Održan Međunarodni znanstveni simpozij o raznim aspektima enciklike Fratelli tutti

Međunarodni znanstveni simpozij na temu: „Religijski, društveni i kulturološki aspekti enciklike Fratelli tutti pape Franje“ održan je 11. i 12. studenog 2021. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Program je moderirao i uputio uvodnu riječ svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, doc. dr. sc. Hrvoje Kalem s KBF-a u Sarajevu.

Riječi pozdrav i dobrodošlice u ime organizatora svim predavačima i svim prisutnima te riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji ovog simpozija uputio je dekan KBF-a u Sarajevu prof. dr. sc. Darko Tomašević, kanonik Stolnog kaptola vrhbosanskog.

Prvo predavanje na temu: „Digitalna komunikacija kao novi stil života u zatvorenom svijetu“ održao je vrhbosanski svećenik doc. dr. sc. Mario Bernadić, viši asistent pri katedri dogmatske teologije KBF-a u Sarajevu i generalni tajnik Prve Sinode Vrhbosanske nadbiskupije. Zamoljen da iznese pojedine naglaske iz svoga izlaganja profesor Bernadić je kazao: „Digitalna komunikacija je danas svakako neizostavan dio našeg života, i ne samo života, nego i rada. Digitalna komunikacija je po sebi vrlo zgodna komunikacija, rekli bismo, dostupna u svakom trenutku i ona koja nas može spojiti s bilo kim u svakom trenutku. No, s druge strane, kako i papa Franjo ističe, ona do sada nije pomogla u ostvarivanju jednog suštinskog zajedništva u svijetu. A, također, i u drugim brojevima napominje da to sigurno neće nikada ni nije uspjeti. No, zapravo, papa Franjo u takvom mišljenju i nije izolirani jer slične ćemo naglaske naći u današnjoj psihologiji gdje se jednostavno ističe da ništa ne može nadoknaditi onaj živi susret, realni susret dviju osoba jer u dio komunikacije svakako spada i ona neverbalna komunikacija i svi ostali elementi. I to nam je itekako potrebno razvijati ili, čak da kažemo, ponovno razvijati, ponovno učiti u ovo vrijeme. Osim toga, u današnjim vremenu itekako svi insistiraju na tome da kažu svoju istinu; svi imaju svoje mišljenje; svi imaju svoju istinu; svaki ima nešto svoje reći. Papa nas ovdje poziva da itekako moramo učiti ponovno slušati jer slušanje je zapravo onaj dio istinske mudrosti i bez toga ne možemo postići, dakle, istinsku mudrost. Ali također tu je i ona kultura dijaloga – ne, dakle, žučnog dijaloga, svađalačkog dijaloga, nego onoga strpljivog dijaloga i iz nije čovjek uči prema Papi. I evo, dakle, to nas vodi i dovodi do one prave istine“, rekao je vlč. Bernadić.

 

 

Svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Boris Vulić, izvanredni profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, održao je predavanje pod naslovom: „Odnos sveopćeg i kršćanskog bratstva u svjetlu enciklike Fratelli tutti“. Zamoljen da iznese najvažnije naglaske iz svoga predavanja, profesor Vulić je kazao: „Sama enciklika pape Franje Fratelli tutti ne posvećuje neki poseban dio ili zaseban naslov o odnosu sveopćeg i kršćanskog bratstva. No, svakako u sadržaju te enciklike pronalazimo puno važnih sadržaja iz kojih možemo u nekom daljnjem koraku produbljivanja te enciklike i u njezinu svjetlu razumjeti Papin nauk o odnosu kršćanskoga bratstva – bratstva koje nastaje sakramentom krštenja i ostvaruje se kao crkveno zajedništvo – i ovoga ljudskog bratstva koje, teološki gledano, nastaje činom Božjega stvaranja svih ljudi na svoju sliku, a u jednom širem kontekstu možemo reći da, samim tim što smo ljudi, samim time smo i braća. Ono što je svakako važno za ovu encikliku Fratelli tutti je da je to crkveni dokument koji, kao nijedan dokument prije, razmatra i pred nas stavlja temu bratstva, bratstva svih ljudi… Ono što je posebno važno u tom dokumentu Fratelli tutti je, da tako kažem, definicija bratstva: za papu Franju brat je svaki čovjek ukoliko je bližnji, a Krist nas je naučio da je naš bližnji svaki čovjek. Zapravo, kršćanska ljubav je bratska ljubav, otvorena ljubav prema svakom čovjeku. Doista, za mene osobno i, vjerujem i za ovdje sudionike, bilo je prosvjetljujuće razumjeti Papin stav da katolik, kršćanin današnjice, sutrašnjice ili će biti brat svim ljudima ili ga neće biti – možemo to tako reći u duhu i svjetlu enciklike, a to onda znači da će čovjek današnjice ili biti brat, ili ga, nažalost, neće biti“, kazao je vlč. Boris.

