Svjetlo riječi

Univerzalni slovopis fra Marijana Šunjića


Sarajevo,  Sri, 13. Travanj 2022.

Uvodna egida: Šunjić je bio upamćen po tome što se svesrdno zalagao za podizanja novih crkava i samostana te za otvaranje pučkih učionica. Kao apostolski vikar u svojim se okružnicama zalagao i za iskorjenjivanje poroka među bosanskim katolicima

Najupućeniji u jezikoslovnu problematiku i znalac najvećeg broja jezika među bosanskim franjevcima bio je fra Marijan Šunjić. Rođen je u Bučićima kod Travnika 1798., a umro u Beču 1860. godine. Temeljnu naobrazbu stekao je dijelom u roditeljskoj kući, a dijelom u samostanima u Gučoj Gori i Fojnici. Studij filozofije i teologije polazio je u Zagrebu i Mohaču (1814–1821). Nakon toga je između 1821. i 1824. godine studirao orijentalne jezike – arapski, turski i perzijski – u Zagrebu i Beču. Nešto manje od godine dana proširivao je znanje jezikā i kod čuvenog talijanskog poliglota kardinala Mezzofantija u Bologni, pa je u Provinciji i izvan nje s vremenom postao glasovit po znanju velikog broja jezika. Naime osim spomenutih orijentalnih dobro je poznavao, dakako, klasične jezike grčki i latinski, zatim talijanski, njemački i francuski te većinu slavenskih jezika.

Gorljivo zalaganje

Nakon završenih studija i povratka u Provinciju bio je na službama kapelana ili župnika na Kupresu, u Mokronogama i Orašju kod Travnika (danas je to župa Ovčarevo). Osim dušobrižničkoga rada obavljao je i službe tajnika i kustosa Provincije (godine 1832. odnosno 1835), a bio je i provincijal Bosne Srebrene (1847–1851). Zadnjih pet godina života, od 1855. do 1860. godine, obnašao je službe apostolskog vikara u Bosni te titularnog biskupa panadskoga.

Zbog gorljiva zalaganja za prava katolika i franjevaca u Bosni osmanske su ga vlasti dvaput zatvarale, godine 1827. i 1834. U vrijeme brojnih sukoba s biskupom fra Rafom Barišićem, u kojima je aktivno branio prava Provincije, bio je 1843. osuđen na progonstvo u Italiju, ali ta osuda nije provedena zbog promijenjenih okolnosti. U vrijeme spomenutih sukoba s Barišićem, poznatih pod imenom Barišićeva afera, dvaput je išao u Rim (1834. i 1840). a jedanput u Carigrad (1846) kao član izaslanstva svoje Provincije. Godine 1851. izravno se obratio i austrijskom caru Franji Josipu s molbom da poduzme konkretnije korake u nastojanju da se popravi položaj katolika i franjevaca u Bosni i Hercegovini.

Osim svega rečenoga Šunjić je bio upamćen i po tome što se svesrdno zalagao za podizanja novih crkava i samostana te za otvaranje pučkih učionica. Kao apostolski vikar u svojim se okružnicama zalagao i za iskorjenjivanje poroka među bosanskim katolicima. Osobito treba spomenuti da je bio prvi koji se u Bosni i Hercegovini zalagao za osnivanje apstinentskih društava.

Kao čovjek širokih pogleda i izvanrednoga obrazovanja Šunjić je bio i vrlo aktivan u spisateljskom radu. Pisao je pjesme (ne osobito uspjele) u duhu narodnog preporoda, slične onima koje je npr. pisao njegov subrat i suvremenik fra Martin Nedić, bavio se, kao što ćemo u nastavku vidjeti, teorijskim jezikoslovnim pitanjima te stalno poticao poboljšanje školskih prilika i širenje prosvjete u puku. Marno se također, kao i ostali bosanski franjevci koji su bili sljedbenici ilirskoga pokreta, posebno npr. Ivan fra Frano Jukić, zalagao i za skupljanje, populariziranje i objavljivanje usmenog narodnog stvaralaštva. Neke od pjesama koje je sakupio objavljene su u Jukićevu časopisu Bosanski prijatelj (1850. i 1851. te postumno 1870), a najveći broj tek 1915. godine u zborniku Narodne junačke pjesme iz Bosne i Hercegovine, koji je (zbornik) s predgovorom Eugena Matića objavljen u izdanju Zbora „Jukić“ u Sarajevu (drugo izdanje 1825. godine). Neke od pjesama objavljene su i u Napretku 1934. godine. Treba napokon spomenuti i Šunjićevu bogatu rukopisnu ostavštinu, ali ona nažalost nije sačuvana. Izgorjela je u požaru gučogorskog samostana 1945. godine.

