Naša ognjišta

Predstavili smo ili, točnije rečeno, upravili pogled na bitak, to jest izvor i smisao prave ljudske ljubavi između žene i muškarca. Ona ima vlastito iskonsko i nenadomjestivo ime: bračna ljubav.

Ljubav između žene i muškarca – bračna ljubav

Svakako je na mjestu prigovor da je ljubav između žene i muškarca moguća i izvan bračnoga odnosa, dakle i prije sklopljenoga braka, ali i mimo braka. To je točno, ali u tim slučajevima ne govorimo o pravoj bračnoj ljubavi između žene i muškarca, nego, upravo zato jer je riječ o drukčijim oblicima i očitovanjima, nazivamo je drugim imenima.

Tako ljubav između žene i muškarca prije braka zovemo predbračnom ili zaručničkom ljubavi. Ljubav između udane žene i oženjena muškarca koji nisu u braku nazivamo preljubničkom ljubavi. Za razliku od zaručničke ili predbračne ljubavi koja je iskreno okrenuta svojemu pravom cilju, a to je da postane bračna ljubav, i smijemo je smatrati izrazom prave ljudske ljubavi žene i muškarca, preljubničku ljubav ne smijemo držati takvom iz jednostavnoga razloga što je riječ o gruboj povrjedi već uspostavljene prave bračne ljubavi u braku. To su toliko razumljive stvari da ih nikomurazumnom ne treba posebno objašnjavati.

Sveobuhvatna ljubav

Bračna je ljubav izraz posebnoga uzajamnog odnosa između žene i muškarca koji ih obuhvaća u sveukupnosti. Žena i muškarac u bračnome odnosu su bez ostatka, što znači da ne postoji neki dio žene ili neki dio muškarca koji ne bi bio integriran u bračni odnos. Ukoliko bi bila riječ o suprotnome, tada se mogu očekivati, a u stvarnosti se i događaju problemi koji ozbiljno štete bračnomu odnosu.

Bračna je ljubav između žene i muškarca dakle sveobuhvatna. Ovu je sveobuhvatnost na poseban način izrazio naš Gospodin Isus u Evanđelju: „Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje nego jedno tijelo“ (Mk 10, 6 – 8). Poruka o postajanju jednim tijelom u bračnome odnosu žene i muškarca upravo upućuje na bračnu ljubav koja supružnike treba zahvatiti u sveukupnosti, čineći od njih dvoje jednu novu stvarnost ili jedan novi odnos – bračnu zajednicu.

Kada se zagledamo u svojstva ili kvalitete bračne ljubavi, tada se spontano otkrivaju pravi smisao i pravo značenje „jednoga tijela“, odnosno posve novoga odnosa i nove stvarnosti iz kojih nastaje bračna zajednica utemeljena na braku.

Pritom nije riječ o tome da jedna žena i jedan muškarac prestaju biti pojedinačna žena i pojedinačan muškarac u braku, nego je riječ o tome da oni uzajamnom sveobuhvatnom ljubavi tvore jedno novo jedinstvo, jednu posve novu stvarnost koja više nije samo ženska ni samo muška, nego posve novo zajedničko jedinstvo i nova uzajamna stvarnost koje smijemo zvati brak. Bit toga jedinstva i uzajamnosti je bračna ljubav.

Zbog toga bit braka jest bračna ljubav. Drugim riječima, brak između žene i muškarca nije i ne može biti ništa drugo doli posvjedočenje, ostvarenje i konkretizacija njihove uzajamne ljubavi koju zbog toga i zovemo bračna ljubav.

Normalna je i prijeko potrebna bračna vjernost

Budući da je bračna ljubav izraz prave ljudske ljubavi koja na jedinstven način struji od žene prema muškarcu i obrnuto te njih dvoje zahvaća i obuhvaća u sveukupnosti, prožimlje cijelo njihovo biće i očituje se u svim dimenzijama njihova individualnog postojanja. U tome smislu bračna ljubav je najprije isključiva, a to znači da je ljubav „ove“ žene isključivo usmjerena na „ovoga“ muškarca, a ljubav „ovoga“ muškarca je isključivo usmjerena na „ovu“ ženu.

Isključivost bračne ljubavi bitno podrazumijeva bračnu vjernost. Bračna ljubav zahtijeva bračnu vjernost koja je ponekada teška i zahtjevna, ali je ne samo moguća nego posve normalna i nužna, budući da se jedino u bračnoj vjernosti posvjedočuju istinitost, iskrenost, dosljednost i zrelost bračne ljubavi između jedne i konkretne žene i jednoga i konkretnoga muškarca.

Bračna je ljubav, nadalje, plodna i to u dvostrukome smislu. Ona je plodna utoliko što iz sebe same rađa obiljem dobrih ljubavnih plodova koji pridonose rastu bračne ljubavi i uzajamnom obogaćivanju bračnih drugova. Ona je također plodna i zato što je po samoj svojoj naravi usmjerena na rađanje i odgoj djece, budući da dijete predstavlja najdragocjeniji dar braka i najizvrsnije utjelovljenje bračne ljubavi. Tako se iz plodnosti bračne ljubavi rađa još jedna prava ljudska ljubav, a to je roditeljska ljubav. To dokazuje da istinska ljubav rađa samo ljubav. Iz bračne ljubavi rađa se i nastaje roditeljska ljubav.

Iz bračne do roditeljske ljubavi

Već je ranije spomenuto svojstvo sveobuhvatnosti bračne ljubavi. To podrazumijeva da je bračna ljubav najprije nesebična ljubav, to jest oslobođena svakoga egoizma i narcizma. Voljeti bračnoga druga ne vodi se razlozima onoga što se prima od bračnoga druga, nego razlozima dobra bračnoga druga.

Suprug voli svoju suprugu radi nje. Supruga voli svoga supruga radi njega. Sveobuhvatnost bračne ljubavi posvjedočuje da je ona istinska prijateljska ljubav, a to znači da bračni drugovi žive i međusobno se doživljavaju kao jedna duša u dvama tijelima. Oni rado i bez ikakve zadrške i računice međusobno dijele sve stvari. Oni su također spremni jedno za drugo sve dati i žrtvovati pa i vlastiti život.

Prava bračna ljubav kao izraz prave ljudske ljubavi prožimlje bračne drugove bez ostatka. Ona prožimlje sve njihove tjelesne, emocionalne, afektivne, moralne, intelektualne, duhovne, biografske i socijalne dimenzije i sposobnosti.

Sveprožimajuća bračna ljubav stoga posjeduje vlastitu snagu i moć uzajamnoga obogaćivanja, oplemenjivanja i usavršavanja bračnih drugova. U tome smislu predano i razborito njegovanje i produbljivanje bračne ljubavi među supružnicima uvodi ih u istinsko očovječenje u kojemu žena kao supruga postiže savršenstvo i dubinu svoga ženskog bitka, a muškarac kao suprug savršenstvo i dubinu svoga muškog bitka. To je, pak, moguće samo ako žena kao supruga prima svoga supruga kao nezasluženi dar, a muškarac kao suprug prima svoju suprugu kao nezasluženi dar.

Svijest o uzajamnome nezasluženom daru uvodi bračne drugove u najdublja područja bračne ljubavi u kojima se s lakoćom razumije i prihvaća ljubljenoga partnera onakvim kakav jest, a ne kakvim smo umislili da bi trebao biti.

Piše: prof. dr. sc. Tonči Matulić