Izjava Komisije „Justitia et Pax“ BK BiH nakon Okruglog stola u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava (HR, EN)

Komisija „Justitia et Pax“ (Pravda i mir) Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine održala je (online) 10. prosinca 2020. u povodu Međunarodnog dana ljudskih prava Okrugli stol na temu: „Migranti – izbjeglice i prognanici – u kontekstu 25. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma i aktualne krize s migrantima iz azijskih i afričkih zemalja u BiH“.

Na Okruglom stolu su – osim članova Komisije, aktivno sudjelovali i predstavnici više udruga prognanih Hrvata s područja bh. entiteta RS, zatim Caritasa BiH i Banjolučke biskupije, banjolučkog muftijstva, Paneuropske unije BiH, i zaklade Friedrich Ebert iz Banje Luke.

Po završetku Okruglog stola, Komisija je za javnost uputila slijedeću

IZJAVU

Sa žalošću konstatiramo kako se uz obilježavanje 25. obljetnice Daytonskog mirovnog sporazuma skoro redovito izostavilo naglasiti nedosljedno i nedovoljno provođenje njegovog Aneksa 7 kojim se određuje i garantira pravo održivog povratka protjeranih i prognanih, a što se tiče osobito područja entiteta RS. Na temelju iznesenih podataka nameće se dojam da su desetine tisuća prognanih i izbjeglih – osobito Hrvata s tog područja – marginalizirani pa čak i zaboravljeni i da se o njihovim dugotrajnim i raznovrsnim problemima u javnosti već odavno skoro niti ne govori.

Brojni i veliki problemi s kojima se godinama susreću oni, koji se žele vratiti, osim materijalnih uključuju i infrastrukturne, administrativne, zemljišne, političke, pravne, sigurnosne i nacionalne prepreke. Sve to ostavlja dojam kako se Daytonskim sporazumom predviđeni i zagarantirani održivi povratak, osobito prognanih Hrvata, organizirano i smišljeno otežavao ili potpuno blokirao.

Domaći politički predstavnici, uključujući i predstavnike Međunarodne zajednice, podržavaju povratak uglavnom samo deklarativno i formalno.

S njihove strane se zadnjih godina, gotovo ništa ne čini, bez obzira na činjenicu da mnogi prognani godinama traže održivi povratak. Osim njih, zakazalo je i bosansko-hercegovačko društvo. Sva takva ponašanja i prepreke za povratak „mogu se nazvati tihom diskriminacijom povratnika i raseljenih.“

S dodatnom žalošću i negodovanjem, konstatiramo činjenicu da su u nepodržavanje održivog povratka nerijetko bili uključeni i politički predstavnici hrvatskog naroda u BiH, od kojih se s pravom očekivalo i očekuje da se energičnije, odgovornije i zauzetije brinu o njihovu povratku.

Podaci kojima raspolažu pojedine institucije Katoličke Crkve u BiH (Caritas biskupije Banja Luka) pokazuju ne samo katastrofalne razmjere ratnih stradanja i protjerivanja katolika odnosno Hrvata, nego i česte opstrukcije njihova povratka. Od preko 90 % protjeranih Hrvata Banjolučkog kraja vratilo se tijekom svih proteklih 25 godina tek „ nešto više od 3%“.(!) Koliko god su se razne institucije Katoličke Crkve u BiH (osobito Caritas) sve poratne godine trudile oko ostvarivanja održivog povratka, očito je da je na tom području zakazala državna ali i entitetska i međunarodna politika. Time su se teško ogriješile o temeljno ljudsko pravo – pravo na imovinu i na nepovredivost doma i zavičaja te ujedno i na provođenje još uvijek važećeg Aneksa 7 Daytonskog sporazuma.

Pitanje održivog povratka je prvenstveno državno pitanje. Aktivno i zauzeto djelovanje države je temeljni uvjet za ostvarivanje uspješnog i održivog povratka.

Konstatiramo također kako pitanje održivog povratka ide u korak i s obeshrabrujućim podacima o aktualnom sve većem iseljavanju mladih osoba, pa i brojnih obitelji iz svih dijelova BiH (koje je očito samo pandemija koronavirusa donekle usporila). Osim ekonomskih motiva i razloga za njihovo iseljavanje, sve se češće može čuti da su i nesigurnost, besperspektivnost, kao i druge dugotrajne političke tenzije dodatna motivacija za odlazak.

