AUDIO: Govor mons. Mladena Vukšića prigodom njegovog biskupskog ređenja za kotorskog biskupa

Govor mons. Mladena Vukšića, izrečen na završetku misnog slavlja prigodom njegovog biskupskog ređenja za kotorskog biskupa, u subotu 23. studenoga 2024. godine, u kotorskoj katedrali Sv. Tripuna, prenosimo u cijelosti.

Draga braće i sestre ovdje nazočni, Gospodin vam udijelio mir.

Sve vas pozdravljam onim redom kao što je to učinjeno prije svete mise. Iako je Euharistija koju smo proslavili najljepši i najpotpuniji oblik zahvalnosti koji možemo ponuditi Ocu, tradicija želi da novi biskup prije završetka svečanog obreda ređenja izrekne svoje osjećaje zahvalnosti. Možda i zato što zahvalnost je priznanje da sve je dar.

Moja iskrena zahvala ide prije svega svemogućem Bogu za dar života, i poziva na redovnički i svećenički život, koji je po izljevu milosti koju sam upravo primio, danas dosegao svoju puninu. Jasno osjećam da je On u mom životu bio i ostao vjeran. Pratio me i podupirao snagom Duha u trenucima radosti i u onima kušnje. Njemu hvala što je vodio razlučivanje Apostolskog nuncija mons. Francisa Assisia, kojem također zahvaljujem na povjerenju i očinskim savjetima. Naravno, konačni je izbor pape Franje, kojem upravo po nunciju šaljem pozdrave i izraze odanosti.

Zahvaljujem nadbiskupu mons. Draženu Kutleši koji je ljubaznošću prihvatio biti glavni zareditelj, kao i za neumornu službu u našoj crkvi. Velika hvala i dvojici drugih biskupa zareditelja, mons, Zdenku Križiću, splitsko-makarskom nadbiskupu i metropoliti, te nadbiskupu Bara Rroku Gjonlleshaju, koji je u zadnje vrijeme upravljao biskupijom. Uz njih izražavam zahvalnost svim nazočnim biskupima što su prihvatili poziv da ovom slavlju budu nazočni, te tako mole za mene i sa mnom. Želja mi je sa svima uspostaviti poseban odnos, bratstva i suradnje.

Hvala mojim roditeljima, pokojnom ocu Mići, koji je već stigao na drugu obalu života. Mojoj majci Jagodi, koja zbog nemoći danas nije mogla biti ovdje. Sjećajući se roditelja zbog njihove uzorne i vjerne ljubavi, u zahvalni spomen uključujem i svoga brata i sestru, te njihove obitelji i svu svoju rodbinu. Nisu svi danas mogli biti ovdje, ali svi su u mom srcu.

Hvala biskupiji iz koje sam potekao, mostarsko-duvanjskoj, ovdje zastupljenoj po njezinu biskupu mons.  Petru Paliću i brojnim svećenicima. U njoj sam rastao u daru vjere i daru svećeničkog služenja. Zahvali biskupiji početaka želim odmah pridodati onoj našoj Kotorskoj biskupiji, koja se stvarno potrudila ne samo da me prihvati s materinskom pomnjom, nego mi je već od mojih prvih nesigurnih koraka u biskupiji po upravitelju, vjernicima i svećenicima prenijela radost iščekivanja novog biskupa. Hvala odboru Kotorske biskupije koji je učinio sve da se ovdje osjećam dobrodošao.

Pozdravljam i zahvaljujem svećenicima Kotorske biskupije, mojim prvim suradnicima. U meni ćete imati subrata; molimo i preporučimo se svemogućem Bogu da izvršimo svoje poslanje u ovoj biskupiji. Mnogi će zastati pred njezinom malenošću i malobrojnošću vjernika, ali ne treba to biti izvor tjeskobe i straha. Dobro primjećuje papa Franjo. Nije problem u malobrojnosti, nego u beznačajnosti. U tome da se postane sol koja više nema okus Evanđelja i svjetlo koje više ništa ne obasjava. Ovdje nazočnom provincijskom ministru fra Jozi, franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Hercegovini, želim posebnu hvalu izreći svojoj redovničkoj zajednici ne samo na bratskoj potpori i pozornosti u ovom mom osjetljivom prijelazu. Znam da sve što imam jest dar; ali taj dar sam dobio po i u svojoj redovničkoj provinciji, dar odgoja i formacije, dar franjevačke jednostavnosti i ljubav prema Bogu i blizine čovjeku. Posebno sam zahvalan za dar bratstva i tolike braće s kojima sam koračao na putu redovništva i osjetio njihovu blizinu i razumijevanje i tako stekao jedan od najvećih darova, dar prijateljstva.

Zahvaljujem na molitvama i dolasku vjernika iz moje rodne župe Vitine, kao i župa u kojima sam služio kao svećenik svih ovih godina. Vi ste me uvijek podsjećali da dar službe nije posao ni zadatak, nego predanje. Darivanje vlastitog života, služenje bez mane danju i noću Bogu i Božjem narodu.

Zahvaljujem Bogu za sve predstavnike građanske, političke i akademske vlasti iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te za sve poslanike javnih ustanova, jer ste željeli odati počast svojom nazočnošću kotorskoj Crkvi, koja danas slavi dar biskupa.

Izražavam duboku zahvalnost predstavnicima drugih vjerskih zajednica. Imamo zajedničku zadaću. Graditi zajedno prostore suživota i čovječnosti. Naši vjernici zaslužuju svu našu pozornost i trud, te očekuju da radimo zajedno u uvažavanju i dijalogu za zajedničko dobro.

Punim srcem želim zahvalnost svima koji su doprinijeli ovoj dojmljivoj liturgiji; osoblju Kotorske katedrale, braći franjevačkim studentima, braći svećenicima, suradnicima, župnom zboru Kotorske katedrale i župnom zboru fra Grga Martić iz Posušja, koji su pomogli da zajedno molimo.

Sve vas ovdje nazočne, kao i one koji su htjeli biti ovdje a nisu mogli, kao i sebe i svoju novu službu povjeravam zaštiti Blažene Djevice Marije, svetog Josipa njezinog zaručnika, Svetog Tripuna, nebeskog zaštitnika naše biskupije i ostalih miljenika Božjih iz ovog Bokeljskog zatona, dok na svakoga od vas zazivam Gospodinov blagoslov. (kta)