Naša ognjišta

Župa i samostan Petrićevac: Bog svoje ne zaboravlja i ne ostavlja


Tomislavgrad,  Pon, 12. Travanj 2021.

Piše: Ivan Kaleb

Franjevački samostan Presvetoga Trojstva Petrićevac nalazi se u rubnome području Banje Luke, s lijeve strane prometnice koja vodi od Banja Luke prema Bosanskoj Gradišci. Taj dio grada zove se Petrićevac, pa su po njemu naziv dobili i samostan i župa.

I župa i samostan

Petrićevac je nekada bilo prigradsko naselje, a kako se grad širio, postao je dijelom grada. Župa je pod zaštitom sv. Ante Padovanskoga. I župa i samostan  sastavni su dijelovi franjevačke provincije Bosne Srebrene i Banjalučke biskupije. Župno je područje razmjerno prostrano, obuhvaća nekoliko naselja: Budžak II., Petrićevac, Rosulje, Novakoviće, Šargovac i Vujinoviće.

U sjeverozapadne krajeve Bosne franjevci su došli u drugoj polovini 14. stoljeća i do kraja 16. stoljeća na tome su području imali desetak samostana i drugih boravišta: Bihać, Bijela Stijena, Bosanska Krupa, Obrovac, Ostrovica, Otoka, Podnovi, Kamengrad, Greben (Krupa na Vrbasu), Zvečaj i Livač. O tome nalazimo podatke na mrežnoj stranici župe i samostana Petrićevac, koja je za pohvalu jer vjerno, pravodobno i potanko izvješćuje o svemu važnom u samostanu i župnoj zajednici.

Kao i u drugim područjima Bosne Turci su i tu nemilosrdno razrušili i popalili franjevačke samostane i bogomolje. Nastao je višegodišnji muk tamošnjih katolika, koje su franjevci povremeno posjećivali, a nakon nekoga vremena počeli su se nastanjivati i trajno boraviti u župnim kućama župa: Bihać, Majdan, Sasina, Vodičevo, Motike, Dragočaj/Ivanjska i Banja Luka. Tek 1757. godine u Ivanjskoj, nedaleko od Banja Luke, osnovali su svoju redovničku kuću (rezidenciju) i čeznutljivo osluškivali i čekali kad će doći vrijeme da podignu, skrase se i nađu mir u svome samostanu.

  Bosanski franjevci na Petrićevcu od 1875.

Radosna vijest došla je nakon 125 godina, točnije 29. travnja 1852., kada je uprava provincije Bosne Srebrene na kapitularnome kongresu u Kraljevoj Sutjesci donijela odluku da se, uz tada postojeća tri samostana, u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Kreševu, podigne pet novih, a jedan od njih u Bosanskoj Krajini.

Za podizanje tih samostana upućena je molba Vrhovnoj upravi Reda, a iz Vrhovne je uprave od Apostolske Stolice zatraženo potrebno dopuštenje, koje je od Kongregacije za širenje vjere (Propaganda) godine 1865. načelno i dobiveno. U Petrićevcu je 1864. godine kupljeno zemljište, a 1873. postavljeni su temelji zgrade. Radove su vodili fra Stipo Radman, predsjednik rezidencije u Ivanjskoj, i fra Anđeo Ćurić, vikar. Već 1875. godine uselio se fra Antun Knežević, mjesni kapelan kapelanije Petrićevac, sa sjedištem u Rakovcu, da bi se 1876. godine iz Ivanjske premjestila franjevačka rezidencija i preselila braća koja su joj pripadala.

Na žalost, franjevci u Petrićevcu nisu imali trajan mir, koji su dugo sanjali i iščekivali, različite nedaće i stradavanja pratit će ih sve do današnjih dana. Odmah nakon dvije godine, 1878. godine, kad je Austro-Ugarska zauzimala Bosnu i Hercegovinu, u borbama između austrougarske vojske i turskih pobunjenika zgrada je izgorjela. Obnovljena je 1882. godine i 1885. godine podignuto je još jedno krilo. To je bilo potrebno da bi se moglo smjestiti dvanaest franjevaca, koliko se u to vrijeme tražilo da bi se mogao kanonski uspostaviti samostan.

Istodobno, sagrađena je i crkva i time su ispunjeni uvjeti da se podnese molba da se postojeća rezidencija proglasi samostanom. To je i učinjeno, i nakon provedenoga postupka pri Svetoj Stolici, papa Leon XIII. dao je dopuštenje da se na Petrićevcu uspostavi samostan. Na temelju odobrenja banjolučkoga biskupa fra Marijana Markovića provincijal fra Anto Ćurić proglasio je 18. listopada 1885. samostan na Petrićevcu kanonski uspostavljenim.

