Svjetlo riječi

Ivanovo evanđelje – evanđelje susreta


Čet, 14. Ruj. 2023.

Svjetlo riječi

Izvor: Svjetlo riječi

Piše: doc. dr. sc. s. Silvana Fužinato

Promatrajući ljudski život i promišljajući o samome sebi, čovjek spoznaje da je biće traženja. U neprestanom traženju nečega i u gorljivoj čežnji susreta s nekim/Nekim, čovjek pronalazi različite, više-manje zadovoljavajuće odgovore. Međutim, kako vrijeme odmiče, tako sve više uočava da se putovi traženja malo-pomalo suzuju, koraci umaraju, srce slabi, sjaj u očima blijedi i nada gasi te da je pred njim ostao još samo jedan put: put prema vječnosti. Razmišljajući o tom posljednjem putovanju kojim mu je prije ili kasnije poći, čovjek se pita: Tko sam? Kamo idem? Za koga živim? Jesam li ispunio svoje poslanje?

Potraga za smislom

Traženje odgovora na pitanje smisla, poziva, poslanja i punine života put je svakoga čovjeka, o čemu svjedoči i Sveto pismo već na svojim prvim stranicama. Nakon prekršaja Božje zapovijedi Adam se skriva bježeći od odgovornosti za vlastiti život. No Bog mu dolazi ususret i, našavši ga skrivena u vrtu, pita ga: „Gdje si?” (Post 3,9) dodirujući najdublje dubine njegova uplašena srca i pozivajući ga na susret sa samim sobom kako bi se u spoznaji istine o samome sebi mogao susresti s drugim/Drugim.

Promišljajući o čovjekovu putu, Martin Buber reći će daje svaki čovjek Adam i da se svaki čovjek nalazi u Adamovoj situaciji. Kako bi pobjegao od odgovornosti za vlastiti život, čovjek svoju egzistenciju pretvara u skrovište. Bježeći od Božjega lica, od drugoga i od samoga sebe te ustrajno boraveći u svome skrovištu, čovjek sve dublje tone u neistinu i u lažnu sigurnost. Tako iz dana u dan bježeći iz jednoga skrovišta u drugo, čovjek upada u sve težu situaciju. No upravo u toj situaciji sustiže ga Božje pitanje koje ga želi uznemiriti, srušiti njegovo skrovište, pokazati mu kamo ga je doveo pogrešan put te pobuditi u njemu goruću želju za izlaskom. U tom odlučujućem trenutku sve ovisi o tome hoće li se čovjek zapitati „Gdje sam?” ili ne. Povratak samome sebi početak je čovjekova puta traženja i susreta sa samim sobom i s drugim/Drugim.

Susret Boga i čovjeka

Poput Adama, susrećući se s pitanjem „Gdje si?” koje Bog upućuje svakomu ponaosob, želimo započeti svoj put traženja smisla i punine života u Riječi u kojoj nam je Bog objavio svoje i naše lice. U tom svjetlu možemo reći da je Sveto pismo susret Boga i čovjeka. To posebice vrijedi za Ivanovo evanđelje koje možemo nazvati evanđeljem susreta. O tome nam svjedoči prvo poglavlje (Iv 1,1-18) u kojemu Ivan prikazuje Boga koji dolazi ususret čovjeku želeći uspostaviti s njim odnos ljubavi i zajedništva, pripadnosti i blizine u kojemu će otkriti izvor vode žive za kojom žeđa, kruh života za kojim gladuje, svjetlo istine koje traži i put koji vodi u život vječni za kojim toliko čezne.

U izrazu „i Riječ bijaše u Boga” prijedlog pros možemo prevesti i „prema” jer on u grčkom jeziku ukazuje na usmjerenje prema nekom. „I Riječ bijaše prema Bogu”, prijevod je u kojemu dolazi do izražaja identitet Logosa koji je u trajnom odnosu s Bogom, okrenut je prema njemu i postoji u odnosu s njim. No istovremeno nam govori da Riječ nije samotni Bog. Činjenica da je Riječ bila prema Bogu govori nam da transcendentni i svemogući Bog ne želi ostati zatvoren u samome sebi, nego da posredstvom svoje Riječi otkriva čovjeku misterij svojega identiteta ulazeći u odnos i komunikaciju s njim. Martin Buber, interpretirajući taj izraz, predivno će reći: „U početku bijaše odnos.” Iz osobnoga iskustva znamo da samo u osobnom susretu s Drugim i u međusobnom susretu ljubavi čovjek postaje istinski i potpuni čovjek. Put je to, ne samo čovjeka nego i Boga koji izabire put ljubavi i nesebična darivanja, objavljujući se kao Bog ljubavi i života koji dolazi k čovjeku, ne u rukotvorenim hramovima, nego u hramu njegova tijela koje se zove srce. Na liniji Staroga zavjeta Ivan nam govori da Bog želi uspostaviti s čovjekom međusobno zajedništvo i pripadnost. U istinskom dijalogu svatko stoji pred licem drugoga, ne potaknut žeđu za vladanjem i posjedovanjem, nego željom za prihvaćanjem u ljubavi jer samo u ljubavi put ima smisla. I Bog je tako želio.

