Nadbiskup Tomo Vukšić za Fenu: Iz BiH ubrzano odlaze svi, pa i katolici, no to državnu vlast očito ne zanima

Iseljavanje ljudi iz Bosne i Hercegovine pa tako i Hrvata i katolika uporno se nastavlja, a vlasti u toj zemlji gotovo da ne pokazuju nikakvo zanimanje za ovaj problem, upozorio je u razgovoru za agenciju Fena u subotu 12. veljače novi vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.

Nadbiskup Vukšić podsjetio je za Federalnu novinsku agenciju (Fena) na podatke koje su prikupili župnici i po kojima je u BiH neposredno nakon rata živjelo 424 tisuće katolika, a samo u razdoblju od 2003. do 2019. godine ta je zemlja ostala bez 100 tisuća katolika.

Razgovor s vrhbosanskim nadbiskupom mons. Tomom Vukšićem prenosimo u cijelosti.

Preuzeli ste dužnost vrhbosanskog nadbiskupa, možete li već govoriti o nekim planovima i ako možete poslati neku poruku katolicima u BiH kao njihov novi vjerski poglavar; na što ćete se najviše fokusirati u svom radu?

Planovi svakoga katoličkoga biskupa jednaki su programu cijele Crkve. To je prije svega svjedočenje i navješćivanje Evanđelja radi izgradnje ljubavi, razvitka, sloge i mira među ljudima. To je poslanje Crkve kao takve i, naravno, poslanje i zadaća svakoga katoličkog vjernika, uključujući svećenike i biskupe. Imajući to u vidu, bilo bi mi vrlo drago ako bismo svi, i svećenici i vjernički narod, uspjeli još veći naglasak staviti na dušobrižničko djelovanje cijele nadbiskupijske zajednice i duhovnu i moralnu izgradnju pojedinaca. Naravno, mislim prije svega na katolike, ali želimo također dati svoj doprinos kako bi etička načela ravnala i životom cijele društvene zajednice. Jer kao što samo velik broj vrijednih i moralnih ljudi može učiniti da i društvo postane takvo, jednako je i sa Crkvom. Ta duhovna obnova svakoga vjernika pretpostavka je obnove Crkve kao zajednice, ali i polazište za obnovu društva. S Božjom pomoći i blagoslovom, te uz pomoć suradnika i ostalih dobrih ljudi, volio bih vidjeti kvalitetne pomake na tom planu. Kršćanstvo je po svojoj naravi religija nade, a svaki kršćanski vjernik je pozvan biti njezin svjedok. K tomu, kad budu dovršeni svi napori oko izrade provedbenih zaključaka i prijedloga naše biskupijske sinode, nadbiskupijski programi, planovi i preferencije bit će još jasnije definirani. I uvjeren sam da će biti naglašeno pastoralni.

Veliki broj Hrvata napustio je BiH, ima li Katolička Crkva podatke o tome koliko je katolika u posljednjih par godina odselilo iz naše države?

Sa željom da skrenem pozornost na problem smanjivanja broja katolika i Hrvata u BiH, tim pitanjem sam se od kraja posljednjega rata bavio kroz skoro 20 godina. Smatrao sam to najvažnijim pitanjem. Dapače, pitanjem svih pitanja.

Prema podacima svećenika, koji djeluju u izravnom dušobrižništvu, godine 1996. u BiH je bilo 424.915 katolika. Ta broj je potom rastao pa nas je godine 2003. bilo 464.821, a prema istom izvoru na kraju godine 2019. taj broj je iznosio 353.872.

Oslanjajući se na iste izvore, posljednji put sam se tim izračunima bavio tijekom 2019. godine, a odnosili su se na razdoblje od 1996. godine. Tako je u tom vremenu, novim iseljavanjem i negativnim priraštajem, Banjolučka biskupija ostala bez 45,71% vjernika (-24.095) koji su na području biskupije bili nakon posljednjega rata, Sarajevska bez 32,48% (-70.782) koji su tu bili poslije rata, Mostarska bez 11,75% (-22.845), a Trebinjska bez 13,04% (-2.773).

Ti procesi iseljavanja i denataliteta, uvjetovani su mnogim razlozima, a prije svega nedostatkom posla, korupcijom te stvarnom i pravnom nesigurnošću koja proizlazi iz „nedovršene države“. Oni pogađaju i ostalo stanovništvo svih vjera i nastavljaju se no, nažalost, državnu vlast, slično kao i u zemljama u okruženju, to jedva da zanima. Prava sramota!

Osvrnula bih se posebno na Sarajevo, radi podsjećanja javnosti; koliko danas u glavnom gradu BiH živi Hrvata a koliko ih je bilo prije Domovinskog rata (također, ako imate te podatke?

Već ste me dobro zaposlili u sricanju odgovora na prethodno pitanje i predlažem neka ovo bude posljednje te vrste u ovom kratkom razgovoru.

Poznati su podaci o broju Hrvata i za Sarajevo, gdje on počeo opadati već prije posljednjega rata. Naime, prema podacima nekoliko popisa stanovništva, Sarajevo, odnosno područje koje je pod tim imenom tada bilo obuhvaćeno, je 1971 godine imalo 41.354 Hrvata, a 1991. godine 34.873. Naspram tomu, prema popisu iz 2013. godine, u Kantonu Sarajevo je 17.520 Hrvata, odnosno 16.530 katolika, te 350.594 muslimana, 13.543 pravoslavaca, 4.817 agnostika, 10.506 ateista, 9.910 neizjašnjenih, i 6.812 pripadnika ostalih vjerskih uvjerenja.

Živimo u multietničkoj državi, bar se to stalno ističe, kakva će biti Vaša suradnja i jeste li se već sastali s poglavarima drugih vjerskih zajednica u BiH?

Jedva da postoji neka zemlja u Europi koja u naše vrijeme ne bi bila višenarodna i viševjerska. Jer u doslovce svakoj žive ljudi iz više jezika, kultura i civilizacija. A kako je to u BiH, kao i o karakteristikama te naše složenosti, na svoj način govore i spomenuti podaci u prethodnim odgovorima.

Ekumenizam i dijalog, koji se vrše kroz otvoreno i prijateljsko susretanje s drukčijima i različitima, sastavni je i neizostavan dio identiteta i poslanja Katoličke Crkve. Čak i kad možda drugi to ne prihvaćaju. Pa prema tome, dijalog je poslanje, metoda i zadaća također svakoga katoličkog biskupa. Takvu suradnju i dijalog želim sa svima i trudit ću se uvijek biti otvoren. I osim toga, dijalog je jedini moralno prihvatljiv način rješavanja otvorenih pitanja posebice u složenim društvima. U tim situacijama dijalog je etički i egzistencijalni imperativ.

Poglavare drugih vjerskih zajednica otprije osobno poznajem i s njima sam se susretao u prethodnom razdoblju, ali još se nismo vidjeli od preuzimanja nove službe. Primio sam, međutim, njihove čestitke na čemu im zahvaljujem. No čim privedem kraju sve formalne i liturgijske obveze preuzimanja, u narednom razdoblju rado bih posjetio i pozdravio svakoga od njih u njegovu sjedištu.