 

 

Muftija sarajevski dr. sc. Nedžad ef. Grabus, profesor teologije na Fakultetu islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, održao je predavanje na temu: „Vjera u Boga i poštovanje susjeda – muslimanski pogled“. U svom osvrtu nakon prvog dijela simpozija je kazao da su razgovarali kako i na koji način se u enciklici otvara prostor i razgovor s, između ostalog, i muslimanima. „Inzistirali smo na tome da u religijskome učenju postoji mjesto i za drugačije vjerovanje. Vidjeli smo da se u enciklici govori i o religijskome pluralizmu. Postoje, naravno, pogledi na pitanje bratstva iz islamske, kršćanske i drugih perspektiva, ali postoji to ljudsko bratstvo koje nas povezuje i ta želja da kao ljudi sudjelujemo u nečemu što će nas povezivati, a ne razdvajati“, kazao je muftija Grabus. Zamoljen da, u duhu teme simpozija, uputi svoju kratku poruku u aktualnoj situaciji, kazao je: „Mi smo – bez obzira na sve – pod navodnicima - razlike koje nas dijele i razdvajaju, braća. Bog nas je sve stvorio. Moramo odgovorno djelovati, utjecati na ljude da ostanu dostojanstveni i da traže načina kako da poštuju jedni druge“. U svom je predavanju istaknuo da muslimani i kršćani u svome vjerovanju imaju povezujuće naslijeđe poslaničke tradicije na temelju koje su razvijali suštinska pitanja teologije monoteizma. Rekao je da su vjera u Boga i ljubav prema bližnjemu, susjedu, su posebnosti koje su snažno utkane u identitet vjernika.

 

 

Svećenik zagrebačke nadbiskupije dr. sc. Jakov Rađa s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu govorio je na temu: „Najbolje politike u službi sveopćega bratstva“. Zamoljen da iznese pojedine naglaske, dr. Rađa je kazao: „Papa Franjo je svjestan da je politika u mnogim područjima svijeta postala negativna, doživljena na negativan način zbog korupcije i neučinkovitosti političara pa predlaže jedan novi način gledanja na politiku. Zapravo je to onaj izvorni, pravi način kako bi politika trebala biti oživljena kao najviša forma ljubavi jer čovjek je sigurno pozvan ljubiti bližnjega. Međutim, politika je ona koja stvara mogućnosti za druge da žive bolje. Papa Franjo govori o četiri karakteristike te politike koja je oblik političke ljubavi. Prva karakteristika te nove vrste politike je ta da politika zapravo tumači osjećaje naroda kojemu služi i vodi ga da bude otvoren za nove sinteze. Drugo obilježje dobre politike u službi sveopćeg bratstva je promicanje kulture rada. To jest, to je ona politika koja omogućuje svakome čovjeku da ono dobro koje u njega posijano donese plod, jer politika ne smije biti svedena na puki asistencijalizam, pomaganje onima koji su u potrebi, nego stvaranje novih struktura. Treće obilježje dobre politike za papu Franju jest pozitivna diskriminacija onih najslabijih. To je srž dobre politike – da politika u svome središtu ima one ljude koji su najviše u potrebi. I četvrto obilježje dobre politike za papu Franju je ona politika koja je spremna uvijek i svugdje graditi dijalog: čak i kada se ne slažemo s onim što govori druga strana, moramo biti spremni slušati druge i zašto netko govori to što govori. Evo, to su četiri obilježja dobre politike koji se zapravo daju sažeti u tome da papa Franjo vidi kao dobrog političara onoga koji pokreće procese u društvu kako bi se svima omogućilo da žive bolje. Milosrdni Samarijanac je zapravo nadahnjujuća figura pape Franje koja se nalazi u enciklici Fratelli tutti, koja nije samo model za osobni nego i za politički život“, kazao je vlč. Jakov.

