Naša ognjišta

Sveti Josip uzor muškarcu današnjice


Tomislavgrad,  Čet, 11. Ožujak 2021.

U čemu se krije tajna Josipovih mišića? U čemu on danas može biti primjer i uzor muškarcima, očevima, mladićima, svećenicima i je li uistinu snaga muškarca u mišićima ili debljini novčanika kako nam se izvana nameće misliti?

U mjesecu smo i godini sv. Josipa koju je apostolskim pismom Patris corde (Očevim srcem), 8. prosinca 2020., otvorio papa Franjo povodom 150 godina od proglašenja sv. Josipa zaštitnikom Crkve. Iako u našemu narodu nije „popularan” poput sv. Ante ili sv. Franje, njemu su posvećene kapelice i crkve, a o štovanju koje mu pripada najbolje govore zazivi u litanijama.

Godina svetoga Josipa

Taj veliki čovjek i svetac čija nijedna riječ nije zapisana u Svetome pismu životom progovara jer je njegovoj odgovornosti povjereno naše otkupljenje. Osoba i osobnost sv. Josipa danas treba još glasnije odjeknuti vremenom i kulturom u kojoj je identitet muškarca i oca iskrivljen i u kojoj je postalo nejasno i sporno ono što je prirodno dano.

U toj je kulturi pitanje o spolnoj pripadnosti intimno i zabranjeno, a izjašnjavanje o njoj prepušteno volji i osjećaju pojedinca u lepezi mogućnosti koje nadilaze zastarjelo muško i žensko. Pod utjecajem unakaženoga feminizma koji je iz dobrih nastojanja i borbe za prava žena kroz povijest nepravedno diskriminiranih prešao u borbu za izjednačavanje žena s muškarcima u svemu, uklanjajući pritom i spolnu različitost, kao da smo došli u stanje da muškarci više ne znaju tko su ni koja je njihova uloga u svijetu emancipiranih žena kojima još za kratko, neće trebati ni za produženje vrste.

S druge strane, patrijarhalno društvo i njegove posljedice koje su već sastavni dio genetskoga koda našega podneblja, oštro razlikuje stereotipne, tradicionalne muške i ženske uloge te dodjeljuje muškarcu prvo mjesto kada je u pitanju vanjsko očitovanje moći bilo koje vrste, a žena je ona koja je odgovorna za kuću i obitelj.

Kako bi se nadišla diskriminacija bilo kojega od dva spola, potrebno je ispravno shvatiti njihovu jednakost u različitosti gdje jednakost ne znači jednakost identiteta, nego dostojanstva, a različitost se ne odnosi na prava, nego na poslanje koje ostvaruju u svijetu.

Na tome putu sveti je Josip izvrstan primjer muškarca koji svoju snagu nije iskazivao mišićima, a bio je branitelj Svete Obitelji. U čemu se krije tajna Josipovih mišića? U čemu on danas može biti primjer i uzor muškarcima, očevima, mladićima, svećenicima i je li uistinu snaga muškarca u mišićima ili debljini novčanika kako nam se izvana nameće misliti? Sveti je Josip stavljen kao ispravna slika „glavara”, kako ga nazivamo u litanijama, koji nikada nije bio tu da Isusa ili Mariju zasjeni ili ponizi, nego zaštiti.

Snaga u poniznosti

Vrjednote koje je on živio neprolazne su i treba samo skinuti talog površnosti i veličanja izvanjskoga iskazivanja snage kako bi u očevima, mladićima i svećenicima našega vremena zablistale. Zadovoljno društvo počiva na samosvjesnoj i radosnoj djeci, a radost djece proizlazi iz sigurnosti koju im očevi ulijevaju. Sigurna žena i sigurna župa može to uistinu i biti ako iza nje stoji jedan „sv. Josip” koji svoje pouzdanje stavlja u Boga i ne boji se sutrašnjice.

