Govor nuncija Pezzuta na početku mirovnog samita

Čast mi je što u ime Svete Stolice mogu izraziti svoju iskrenu čestitku za organizaciju ovoga Međunarodnog samita za mir i pomirenje, te vas želim pozdraviti i zahvaliti vam na vašoj dobrodošlici i vašoj nazočnosti.

BiH je zemlja bogata prije svega ljudima koji žive u njoj. Od svih pojedinačno i od svih zajedno ovisi njena budućnost i njena sposobnost oko zalaganja za mir. Takvo zalaganje nije moguće doli u ujedinjenom društvu. Pa ipak, jedinstvo ne znači jednolikost (uniformnost). Povezanost društva se jamči stalnim poštivanjem dostojanstva svake osobe i odgovornim sudjelovanjem svakoga prema svojim sposobnostima, zalažući ono najbolje u sebi.

Ratovi, napadi na cjelovitost ljudske osobe i na život ljudi, nezaposlenost, siromaštvo, korupcija, različite ovisnosti, iskorištavanja, krijumčarenja svake vrste i terorizam, podrazumijevaju – zajedno s neprihvatljivim trpljenjima onih koji su žrtve svega toga – slabljenje ljudskih potencijala. Moramo biti svjesni ovih napada na izgradnju i na sklad zajedničkog života. Samo djelatna solidarnost tvori protulijek svemu ovome. Solidarnost koja odbacuje sve ono što priječi poštovanje svakog ljudskog bića, solidarnost koja podupire politike i inicijative usmjerene k jedinstvu naroda na pošten i pravedan način. S ratovima čovječanstvo gubi. Samo u miru i s mirom se može jamčiti poštovanje dostojanstva ljudske osobe i njenih neotuđivih prava. Dakle, mir, pomirenje, dostojanstvo postaju smjernice za izgradnju budućnosti u kojoj nema mjesta ratovima, nasilju. mržnji.

Pluralno društvo postoji samo poradi uzajamnog poštovanja, želje za upoznavanjem drugoga i stalnog dijaloga. Ovaj dijalog među ljudima je moguć jedino ako smo svjesni da postoje vrednote zajedničke svim velikim kulturama, zato što su ukorijenjene u narav ljudske osobe. Kulturne, društvene, religiozne razlike moraju danas dovesti do življenja nove vrste bratstva, gdje ono što ujedinjuje je zajednički smisao veličine ljudske osobe, te da je ljudska osoba dar za sebe, za druge i za čovječanstvo. Ovdje je put mira! Ovdje je zalaganje koje se od nas traži! Da bismo novim naraštajima otvorili budućnost mira, prvi zadatak je – dakle - odgajati za mir, kako bismo izgradili kulturu mira.

Nemojmo zaboraviti da su se tijekom povijesti, različite osobe zalagale kako bi omogućili velik napredak u svim poljima znanosti i tehnike, pa su tako uspjeli pobijediti strašne bolesti, poboljšati i produljiti život, riješiti sukobe, radeći neumorno za izgradnju mira. I pape su tijekom povijesti – sa svojim najvišim Učiteljstvom i neumornim radom – usmjeravali Crkvu u promicanju kulture mira. Gotovo kao simbolički znak ove raznolike djelatnosti javlja se sretna i dalekovidna intuicija pape Pavle VI koji, 8. prosinca 1967, ustanovljuje Svjetski dan mira. Iz godine u godinu taj se dan obilježavao i sve više učvršćivao kao plodonosno iskustvo razmišljanja i zajedničkog planiranja.

Podsjećajući na sve one koji su radili u prošlosti, i ujedinjeni sa svima koji nastavljaju raditi za dostojanstvo ljudske osobe , za mir i pomirenje – u svjetlu ovoga moga krtakog razmišljanja – pozivam i sve vas da svjedočite s hrabrošću oko vas, u zgodno i nezgodno vrijeme, da Bog želi mir i da nam Bog povjerava mir. Hvala!