Svi ti razlozi zajedno generiraju jedno socijalno ili društveno raspoloženje koje karakterizira kod sve većeg broja naših sugrađana odsutnost nade u bolju budućnost u vlastitoj zemlji i rodnom kraju.

Uz ovu problematiku koja se odnosi na dugogodišnje dramatično neomogućavanje održivog povrataka brojnim domaćim prognanicima, Komisija i ovaj put upozorava i apelira na sve mjerodavne, na što hitnije i humanije rješavanje aktualne migrantske krize na području BiH.

Komisija konstatira da institucije Katoličke Crkve u BiH (Caritas BiH,(nad)biskupijski Caritasi) uz suradnju s drugim domaćim i međunarodnim institucijama i organizacijama (IOM, Merhamet, CRS, nevladine udruge) nastoje – koliko im je moguće – osigurati normalne životne uvjete velikom broju stranih osoba, koje svakodnevno prelaze državnu granicu BiH u nastojanju da dođu u neku od zemalja europske unije. Ne samo da zatvaranje granica nekih europskih država nego ponekad i medijsko izrazito negativno izvještavanje o aktualnoj migrantskoj krizi u našoj zemlji, otežavaju djelovanje spomenutih karitativnih i humanitarnih institucija, koje nastoje pomoći migrantima. Tome doprinose i nerijetki domaći politički sukobi oko pitanja nadležnosti – bilo da je riječ o državi ili entitetima, koji lokalne zajednice ostavljaju da same rješavaju ovu tešku i slojevitu problematiku na njihovom području, a što one najčešće nisu u mogućnosti zbog ograničenosti svojih ukupnih kapaciteta.

Komisija izražava divljenje i zahvalnost svim karitativnim i humanitarnim organizacijama - uključujući i samoga papu Franju s njegovom osobnom pomoći pruženoj migrantskim skupinama u BiH – na njihovu neumornom zalaganju oko pružanja konkretne pomoći tisućama migranata.

Kao i u slučaju rješavanja održivog povratka domaćih prognanika tako i u rješavanju aktualne migrantske krize, Komisija apelira na državne organe i Međunarodnu zajednicu da konačno naprave učinkovite projekte za uspješno rješavanje i jedne i druge aktualne problematike.

Komisija ističe kao „pozitivnu činjenicu“ osnutak Europskog centra za mir i suradnju pri „Kući susreta“ „Marija Zvijezda“ u Banjoj Luci i želi u njemu ostvarivanje različitih konstruktivnih projekata za opće dobro cjelokupnog društva.

Sarajevo 11.12.2020.

Franjo Komarica, biskup banjolučki
predsjednik Komisije

* * * * * * * * * *

 

Statement of the Commission “Justitia et Pax” , Bishops' Conference of Bosnia and Herzegovina after the Round Table on the occasion of the International Human Rights.

The Commission “Justitia et Pax” (Justice and Peace) of the Bishops' Conference of Bosnia and Herzegovina held (online) on December 10, 2020, the occasion of the International Human Rights Day, a Round Table about the topic: “Migrants - refugees and exiled persons - in the context of the 25th anniversary of the Dayton Peace Agreement and current crises with migrants from Asian and African countries in Bosnia and Herzegovina”.

In the Round Table, apart from the members of the Commission, actively participated representatives of several associations of exiled Croats from Bosnia and Herzegovina of the entity of Republika Srpska (Serbian Republic). Caritas of Bosnia and Herzegovina and the Banja Luka Diocese, the Banja Luka Mufti's Office, the Pan-European Union of Bosnia and Herzegovina and the Friedrich Ebert Foundation from Banja Luka.

Following the Round Table, the Commission sent to the public the following

STATEMENT

We note with regret that the commemoration of the 25th anniversary of Dayton Peace Agreement almost regularly failed to emphasize the inconsistent and insufficient implementation of its Annex 7, which determines and guarantees the right to sustainable return of expelled and exiled persons, especially in the Serbian Republic entity. Based on the presented data, the impression is that tens of thousands of exiles and refugees - especially Croats from that area - are marginalized and even forgotten, and that their long-standing and diverse problems have not been talked about in public for a long time.