Među ostalim Šunjićevim djelima treba svakako spomenuti životopis fra Augustina Miletića, pisan latinskim jezikom i objavljen u Rimu 1835. godine pod naslovom De vita illustris viri Augustini Milletichii episcopi olim dauliensis, et vicarii apostolici in Bosnia commentarius ab alumno ejusdem provinciae confectus. Latinskim jezikom pisana je i pjesma u počast austrijskoga cara Franje prvoga, koja je objavljena u Budimu 1833. pod naslovom Augusto Austriae imperatori, regique apostolico Francisco primo, et nobili Panoniae genti a provincia Bosnae Arhentinae grati testificatio exhibita xenii adinstar recurre anno Domini MDCCCXXXIV.

Najvrjednije djelo

I napokon latinskim jezikom pisano je i Šunjićevo najvažnije i najvrednije djelo posvećeno općejezikoslovnoj problematici i objavljeno u Beču 1853. godine pod naslovom De ratione depingendi rite quaslibet voces articulatas seu de vera orthographia cum necessariis elementis alphabeti universalis (O načinu pravilnog označavanja svih artikuliranih glasova ili o istinskom pravopisu s potrebnim elementima univerzalnoga pisma). Riječ je o neobičnom i zanimljivom djelu u kojem se raspravlja o univerzalnoj grafiji, tj. o slovopisu koji bi imao vrijediti za sve jezika svijeta. Nije stoga neobično da je djelo privlačilo pozornost i profesionalnih filologa, pa je o njemu npr. opširno pisao Ivan Pudić u jednom prilogu objavljenom u Radovima Naučnog društva BiH pod naslovom Univerzalno fonetsko pismo Marijana Šunjića (Sarajevo, 1960).

Šunjić u spomenutom djelu zastupa tezu da bi za univerzalnu grafiju bilo dovoljno najviše osamdeset slova, dvanaest samoglasničkih, a ostala bi bila suglasnička. Pojedinim jezicima ta bi se slova prilagođavala uz pomoć dijakritičkih znakova. Osim o slovima odnosno o grafiji Šunjić raspravlja i o naglascima, dužinama i kračinama pojedinih samoglasnika i dvoglasnika te u tome uzima u obzir i zakonitosti svojstvene glazbenoj umjetnosti. U osnovi on sve načine pisanja svodi na dva: „a) na neke znakove kojima ljudski sporazum utisne stalne ideje; b) na slikanje, kojim se riječ kao savršeni, adekvatni i vjerni glasnik pameti slika i sa svim svojim potezima kao u živim bojama pred oči stavlja“.

Neke od Šunjićevih ideja iznijetih u navedenom djelu i danas se mogu ocijeniti kao zanimljive, provokativne, pa i moderne. Tako se npr. njegovo spominjanje ljudskoga sporazuma može smatrati aktualnim po tome što asocira na tzv. arbitrarnost („dogovornost“), na kojoj su osobito insistirali strukturalisti, koji su smatrali da je arbitraran, tj. da je rezultat dogovora, ne samo alfabet, tj. način zapisivanja jezičnih znakova nego da je arbitrarna i sama narav tih znakova, odnosno da nema nikakve nužne veze između izraza i sadržaja pojedinih od tih znakova. Da nije tako, ne bi se moglo razumjeti zašto se isto značenje u pojedinim jezicima izražava posve različitim izrazima odnosno formama, npr. homo (lat.), antropos (grč.), Mensch (njem.), čovjek (hrv.) itd.

