih u Poljskoj.

Na početku propovijedi arhimandrit Danilo je kazao kako mu je velika čast govoriti pred kardinalom Puljićem i svima nazočnima te da ga obuzima „sveti trepet jer govori u katedrali Srca Isusova, majci Crkve vrhbosanske u prijestolnom gradu domovine BiH“. Podsjetio je da su se sabrali u Ime Kristovo kako bi se prosvjećivali evanđeoskom riječju i govorili o uzvišenoj temi jedinstva kršćana i jedinstva Crkava. Konstatirajući da se kršćani, unatoč Kristovu pozivu „da ljube jedni druge“ i „da budu jedno“, razjedinjeni i „uporni u nejedinstvu“, rekao je da od jedanaestog stoljeća naglašavaju međusobne različitosti, insistiraju na njima i uporno ih njeguju. „U ekumenskim susretima sastaju se poglavari Crkava, sastaju se i čine sve kako bi jedni drugima postali bliski. Stoga i mi večeras skromno ali od sveg srca to isto činimo ovom molitvom i ovom riječju u kojoj želim naglasiti ono što nam je zajedničko. Razlikujemo se po mnogim činjenicama koje, kako rekoh, naglašavamo, a kao da zaboravljamo da smo sjedinjeni neprocjenjivim Božjim darom, a to je vjera u uskrsnuće Kristovo i samim tim u uskrsnuće svih ljudi“, kazao je arhimandrit Danilo postavljajući pitanje, mogu li se danas kao kršćani pohvaliti da žive ovakvom vjerom ili su im srca ohladnjela te su poveli za onim što je postalo trend svijeta i kulture u kojoj žive?

Arhimandrit Danilo je potom izrazio bojazan da, ne samo što kršćani danas zaboravljaju uskrsnuće kao osnovu svog vjerovanja, nego negiraju i samo postojanje smrti izbjegavajući o njoj govoriti i nastojeći je zaobići. „Evanđelje konačno donosi radosnu vijest: Krist je umro i uskrsnuo, vlastitom smrću je pobijedio smrt i time nama zagarantirao da ćemo Njegovom silom i sami pobijediti smrt. Naša Vjera u najdubljem smislu znači pobuna protiv smrti. Zato je ne smijemo ignorirati nego je itekako osjećamo. Istina je da je ne smatramo prirodnom; ona je uljez u našoj prirodi, bolna posljedica Adamovog pada i nasilja nad prirodom. Zato tugujemo i plačemo kad nas smrt rastavi od nekog. Uskrsnućem pak dobivamo utjehu i ispovijedamo da je naša Vjera kultura života, a ne smrti. Život je za nas svetinja zato jer se susrećemo sa smrću“, istaknuo je arhimandrit Danilo podsjećajući da je dvadeseto stoljeće na scenu donijelo kulturu koja je suprotna ovakvoj vjeri pa je slobodno možemo nazvati antikršćanskom. Rekao je kako su danas svjedoci ideologije i svjetonazora koji upravo smrt ne doživljavaju ozbiljno što rađa katastrofalne posljedice po sami ljudski život.

Napominjući da je katastrofalnost posljedica ovakvog pogleda na život i smrt rijetko tko mogao vidjeti i iskusiti kao što su to Poljaci, arhimandrit Danilo je kazao da je Poljska postala teren „topografije smrti“. „Najsramnija mjesta čovječanstva, mjesta gotovo metafizičkog zla kao što su Auschwitz i Treblinka, Varšavski geto, nalaze se u ovoj zemlji, ne njezinom voljom već voljom nekih neprijatelja… Uz to, pokušaj biološkog uništenja ovoga naroda kroz zločin u Katinskoj šumi pokazao je Poljacima da smrt itekako postoji, da se ne može ignorirati, uljepšavati i olako shvaćati, ali i da joj se ne smije predati već je treba pobijediti. Možda u ovom iskustvu i ovakvoj historiji treba tražiti korijene čuvene privrženosti Poljaka našeg vremena istinskim kršćanskim vrijednostima“, kazao je arhimandrit Danilo napominjući kako nije čudno što su danas upravo Poljaci najglasniji protivnici abortusa i eutanazije jer je i jedno i drugo kod njih došlo na demonskim krilima fašizma i drugih ekstremnih ideologija orijentiranih ka društvu, a ne ka čovjeku.

Otac Danilo je istaknuo je da bi primjer Poljske trebao poslužiti i ljudima u Bosni i Hercegovini „Nije li Bosna i Hercegovina, zemlja u kojoj živimo i za nas neponovljiva i od Boga nam darovana domovina nedavno izašla iz sličnog vihora smrti? Vratimo se samo u posljednja dva rata. Koji to od naših naroda, koji konstituiraju bosansko-hercegovačko društvo ili pak čovjek pojedinac, nije bio u situaciji da se susretne s najstrašnijom smrću? Koliko je kod nas samo logora, stratišta, jama u kojima se odvijalo najsramotnije ponižavate i ubijanje ljudi?... Staza grobova naših voljenih priznajmo, predugačka je i jasno opominje da smrt nije biološki fenomen već itekako uljez i neprijatelj ljudske prirode. No to nam sve govori da ako postoji metafizičko zlo onda mora postojati i metafizičko dobro. I evo nas, istina kroz bolno iskustvo, na točki jedinstva“, kazao je otac Danilo naglasivši da je Isus Krist ustao od mrtvih i tako pobijedio smrt i pozivajući na trajnu molitvu za jedinstvo kršćana.

Tijekom Ekumenskog bogoslužja Riječi pjevao je zbor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Stjepan Hadrović pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

U subotu, 21. siječnja u 20 sati u katedrali Srca Isusova u Sarajevu održat će se Ekumenski koncert kršćana grada Sarajeva na kojem će nastupiti Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadler“ i Srpsko pjevačko društvo „Sloga“. Posljednjeg dana Molitvene osmine, 25. siječnja u 18 sati u staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu bit će upriličena služba čitanja, jektenija, a prigodnu propovijed uputit će delegat Nadbiskupa metropolita vrhbosanskog dr. fra Marinko Pejić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. (kta)

foto