Numerous and great problems faced by those who want to return over the years, in addition to material, include infrastructural, administrative, land, political, legal, security and national barriers. All this leaves the impression that the sustainable return envisaged and guaranteed by the Dayton Agreement, especially for expelled Croats, has been made difficult or completely blocked in an organized and deliberate manner.

Domestic political representatives, including representatives of the International Community, support return mostly only declaratively and formally.

From their part, in recent years, almost nothing has been done, despite the fact that many exiles have been seeking a sustainable return for years. Except them, the Bosnian-Herzegovinian society also failed. All such behaviors and obstacles to return “can be called silent discrimination against returnees and displaced persons”.

With additional grief and resentment, we note the fact that the political representatives of the Croatian people in Bosnia and Herzegovina were often involved in not supporting sustainable return.

The data available to certain institutions of the Catholic Church in Bosnia and Herzegovina (Caritas of the Diocese of Banja Luka) show not only the catastrophic scale of the war and the expulsion of Catholics and Croats, but also the frequent obstruction of their return. Of the over 90% of expelled Croats from the Banja Luka region, only “slightly more than 3%” have returned over the past 25 years. (!) No matter how much the various institutions of the Catholic Church in BiH (especially Caritas) have tried to achieve a sustainable return in the post-war years, it is obvious that state and entity and international policies have failed in this area. In doing so, they gravely violated a fundamental human right - the right to property and to the inviolability of home and country, as well as to the implementation of the still valid Annex 7 of the Dayton Agreement.

The issue of sustainable return is primarily a state issue. Active and busy action of the state is a fundamental condition for achieving a successful and sustainable return.

We also note that the issue of sustainable return goes hand in hand with discouraging data on the current increasing emigration of young people, including numerous families from all parts of Bosnia and Herzegovina (which was obviously slowed down somewhat only by the coronavirus pandemic). Except economic motives and the reasons for their emigration, it can be heard more and more often that insecurity, hopelessness, as well as other long-lasting political tensions are additional motivation to leave.

All these reasons together generate a social or societal mood that characterizes the growing number of our fellow citizens the lack of hope for a better future in their own country and homeland.

In addition to this issue, which refers to the long-term dramatic failure to enable sustainable return to many domestic refugees, the Commission again warns and appeals to all relevant, urgent and humane resolution of the current migrant crisis in Bosnia and Herzegovina.

The Commission notes that the institutions of the Catholic Church in Bosnia and Herzegovina (Caritas of Bosnia and Herzegovina, Arch/Diocesan Caritas) in cooperation with other domestic and international institutions and organizations (IOM, Merhamet, CRS, NGOs) seek - as far as possible - to ensure normal living conditions for large number of foreign persons, who cross the state border of Bosnia and Herzegovina every day in an effort to come to one of the countries of the European Union. Not only the closure of the borders of some European countries, but sometimes also the media’s negative coverage of the current migrant crisis in our country, make it difficult for the mentioned charitable and humanitarian institutions, which seek to help migrants. Frequent domestic political conflicts over the issue of jurisdiction also contribute to this situation - whether it is the state or the entities, which leave local communities to solve this difficult and layered issue in their area, which they are often unable to do due to limited overall capacity.

The Commission expresses its admiration and gratitude to all charitable and humanitarian organizations - including Pope Francis himself with his personal assistance to migrant groups in Bosnia and Herzegovina - for their tireless commitment to providing concrete assistance to thousands of migrants.

As in the case of resolving the sustainable return of domestic displaced persons and in resolving the current migrant crisis, the Commission urges the state authorities and the International Community to finally make effective projects to successfully address both current issues.

The Commission points out as a “positive fact” the establishment of the European Center for Peace and Cooperation at the “Meeting House” “Marija Zvijezda” (Maria Star) in Banja Luka and wants to realize in that House various constructive projects for the common good of society as a whole.

Sarajevo, December 11, 2020

Franjo Komarica, Bishop of Banja Luka
President of the Commission