Dok novinske stupce pune vijesti o obiteljskome i vršnjačkome nasilju, nameće se krivo mišljenje da se autoritet zasniva na sili. No sveti nam Josip kao glavar Svete Obitelji pokazuje da je on zasnovan na požrtvovnome služenju. „Onaj tko želi biti prvi, neka bude svima sluga”, reći će kasnije Isus (Mt 20, 26). Poštovanje i autoritet treba zaslužiti, a to se ne postiže tjelesnom nadmoći, novcem ili sladunjavim tepanjem, već ljubavlju koja se očituje u služenju.

Muškarac se ne postaje dostatnom razinom testosterona u krvi, već hrabrim svjedočenjem zaštite, brige, pomoći i sigurnosti onomu slabijem od sebe. Redovito najsnažniji muškarci ne bi bili pobjednici u ringovima, ali su svakako za svoje najbliže prvaci u običnosti svakodnevice, kao što je to i Josip bio.

Malo je tko bio u okolnostima u kojima se nalazio Josip: zaručnica nosi dijete koje sigurno nije njegovo; dolazi mu Božji glas da se radi o nesvakidanjoj trudnoći i da je oženi; dijete se rađa u hladnoj štali, a Josip se pita je li mogao učiniti više; bijeg u Egipat pred krvnikom Herodom i povratak natrag kada se stanje primirilo. Svaki put Bog Josipu progovara u snu (usp. Mt 1, 20 – 24; 2, 13 – 15. 19 – 20), a on poput Marije izriče svoj „fiat”, „neka mi bude” i pozitivno odgovara na Božju riječ, „učini kako mu naredi anđeo Gospodnji” (Mt 1, 24).

Josip štiti i prihvaća

Josip je muškarac koji podupire svoju ženu u povjerenju Božjoj riječi. Kada im vanjske okolnosti nisu bile naklone, hodi s njom zajedno putem vjere da joj bude pomoć ako se njezina vjera umori. Nasuprot prvomu čovjeku Adamu koji upire prstom na svoju ženu ne bi li sebe opravdao, Josip štiti i bezuvjetno prihvaća Mariju u svijetu i vremenu kada nije riječ bila više samo o njezinoj časti nego i o životu. Danas u vremenu u kojem je toliko tjelesnoga, psihološkoga i verbalnoga nasilja nad ženama, omalovažavanja i ponižavanja, sveti je Josip izvrstan primjer muškarca koji svoj identitet ne gradi na mišićima, već na nutarnjoj snazi čiji je izvor Bog.

U vremenu nezaposlenosti i nepravednoga odnosa prema radniku gdje je poljuljan identitet muškarca koji je stvoren da pridonese, da hrani obitelj, osigura kruh na stolu i pristojan život onima koji su mu povjereni, u vremenu kada se lakšim čini nepošteni put brze zarade, čemu nas može poučiti sv. Josip?

Najprije, on nije bježao od rada, svojim se rukama najkonkretnije brinuo da se plan otkupljenja ostvari vodeći računa da ne nestane kruha Mariji i Isusu. Kada su se našli u Betlehemu pod vedrim nebom ili u Egiptu kao izbjeglice, sigurno je trebalo nadljudskoga napora i stvaralačke hrabrosti. Josip problem preobražava u mogućnost zavrnutih rukava i znojna lica, zagledan u Providnost i pouzdavajući se u nju. Rad je za njega bio svakodnevni izraz ljubavi prema Isusu i Mariji. Nikomu u životu ne nedostaje poteškoća, a Josip nam pokazuje da je ispravan put suočiti se s njima u stvaralačkoj hrabrosti na koju Bog računa kada ih dopusti.

Iako nije Isusov biološki otac, Josip je, budući da je oženio Mariju, s pravne strane u Svetoj Obitelji doista bio otac. Tako ga i Marija sama naziva: „Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili” (Lk 2, 48). Josip prihvaća očinsko poslanje i živi ga izvršavajući vjerske i pravne dužnosti prema djetetu koje mu je povjereno obredom obrezanja i nadijevanjem imena (Mt 1, 21; Lk 2, 21).