Samostan

Samostanska zgrada nije kvalitetno sagrađena, zbog čega nije dugo izdržala pa su 1887. godine učinjene unutarnje preinake tako što su unutarnji zidovi srušeni i ozidani novi. No, i te promjene nisu zadovoljile potrebe redovničke zajednice, zbog čega je 1928. godine zgrada posve srušena i iste godine sagrađena i useljena nova. Uz novi samostan, 1930. – 1931. godine, podignuta je i nova crkva s dvama zvonicima i nabavljene su orgulje.

Nakon svršetka Drugoga svjetskog rata, 1945. godine, komunisti i partizani oduzeli su dio samostana i vratili ga tek 1969. godine. Potres u Banja Luci, 1969. godine, posve je razorio crkvu, a samostan teško oštetio. U prvo vrijeme franjevci su boravili u autoprikolicama i u samostanskome podrumu, a potom više od pet godina u novopodignutome montažnom objektu, a mise s narodom slavile su se pod velikim šatorom. Nova crkva, dimenzija 34,65 x 22,60  m, izgrađena je 1973. –  1974. godine, a 1984. godine podignut je zvonik. Samostan je 1974. godine porušen do podruma i odmah se počelo graditi novi, u koji se uselilo 1976. godine.

Teško stradanje u Domovinskome ratu

Nova kataklizma i nesreća za petrićevske franjevce i njihovu župu i župljane dogodila se u Domovinskome ratu. U rano jutro 7. svibnja 1995. srpska je vojska podmetnutim eksplozivom u potpunosti srušila crkvu i zvonik, a samostan su spalili. U kobnoj noći, četvoricu franjevaca, tri časne sestre i dvije civilne osobe istjerali su iz svojih soba i držali ih u ležećemu položaju u maloj prostoriji.

Najstariji franjevac, osamdesetogodišnji fra Alojzije Atlija, nije izdržao, srce je otkazalo u trenutku dok je ležao na podu. Od eksplozije, koja je uništila crkvu i zvonik, izbijeni su dijelovi vanjskih zidova samostana i potom se zapalio. Ostao je neoštećen samo podrum i jedan manji dio građevine, u kojemu su se nalazili knjižnica i arhiv. Na sreću, knjige i starija arhivska građa nisu stradali. Na žalost, u cijelosti je izgorio i župni ured i u njemu sve župne matične knjige.        

No, franjevci nisu odustali i, kao i njihovi prethodnici u prošlosti, nastavili su svoje poslanje i postojanje u banjalučkome kraju, unatoč teškoj tragediji koju su doživjeli. Obnovili su 1996. – 1997. godine svoj samostan i 2008. godine počeli graditi novu crkvu. Grubi građevinski radovi dovršeni su 2013. godine, a 22. listopada 2018. banjolučki biskup mons. Franjo Komarica posvetio je novoizgrađenu i uređenu crkvu.

Samostan okuplja braću i ljude

 - Naša je crkva uglavnom dovršena, još ostaje unutarnje uređenje oko umjetnina, kripte crkve, koju treba potpuno srediti. Naravno, trebao bi se srediti i prilagoditi i prostor oko crkve. Uglavnom šaljemo molbe i prijavljujemo se na natječaje, pa gdje nam odobre sredstva, to i dobijemo i na to računamo. Na žalost, imamo jako malo naroda u župi, tako da na njih ne možemo računati. Današnja je uloga samostana slična onoj koja je bila i prije, da okuplja braću i ljude. Bez obzira koliko bilo katolika u ovome kraju, i dalje stoji kao branik i simbol kulture i vjere hrvatskoga naroda na ovim područjima. Što se tiče vjerskih skupova imamo sve što ima bilo koja veća župa u BiH. U samostanu se redovito okupljaju mladi framaši, koji su uglavnom na studiju u Banja Luci, a ima i naših mladih Banjalučana. Uz samostan se nalazi i kuća, u kojoj žive naši studenti sa strane, kako bi lakše studirali. Tu je i velika knjižnica, u kojoj se može posuditi i koja knjiga, a povremeno nam navrati i pokoji radoznalac. Što se tiče susreta i određenih prigodnih događanja, u posljednje vrijeme sve se odgodilo zbog pandemije koronavirusa – kaže fra Domagoj Šimić, gvardijan i župnik franjevačkoga samostana i župe Petrićevac.