Na kraju ću navesti jedan ulomak s početka VII. poglavlja spomenutoga Šunjićeva djela, koje se (djelo) često navodi i pod skraćenim naslovom De vera orthographia. Prevoditelj je s latinskoga Petar Pejčinović, a prijevod je objavljen knjizi Bosanskohercegovačka književna hrestomatija. Starija knjževnost (Sarajevo, 1974). Naslov je toga poglavlja Općenito o slovima i alfabetu:

De vera orthographia (O istinskom pravopisu)

Općenito o slovima i alfabetu

  1. Slova su različiti i osebujni znaci koje su pojedini narodi prema svom nahođenju pronašli za označavanje jednostavnih i nedjeljivih dijelova glasova artikuliranog govora, od kojih su sastavljene riječi ljudskog govora. Obično se dijele na vokale i konsonante. Prvi bi se pravilnije mogli nazvati, ako uzmemo predmet oznake umjesto znaka, supstantivni (temeljni, osnovni) glasovi; zato što oni sami bez ikakve pomoći jednostavno do naših ušiju dopiru. Ove bi posljednje trebalo nazvati adjektivnim (pridodatnim, dopunskim) ili akcidentalnim (uzgrednim, sporednim) glasovima, koji nikako sami ne mogu dopirati do ušiju bez nekog temeljnog (supstantivnog) glasa.

Alfabet je takav proizvoljan redoslijed znakova ili slova koji je svaki narod za svoj jezik pronašao ili usvojio. Zato zbog raznovrsnosti naroda na svijetu postoje raznoliki alfabeti. Među njima nijedan nije do te mjere savršen da nema nedostataka, bilo zbog preobilja, bilo zbog manjkavosti (a često i zbog jednog i drugog) nekih slova i uz to potrebnih znakova. Ovo se ne može reći samo za onaj najstariji hebrejski alfabet, ni za sirijski, arapski, turski, perzijski, kineski, etiopski, tibetanski itd. nego i za one koji, po mišljenju nekih učenjaka, izgledaju savršeni u svim pojedinostima i svojstvima, npr. sanskrt, grčki, latinski, armenski, a između slavenskih ćirilica […].

Egida: Nakon završenih studija i povratka u Provinciju bio je na službama kapelana ili župnika na Kupresu, u Mokronogama i Orašju kod Travnika. Osim dušobrižničkoga rada obavljao je i službe tajnika i kustosa Provincije, a bio je i provincijal Bosne Srebrene (1847–1851)

Egida: Kao čovjek širokih pogleda i izvanrednoga obrazovanja Šunjić je bio i vrlo aktivan u spisateljskom radu. Pisao je pjesme (ne osobito uspjele) u duhu narodnog preporoda, slične onima koje je npr. pisao njegov subrat i suvremenik fra Martin Nedić


Piše: Ivo Pranjković

Svjetlo riječi

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

Međugorje,  Pet, 20. Svi. 2022.

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

33. Mladifest – Međunarodni molitveni festival mladih održat će se i ove godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza. Geslo ovogodišnjeg Mladifesta je ‘Učite od mene i naći ćete mir’ (Mt 11, 28-30)

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Odžak,  Pet, 20. Svi. 2022.

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Održana radionica "Život, žena i dijete bez nasilja i diskriminacije te puna jednakopravnost u porodici i društvu"

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Lavov,  Pet, 20. Svi. 2022.

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Vatikanski tajnik za odnose s državama mons. Paul Richard Gallagher izrazio je ljubav pape Franje prema ukrajinskome narodu i njegovu predanost miru, susrećući mjesne vlasti u Lavovu

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Vatikan,  Pet, 20. Svi. 2022.

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Sveti Otac je u četvrtak, 19. svibnja u popodnevnim satima susreo međunarodni pokret Scholas Occurrentes, koji je nedavno priznat kao udruga vjernika međunarodnog karaktera