Utjelovljena Riječ

U srcu toga puta Riječ je postala tijelo (grčki pojam sarx znači i „meso”) i nastanila se među nama. Put je to silaska svemoćne Božje riječi k čovjeku. Koji paradoks! On koji ne boravi u ljudskim hramovima, on kojega ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti, dolazi k čovjeku te u tami majčine utrobe postaje krhko ljudsko tijelo. U svom dolasku čovjeku vječna Božja riječ dolazi mu ususret onakvom kakav doista jest: slab, grešan, krhak i smrtan, te ondje gdje se nalazi – u njemu samome postajući tako tijelom njegova tijela. Tako živi čovjek postaje mjesto Božjega trajnog boravka i mjesto susreta Boga i čovjeka. U Bogu utjelovljenu u čovjekovu srcu i nastanjenu u njegovu tijelu, čovjek nalazi odgovor na sva svoja pitanja, cilj svih svojih lutanja i završetak svih svojih traženja.

Drugi put Utjelovljene Riječi put je njezina povratka k Bogu. Naime, Utjelovljena Božja riječ koja se u čovjekovu tijelu nastanila među nama vraća se Bogu, ali ne više sama. Na svom putu povratka k Ocu vodi sa sobom i čovjeka ljubavlju otkupljenoga i iznova rođenoga. Cilj je povratka sam Bog, Sveti Bog, kojega nitko nikada ne vidje jer nitko ga ne može vidjeti licem u lice i na životu ostati (usp. Izl 33,20-23). Ali Boga kojega nitko nikada ne vidje obznanila nam je njegova Riječ koja će proći ovom zemljom ljubeći svakoga čovjeka, ozdravljajući bolesne, opraštajući grešnima, pronalazeći i vraćajući izgubljene. Blagujući s carinicima i grešnicima, prihvaćajući ljubav preljubnica, kršeći Zakon liječeći subotom Utjelovljena Riječ objavila nam je Boga ljubavi koji je stvorio čovjeka, ne za smrt, nego za život, i koji nikada neće odustati od njegova spasenja niti iznevjeriti svoje obećanje.

U svom utjelovljenom Sinu Bog je poljubio svijet i čovjeka, udahnuo je u njih dah svojega božanskog života otvarajući novi put dolaska Boga k čovjeku i čovjeka k Bogu. Na tom putu prikazane su i ispunjene temeljne značajke susreta: objava, poziv, zajedništvo i odgovornost. U susretu s drugim/Drugim čovjek objavljuje samoga sebe istodobno se objavljujući i samome sebi. Drugim riječima, u susretu s drugim/Drugim čovjek spoznaje samoga sebe i dopušta drugomu da ga upozna prepuštajući se misteriju koji obavija svaki ljudski život. No taj susret ujedno je i poziv jer da bi postao „ja”, čovjeku je potreban jedan „ti”. Poput Adama koji se ostvaruje u potpunosti kao čovjek samo u susretu sa ženom koja stoji ispred njega (hebrejski izraz ʽēzer kenegdô koji prevodimo „pomoć kao što je on” možemo prevesti i kao „pomoć naspram njega”) tako se svaki čovjek ostvaruje u punini samo u susretu s drugim licem u lice. U susretu „ja” i „ti”, tj. u njihovoj uzajamnosti rađa se zajedništvo, rađa se jedno „mi” u kojemu se „ja” i „ti” ne isključuju i ne poništavaju, nego prihvaćaju i nadopunjuju preuzimajući odgovornost jedno za drugo. Etika odgovornosti rađa se u susretu i u odnosu s drugim licem u lice. Stoga stajati ispred drugoga znači biti za njega odgovoran.

Promišljajući o Isusovim susretima s različitim osobama o kojima nam svjedoči evanđelist Ivan, svjesni da Sveto pismo nije samo informacija, nego je prije svega formacija, želimo se i sami zaputiti u predivnu avanturu otkrivanja Božjega i svojega lica te u osobnom susretu s njim u njegovoj Riječi otkriti smisao svojega života, ljepotu svojega poziva, bogatstvo našega zajedništva i blagoslov odgovornoga djelovanja na koje smo pozvani i kao ljudi i kao kršćani.


XX. Generalni kapitul Družbe sestara Presvetog Srca Isusova

Zagreb,  Uto, 16. Srp. 2024.

XX. Generalni kapitul Družbe sestara Presvetog Srca Isusova

U Kući utemeljenja u Rijeci od 6. do 14. srpnja slavljen je XX. Generalni kapitul Družbe sestara Presvetog Srca Isusova

Ljeto u Kršćanskoj sadašnjosti: Duhovna knjiga – tvoja ljetna oaza!

Hrvatska / Bosna i Hercegovina,  Uto, 16. Srp. 2024.

Ljeto u Kršćanskoj sadašnjosti: Duhovna knjiga – tvoja ljetna oaza!

Kršćanska sadašnjost ovoga ljeta donosi osvježavajuće popuste za sve ljubitelje dobre knjige prožete kršćanskim nadahnućem

Radovi na “risovačkoj ljepotici” privode se kraju

Risovac,  Uto, 16. Srp. 2024.

Radovi na “risovačkoj ljepotici” privode se kraju

Na Risovcu, u blizini Blidinjskog jezera, gradi se nova crkva. Cilj izgradnje je da domaći stanovnici, ali i sve veći broj vjernika koji provode vikend na Risovcu i Blidinju mogu sudjelovati na nedjeljnoj misi.

Povijesni dan za Hrvate u Mississaugi. Okupljene posebno dirnule župnikove riječi: Vidite li ovu rijeku?

Mississaugi,  Uto, 16. Srp. 2024.

Povijesni dan za Hrvate u Mississaugi. Okupljene posebno dirnule župnikove riječi: Vidite li ovu rijeku?

Hrvati u Južnom Ontariju okupili su se u nedjelju na veličanstvenom slavlju mlade mise dvojice braće svećenika Krešimira i Marka Bušića.