Fra Domagoj je istodobno župnik susjedne župe Motike. Njegova je desna  ruka fra Tomislav Svetinović, vikar i ekonom, a s njima su još petorica braće u mirovini: fra Velimir Blažević, fra Josip Božić, fra Rafael Ivankić, fra Dujo Ljevar i fra Anto Ivanović. U samostanu je i časna sestra Katica Tušek, iz reda Klanjateljica Krvi Kristove, kuharica. Sestre imaju svoj samostan u susjednoj župi Budžaku.

Župa Petrićevac

Kada je riječ o župi Petrićevac, može se zaključiti da vuče korijene i sljednica je stare župe Motike iz 17. i 18. stoljeća. U izvješću iz 1673. godine navodi se da u tome području živi 700 katolika, no nema ni jedne crkve ni župne kuće. Nakon Bečkoga rata (1683. – 1699.) sjeverozapadno od Banja Luke postojale su dvije župe – Banja Luka i Motike.

Župa Banja Luka je nekoliko puta mijenjala sjedište: u Banja Luci, Paprikovcu i Rakovcu. Godine 1860. od banjalučke župe odvaja se jedan njezin dio i utemeljuje kapelanija Petrićevac sa sjedištem u Rakovcu. Nakon što je na Petrićevcu podignut samostan, 1875. godine, kapelanija se uzdiže na naslov župe i njezino sjedište uspostavlja se na Petrićevcu gdje je i danas.

Župa Petrićevac iznjedrila je dva kardinala i jednoga biskupa. U njoj su se rodili papinski diplomat i kardinal Guido Del Mestri (1911. – 1993.), vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i banjolučki biskup mons. Franjo Komarica.

Prema župnome popisu dvije godine nakon utemeljenja, 1877. godine, imala je 2233 vjernika, 1935. godine 5868, a sredinom sedamdesetih godina broj se kretao oko 8500. Dolazi do dijeljenja župe i osnivanja novih triju župa: Marija Zvijezda, 1973. godine, i Budžak  i Motike 1983. godine, nakon čega se broj župljana smanjio. Posljednji rat 1991. – 1995. godine bio je katastrofalan za Hrvate katolike u banjalučkome kraju, pa tako i u župi Petrićevac.

Župljani rasuti po svijetu

- Uoči rata naša župa je imala oko 6000 župljana, a prema posljednjemu popisu ima 271 člana, koji žive u 153 obitelji. U prošloj godini imali smo troje krštenih i 24 umrlih, vjenčanja, prve pričesti i krizme nije bilo. U župi je šestero predškolske djece, dvanaest pučkoškolaca, pet srednjoškolaca i dva studenta. Međutim, treba napomenuti da nije jednostavno imati precizne podatke, jer ima dosta miješanih brakova, koji sada ovako, sada onako čine. Teško je precizirati gdje se nalaze naši župljani, rasuti po cijelome svijetu. No, možemo kazati da ih je najviše u Hrvatskoj, oko Zagreba, Zadra, Rijeke, Vojnića, Gline i Okučana, a  ima ih i u zapadnim zemljama. Temeljni je problem što su ljudi uglavnom mijenjali ili prodali svoju kuću ili zemlju, i sada, i kada bi željeli doći, nemaju ni gdje ni komu. Uglavnom, dođu ljeti i za svetkovinu Svih svetih, kako bi obišli svoje pokojne na groblju, i istoga se dana vraćaju. Naravno, ima i onih koji dođu i češće i obiđu svoje rođake, ili ako nisu zamijenili ili prodali imanje, ali njih je zanemariv broj. Djeca, ako dođu, dođu sa svojim roditeljima, ali to je jako rijetko i malo, jer su ta djeca rođena daleko od Banja Luke – objašnjava sadanje prilike u svojoj župi fra Domagoj Šimić, petrićevski župnik i gvardijan.

Da ne zaborave svoje korijene

Župljani su uglavnom starije životne dobi, dosta ih živi od najmanjih mirovina. Ima i onih koji nemaju nikakvih primanja ili su ona vrlo mala. No, tu je župa, odnosno Kruh sv. Ante, ili Karitas Banja Luke, koji u okviru svojih mogućnosti pomažu u hrani, lijekovima, drvima i drugim potrebama, a svakako da i djeca ili rođaci, koji su odselili ili žive u Banja Luci, pomognu svoje roditelje i rođake. O odnosu predstavnika vlasti prema župnoj zajednici i samostanu župnik fra Domagoj napominje: „Kažu da nam pomažu u okviru svojih mogućnosti, iako mislim da bi mogli u nekim stvarima i više.“ Što se tiče vjerskih zajednica, međusobno se poštuju i cijene, ali neke velike suradnje nema. Kada se govori o običnim ljudima, to je kao i svugdje, ima dobrih i loših. „Svakako, u Banja Luci sam susreo dosta dobrih ljudi“, naglašava župnik fra Domagoj.