Skroviti život pun snage

Toliko je muškaraca koji ne mogu biti biološki očevi ili onih koji su se svjesno i slobodno toga odrekli. Za jedne je provokativno, a za druge utješno to da se ocem ne postaje rođenjem djeteta, već preuzimanjem odgovornosti za njega i za život općenito. Toliko je onih kojima je potrebna očinska briga, pomoć, savjet, zaštita, potreban je jedan „sv. Josip” da zaštiti, a ne da izvrgne sramoti. Nijedan muškarac ne bi smio, u ovome smislu, ostati neplodan i bez potomstva.

Sv. Josip nikada ne zaboravlja da Dijete nije njegovo, da je on tek čuvar Otajstva, na što ga podsjeća i Isus kada su ga nakon tri dana pronašli u Hramu (Lk 2, 49 – 50) ili kada kasnije u svojemu propovijedanju govori: „Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš – onaj na nebesima” (Mt 23, 9). Nemaju svi sreću živjeti s ovakvim ocem koji poštuje slobodu djeteta i ne veže ga posesivno za sebe, ne nastupa previše zaštitnički ili tiranski i dominantno. Sveti je Josip primjer zreloga oca koji sebe ne stavlja u središte, ne nameće drugima vlastite ambicije niti uvjetuje svoju brigu i ljubav. Nesebično se daruje i dopušta da drugi hodi vlastitim putem ne vezujući ga za sebe.

Skroviti život sv. Josipa i danas otkriva što znači biti zaštitnikom, čuvarom, hraniteljem, glavarom, pomoćnikom, braniteljem, potporom, utjehom i ufanjem. Takav nam je otac svima potreban, bez obzira na godine života pa neka se stoga rasplamsa naša pobožnost prema sv. Josipu kako bi i nas, kao što je nekoć Isusa u Betlehemu upisao u građane ovoga svijeta (usp. Lk 2, 5), upisao u građane neba.


Piše: mr. s. Branka Perković

Naša ognjišta

Marijansko hodočašće Gospi u Olovo

Olovo,  Sub, 01. Svi. 2021.

Marijansko hodočašće Gospi u Olovo

Patron samostana i župe Plehan

Plehan,  Ned, 25. Tra. 2021.

Patron samostana i župe Plehan

Duhovna priprava za 58. svjetski dan molitve za zvanja

Sarajevo,  Ned, 18. Tra. 2021.

Duhovna priprava za 58. svjetski dan molitve za zvanja

Za duhovna zvanja molit će od 18. travnja do 25. travnja 2021. sve redovnička zajednice koje djeluju na području Bosne i Hercegovine

Papa još jednom izrazio želju da posjeti Libanon

Vatikan,  Pet, 23. Tra. 2021.

Papa još jednom izrazio želju da posjeti Libanon

Papa Franjo primio je u četvrtak. 22. travnja mandatara libanonske Vlade Saada Haririja, i pozvao libanonske političare na rješavanje krize u zemlji

Papina poruka na Twitteru povodom Dana planeta Zemlje

Vatikan,  Pet, 23. Tra. 2021.

Papina poruka na Twitteru povodom Dana planeta Zemlje

Na Dan planeta Zemlje koji se slavi 22. travnja papa Franjo pozvao je na ozdravljenje narušenih odnosa sa stvorenim svijetom

Donacija bosanskohercegovačkog košarkaša Jusufa Nurkića osigurat će topli obrok ljudima diljem Hrvatske

Zagreb,  Čet, 22. Tra. 2021.

Donacija bosanskohercegovačkog košarkaša Jusufa Nurkića osigurat će topli obrok ljudima diljem Hrvatske

U HKR-ovoj emisiji "Novi valove dobrote" urednice i voditeljice Snježane Kirinić Grubić u četvrtak, 22. travnja, gostovali su Martina Miljak iz bosanskohercegovačke Udruge Pomozi.ba i Boris Peterlin iz Hrvatskog Caritasa

Podrška zahtjevima kardinala Raija

Beirut,  Čet, 22. Tra. 2021.

Podrška zahtjevima kardinala Raija

Vijeće katoličkih patrijarha i biskupa u Libanonu dalo je podršku maronitskom patrijarhu Bechari Raiju u zauzimanju za neutralnost zemlje i sazivanje međunarodne konferencije za Libanon