AUDIO: Govor splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolite mons. Zdenka Križića prigodom biskupskog ređenja kotorskog biskupa mons. Mladena Vukšića

Govor splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolite mons. Zdenka Križića izrečen na završetku misnog slavlja prigodom biskupskog ređenja kotorskog biskupa mons. Mladena Vukšića, u subotu 23. studenoga 2024. godine, u kotorskoj katedrali Sv. Tripuna, prenosimo u cijelosti.

Dragi biskupe Mladene,

u ime svih biskupa Splitske metropolije, kao i u ime svih biskupa Hrvatske biskupske konferencije, izričem ti iskrene čestitke za tvoje biskupsko ređenje i povjerenje koje je u tebi imao Sveti Otac, imenujući te Kotorskim biskupom.

Mi, biskupi Splitske metropolije, uz čestitku iskazujemo ti srdačnu dobrodošlicu u zajedništvo naše metropolije. Iskrene čestitke i Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, koja te je duhovno formirala u  uzornog redovnika i svećenika, a danas i biskupa Kotorske biskupije.

Nije nimalo lako poslanje koje ti je povjereno. Ono je zahtjevno, a ta zahtjevnost ne zavisi uvijek od veličine biskupije, broja vjernika i broja svećenika, nego i od mnogih drugih elemenata koji presudno utječu na gradus opterećenja i odgovornosti. Bila biskupija velika ili mala, bez posebnije Božje milosti nije moguće upravljati Božjim putem. A tu milost treba prositi svakodnevno mnogim molitvama i žrtvama. Bez uzdignutih ruku prema nebu, nema značajnijih postignuća. Ova istina ti sigurno nije nepoznata.

Uz ovo čini mi se jako važno imati na umu i upozorenje pastirima crkve koje je dao sveti Grgur Veliki, koji je živio krajem šestog stoljeća, koje nije bilo nimalo lako za crkvu. Upozorenje proizlazi iz komentara Isusovih riječi upućenih učenicima, imajte u sebi soli, tako ćete imati mir među sobom. Naglasak je na dvije riječi, sol i mir. U prvi mah se čini kako ovo dvoje i ne ide baš zajedno. Možemo sa velikim uvjerenjem reći da mir liječi mnoge rane, ali sol na ranu ne bi nitko poželio.

No ovdje je po svetom Grguru naglasak na nešto drugo. Mir je vrijednost koja omogućuje da se drugoga nosi, podnosi. Da mu se daje prostor i pozitivna klima za rast i napredak. I oko toga treba stalno i neumorno raditi. No kada nečije djelovanje postane destruktivno, potrebna je i sol. Sveti Grgur Veliki upozorava da ako netko želi sačuvati mir pod svaku cijenu, puštajući određene negativnosti u zajednici crkve, on se tako distancira od Božjeg mira. Jer to bi bilo čuvanje lažnog mira, a to je još gore od nemira. Zato Isus govori da nije došao donijeti mir, nego i podjele. Mislio je na lažni mir kojemu ljudi često pribjegavaju, jer im se ne da izložiti. A takav mir nikad nije riješio nijedan problem, nego je probleme samo umnažao.

Sveti Grgur je cijelo vrijeme svoje pastirske službe, papinske službe, proveo u obnovi crkvenog i društvenog života svoga vremena. To nije bilo ni malo lako. I zato ono što on govori i savjetuje, proizlazi iz njegova dubokog uvjerenja i trpećeg iskustva. Iz tog razloga njegova poruka nije izblijedjela ni poslije 14. stoljeća.

Biskup u biskupiji mora graditi zajedništvo i mir, ali istovremeno imati u sebi soli. To sam Isus traži; jer ne upotrijebiti sol u određenim situacijama rizik je da se bez nje ostane ili da ona ishlapi. Ali s druge strane, znamo iz iskustva, svaka upotreba soli nosi sa sobom i napetost i nemala trpljenja. A opet tamo gdje nema trpljenja, sigurno fali i odgovornosti.

Neka Kristov mir i njegovo svjetlo budu trajno u tvom srcu, a i Kristova sol, koja će davati okus svemu tvome pastirskom djelovanju. Bilo ti sretno i blagoslovljeno. (kta)