Na kraju smo ga zamolili i upitali što može poručiti svojim župljanima u progonstvu? Što oni mogu učiniti za svoju župu, što se može poduzeti da djeca ne izgube vezu i osjećaje za kraj, u kojemu su rođeni i živjeli njihovi roditelji, djedovi, pradjedovi…? Što o budućnosti župe i samostana?

- Moja je poruka da ne zaborave svoje korijene i da ne izgube vlastiti identitet, jer stablo bez korijena lako se čupa i brzo se suši. Ono što se može učiniti jest da djeca dođu i vide gdje su njihovi predci živjeli, da se pokušaju uvezati gdje god bili i tako pokušaju sačuvati svoju tradiciju i identitet. Jedini način da se sačuva veza djece s ovim krajem jest da ih se dovodi ovdje kako bi ga zavoljeli i da se primjerom pokaže koliko se voli svoj kraj. U suprotnome, neka će se djeca i stidjeti reći odakle su. Čvrsto vjerujem i nadam se da će naš samostan još dugo godina ostati svjetionik nade i čuvar naše vjere i tradicije na ovome prostoru, bez obzira kakva nam vremena budućnost donijela. Kao vjernici trebamo iz vjere crpiti snagu, kako bismo se mogli žrtvovati za svoje ideale i svoje snove, jer bez žrtve nećemo uspjeti ni u čemu. A ako bude u našim životima žrtve, onda će, ma gdje bili, živjeli i radili, pa makar i u Banja Luci, biti i Božje providnosti, jer Bog svoje ne zaboravlja i ne ostavlja – unatoč svemu, optimistično i s ufanjem, poručio je fra Domagoj Šimić, gvardijan i župnik franjevačkoga samostana i župe Petrićevac.

E: Godine 1860. od banjalučke župe odvaja se jedan njezin dio i utemeljuje kapelanija Petrićevac sa sjedištem u Rakovcu. Nakon što je na Petrićevcu podignut samostan, 1875. godine, kapelanija se uzdiže na naslov župe i njezino sjedište uspostavlja se na Petrićevcu gdje je i danas.

Zlatna misa fra Ante Perkovića

Slavonski Brod,  Ned, 23. Svi. 2021.

Zlatna misa fra Ante Perkovića

Nacionalni Hod za život u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod,  Sub, 22. Svi. 2021.

Nacionalni Hod za život u Slavonskom Brodu

Proslava patrona u sarajevskoj župi Briješće

Sarajevo,  Sri, 12. Svi. 2021.

Proslava patrona u sarajevskoj župi Briješće

Proslava sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod,  Sri, 12. Svi. 2021.

Proslava sv. Leopolda Bogdana Mandića u Slavonskom Brodu

Grad Sarajevo nastavlja pomagati rad pučke kuhinje

Sarajevo,  Čet, 13. Svi. 2021.

Grad Sarajevo nastavlja pomagati rad pučke kuhinje "Kruh sv. Ante"

Za Pučku kuhinju ''Kruha sv. Ante'' izdvojeno je 6.000 KM

'Tajna Karola Wojtyle': Je li ga spasila zagonetna Gospa iz Fatime?

Hrvatska,  Čet, 13. Svi. 2021.

'Tajna Karola Wojtyle': Je li ga spasila zagonetna Gospa iz Fatime?

U marijanskom mjesecu svibnju, koji obilježavamo i prigodnom literaturom o Mariji, s posebnom se pobožnošću prisjećamo i svetoga Ivana Pavla II.

Održan online sastanak članova MEKT tima

Sarajevo,  Čet, 13. Svi. 2021.

Održan online sastanak članova MEKT tima

U srijedu, 12. svibnja 2021. održan je online sastanak MEKT tima, na kojem su sudjelovali predstavnici pastorala mladih na nivou biskupskih konferencija Češke, Slovačke, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Austrije

Papin predgovor u knjizi

Vatikan,  Čet, 13. Svi. 2021.

Papin predgovor u knjizi "Kao sol i kvasac"

„Kao sol i kvasac – Napomene za teologiju posvećenoga života Crkve“, naslov je knjige za koju je predgovor napisao papa Franjo