 

 

Zamoljen da se osvrne na konkretnu stvarnost, vlč. Rađa je kazao: „Sigurno da nam se, kad gledamo konkretnu stvarnost, može učiniti da se Papina vizija politike čini utopijom. I to je naš rizik. Rizik je da ostanemo obeshrabreni stvarnošću, a papa Franjo nas potiče da sanjamo na novi način; potiče nas da proširimo naše vidike i želi nas ovom enciklikom potaknuti na to da naša imaginacija funkcionira na drugačiji način. Ako se naša imaginacija promijeni, onda će se promijeniti naše djelovanje. A ono što svakako može poslužiti kao poticaj i političarima i politici općenito na jedno drukčije djelovanje jest ono što Papa piše u svojoj enciklici Fratelli tuti, a to je da, ako uspijem pomoći samo jednoj osobi da živi bolje, to opravdava dar moga života. Dakle, i svaka generacija političara mora biti svjesna da veliki projekti, velika ostvarenja na koje je politika pozvana nisu djelo samo jedne generacije političara nego je to zapravo pokretanje procesa čije će plodove možda ubirati i drugi; upravo takav pogled, gdje ja ne gledam samo na sebe, na konkretan četverogodišnji mandat koji sam osvojio na izborima. Ako sam političar koji promatra dugoročno i koji sam spreman pogledati procese, onda uistinu mogu biti i ostvariti onaj poziv političara na onaj način, kako je to Papa zamislio u enciklici Fratelli tutti“, poručio je vlč. Jakov.

Izvanredni prof. na KBF-u u Sarajevu dr. sc. Zorica Maros održala je predavanje pod naslovom: „Dijalog i socijalno prijateljstvo kao ostvarenje ljudskog bratstva“.

Izvanredni prof. na KBF-u u Sarajevu dr. sc. Pavle Mijović izlagao je na temu: „Kritička teorija migracije u enciklici Fratelli tutti“. Kazao je da enciklika pape Franje Fratelli tutti nudi vrlo sofisticiran i ciljani kritički okvir unutar kojega je moguće promatrati mnoge suvremene fenomene, od kojih sam fenomen migracija zauzima, zbog neupitne aktualnosti i suvremenosti, privilegirano mjesto. „Rad naslovljen Kritička teorija migracije u enciklici Fratelli Tutti artikulira se u dvije faze, međuovisne i povezane, onoj teoretskoj a zatim i onoj prakseološkoj. Napredna perspektiva koju papa Bergoglio razvija sastoji se u minimiziranju granice između teorije i prakse akcentuirajući intersekcije dva spomenuta spoznajna momenta. Teoretski dio rada ima za cilj analizirati fenomene granica, migratornih dinamika, humanitarnih i inih drugih izvedenih kriza propitujući pri tome ustaljene koncepte poput državljanstva te afirmirajući potrebu globalnog upravljanja navedenim fenomenima“, rekao je dr. Mijović. Dodao je da je u drugom dijelu naglasak stavljen „na komunitarne vrijednosti, poput solidarnosti, koji afimirajući vrijednosti konkretnog čovjeka, istovremenu dezavuiraju nehumane domicilne i međunarodne oblike, koji se često manifestiraju kao odgovor na migratorne fenomene“.

Doc. dr. sc. Oliver Jurišić s KBF-a u Sarajevu održao predavanje na temu: „Rasizam: instrument moći i zaborava“. „Drago mi je da je KBF pionir organiziranja simpozija o enciklici Fratelli tutti pape Franje jer je tek je nedavno prevedena i na naš hrvatski jezik. Šteta što ovakvi događaji nisu više posjećeni jer se tu ima ne samo što čuti, nego se ima što i naučiti. Žao mi je što nije bilo i predstavnika društvenih i političkih vlasti koji su mogli čuti puno toga što bi možda koristilo našem bosanskohercegovačkom društvu i prostoru, barem kad je riječ ne samo o organizaciji države i političkog života, nego kad je riječ o političkom djelovanju, posebno onim naglascima enciklike gdje se govori o važnosti općeg dobra, brizi za opće dobro i brizi za konkretnog pojedinačnog čovjeka, što nama u BiH, čini mi se, često nedostaje ili nam nije u fokusu. S te strane mislim da je enciklika vrlo važna, vrlo korisna i budućnosti vjerujem da će biti u tom smislu korisna. Nadam se da ovo neće biti samo mrtvo slovo na papiru nego da će se i neke ideje, ono što se čulo ovdje danas, možda negdje i zaživjeti. Ako ne na nekom velikom ili intenzivnom planu, barem negdje u nekim ovako manjim privatnim sredinama, druženjima, fakultetima...“, kazao je dr. Jurišić.

 

 

Zamoljen da se osvrne na svoju temu, vlč. Jurišić je rekao: „Tema mog izlaganja bila je 'Rasizam kao instrument moći zaborava'. Cijeli naglasak, zapravo i predavanje, stavljen je na problem koji mi svi imamo danas s određenim pojmovima i terminima koji ne samo da ne razumijemo, nego vidimo da se ti pojmovi često zloupotrebljavaju i tumače onako kako oni zapravo ne odgovaraju stvarnosti, kao što je termin rasizam. Podsjetit ću na ovu zgodu, ili bolje reći nezgodu koju sam zabilježio u svom predavanju. Dakle, u vijeku pandemije, kad Međunarodni monetarni fond želi pomoći Bosni i Hercegovini koliko može financijski, rasprava između dvojice ministara iz različitih naroda se završava osvrtom jednog ministra na drugog ministra koji ne želi potpisati neku odluku, da je rasist i da su mu stavovi rasistički, a uopće se ne radi o tome, nego se radi o tome da je taj novac potreban za cijelu zemlju, za sve ljude koji od toga novca žive, a ne samo njima dvojici. Ali, evo, to je ono što se često danas događa gdje se termini, pojmovi gube, ne razumiju, ne shvaćaju. Predavanje je bilo usmjereno u tom pogledu da se ukaže na taj problem zloupotrebe termina i pojma, a tu je rasizam, također, često žrtva zloupotrebe“, kazao je dr. Jurišić.

Doc. dr. dr. sc. Orhan Jašić s FIN-a u Sarajevu govorio je na temu: „Muslimanska teološka refleksija enciklike Fratelli tutti“. Najprije je ukratko pojasnio pojam muslimanske tradicije i njezinog značenja za muslimansko teološko polazište u međureligijskome dijalogu. Osvrnuo se na određene dijaloške poruke enciklike Fratelli tutti s gledišta muslimanske teologije te progovorio o stavovima suvremenog muslimanskog autora i religijskog lidera Ahmada At-Tayyiba u odnosu na spomenutu encikliku. U svom osvrtu nakon izlaganja je kazao: „Primjetno je da među različitim religijskim tradicijama postoje određene diferencijacije dogmatske naravi. Ipak, ono za što se zalažu naročito monoteističke religijske tradicije jest moralno djelovanje, iskreno i pravovaljano moralno djelovanje. Stoga u enciklici je jako istaknut jedan od gorućih suvremenih problema, koji prožima i historiju ali ne toliko koliko danas, a to je ravnodušnost. Upravo kroz pravovaljano moralno djelanje uklanja se ta ravnodušnost kroz potragu za vlastitim mirom unutar samoga sebe i samim time kada se taj mir pronađe kroz življenje svoje vlastite religijske tradicije. I kroz manifestaciju u izvanjskome svijetu pronaći će se i skladan mir općenito i s okolinom, ali i sa svima onima koji su susjedi koji su prijatelji i zapravo razvit će se istinski odnosno iskreni i pravovaljani prijateljski put zapravo o čemu kroz svoje moralno djelanje podcrtavaju različite religijske tradicije“, rekao je dr. Jašić te dodao da i enciklika Fratelli tuttti ukazuje na težnju i potrebu za mirom iako on govori iz muslimanske tradicije. „Ali to se ne misli samo na ovaj izvanjski stvarni mir, nego zbiljsku metafizičku dimenziju unutar ljudskih prsa, unutar onog što možemo osloviti srcem, duhom, dušom ali i umom pravovaljanom čistoću da se postigne kroz jedan iskreni i pravovaljani mir“.

 

 

Tijekom simpozija predavači su odgovarali na pitanja. (kta)